MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije



Životopis Arhiepiskopa pećkog,
Mitropolita beogradsko-karlovačkog i Patrijarha srpskog g. Porfirija (Perića)
 
 
 If you want to know the most complete replica watch information in the world, please search https://daydatereplica.com
Best place to buy cheap replica watches on https://superwatches.me.
Njegova Svetost Patrijarh srpski Porfirije (Perić) rođen je 22. jula 1961. godine u Bečeju od oca Radivoja i majke Radojke. Na krštenju je dobio ime Prvoslav. Osnovnu školu je završio u Čurugu, a Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj” u Novom Sadu 1980. godine. Zamonašen je po činu male shime od svog duhovnog oca, tada jeromonaha dr Irineja (Bulovića), sadašnjeg Episkopa bačkog, u manastiru Visoki Dečani, na Tominu nedelju 28. aprila/11. maja 1986. godine. Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1987. godine, kada ga je blažene uspomene episkop raško-prizrenski, potonji patrijarh srpski Pavle (Stojčević), u manastiru Svete Trojice u Mušutištu rukopoložio u čin jerođakona 8. juna 1987. godine. Postdiplomske studije pohađao je na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i Kapodistrijskog univerziteta u Atini (1987–1990. godine).
 
www.noktashop.org
U čin jeromonaha rukopoložio ga je Episkop bački dr Irinej, 21. novembra 1990. godine na Aranđelovdan, u manastiru Svetih Arhangela u Kovilju. Tada je postavljen za igumana te Svete obitelji, koja je doživela svoj preporod – obnovljeni su stari i izgrađeni novi konaci, podignut je paraklis i otpočelo je freskopisanje manastirske crkve. Za njim u manastir dolazi mnoštvo mladih monaha i iskušenika. To su godine kada manastir Kovilj postaje duhovna matica mnogim mladim ljudima: intelektualcima, umetnicima, pogotovo iz Novog Sada i Beograda. Od tada se iguman Porfirije, posebno angažuje i na lečenju obolelih od bolesti zavisnosti. U tom cilju on 2005. godine formira terapijsku zajednicu „Zemlja živih”, koja je priznata kao najuspešniji projekat za lečenje narkomanije. Na redovnom zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu, održanom 14. maja 1999. godine, izabran je za Episkopa jegarskog vikara Episkopa bačkog. Hirotonisao ga je blaženopočivši patrijarh Pavle (Stojčević) u novosadskoj Sabornoj crkvi 13. juna 1999. godine
 
Doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i Kapodistrijskog Univerziteta u Atini, odbranivši disertaciju na temu „Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju svetog Jovana Zlatoustog“ (Τό δυνατόν τῆς γνώσεως τοῦ Θεοῦ εἰς τόν Ἀπόστολον Παῦλον κατά τόν Ἁγιον Ἰωάννην τόν Χρυσόστοµον). Od 2004. godine kada je izabran za docenta, zaposlen je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je nasledio čuvenog psihijatra, akademika dr Vladetu Jerotića, na katedri Pastirske psihologije. Na Grupi za katihetsko i pastirsko bogoslovlje, dva puta je biran za docenta (2004, 2010) i jednom za vanrednog profesora (2015), kad izvodi nastavu na predmetima osnovnih studija Pastirsko bogoslovlje sa psihologijom i Teologija Novog zaveta, kao i na drugim predmetima master i doktorskog studijskog nivoa. Na Grupi za biblijsko bogoslovlje (2021) bio izabran za redovnog profesora, iz uže naučne oblasti Biblistika.
 
Zajedno sa grupom stručnjaka: psihologa, lekara, kriminologa, sociologa, vladika Porfirije osniva građansko udruženje koje se bavi resocijalizacijom žrtava destruktivnih verskih sekti i kultova. Episkop Porfirije je, već deceniju, ne samo predsednik Upravnog odbora, nego i pravi spiritus movens Humanitarnog fonda „Privrednik”, koji obezbeđuje stipendije za veliki broj obdarenih, a siromašnih učenika i studenata, bez obzira na versku i nacionalnu pripadnost.
 
Republička Skupština Srbije ga je, kao predstavnika svih Crkava i verskih zajednica, 2005. godine, izabrala za člana Saveta Republičke radiodifuzne agencije, a za svog predsednika Savet ga je izabrao 2008. godine. Kao predsednik Saveta Republičke radiodifuzne agencije Episkop Porfirije je zastupao dugoročne interese društva i građana, nezavisno od političkih uticaja. U radiodifuznom spektru Srbije od tada se čuju i crkvene radio stanice. Dao je ključni doprinos pokretanju niza radijskih i televizijskih emisija koje se bave religijskim temama, kao i crkvenih radio stanica.
 
Sveti Arhijerejski Sabor mu 2010. godine poverava da utemelji svešteničku službu u Vojsci Srbije. Plodovi njegovog rada na tom polju nisu samo odgovarajući zakonski propisi, već i odabir vojnih kapelana, organizacija i opremanje hramova u kasarnama i vršenje prvih bogosluženja.
 
Sa kolegama sa Grupe za biblijsko bogoslovlje Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta učestvovao je u pokretanju i promociji Biblijskog instituta pri istoj instituciji (2015). Odlukom Svetog Arhijerejskog Sinoda predsedavao je Izvršnim odborom za proslavu jubileja Osam vekova autokefalnosti Srpske Pravoslavne Crkve (1219-2019). U okviru naučnih, kulturnih i umetničkih manifestacija posvećenih ovom jubileju, u prostorijama Fakulteta održana je 9–14. decembra 2018. godine međunarodna naučna konferencija Osam vekova autokefalnosti Srpske Pravoslavne Crkve (1219-2019): istorijsko, kulturno i bogoslovsko nasleđe. Osim što je u ovom događaju učešća uzeo i kao istraživač, sa konkretnim saopštenjem, učestvovao je i u radu Uređivačkog odbora zbornika radova sa skupa, doprinevši tako njegovom kvalitetu (Osam vekova autokefalije Srpske Pravoslavne Crkve, tom I – II, ur. V. Puzović i V. Tatalović, Beograd: SAS SPC 2020). Uz navedena ostvarenja, takođe je, učestvovao u radu sledećih međunarodnih skupova: 1) Miseri cordiae per dono, održan 9–12. septembra 2015. godine u Bozeu; 2) Čovjek i smrt, održan 14–16. septembra 2016. godine u Zagrebu, u saradnji Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“, Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Udruženja „Posmrtna pomoć“; 3) Sveti Jovan Zlatoust danas, održan 18–20. oktobra 2018. godine u Istočnom Sarajevu, u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči, Univerziteta u Istočnom Sarajevu; 3) Sagledavanja „religijski drugog“ u svetim spisima [Biblije i Kur’ana] i njihove implikacije za formiranje javne komunikacije, održan 2–5. novembra 2017. godine u prostorijama Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u sa-organizaciji Univerziteta Fridrih Aleksandar u Erlangenu, Nemačke službe za akademsku razmenu (DAAD) i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu; 4) Jevrejske i hrišćanske perspektive zajedničkog nasleđa, održan 3–6. septembra 2019. godine na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, a u okviru internacionalnog projekta Evropa i hrišćanske vrednosti koji podržava kancelarija Fondacije Konrad Adenauer u Beogradu. U kategoriji nacionalnih naučnih skupova učestvovao je u sledećim događajima: 1) Evropa i hrišćanske vrednosti: putevi biblijske recepcije, održan u okviru skupa Zašto je recepcija važna? (31. maj – 3. jun 2018. godine) na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu; 2) Bogoslovlje i duhovni život Karlovačke Mitropolije u okviru 800 godina Autokefalije Srpske Pravoslavne Crkve, održan 16– 17. decembra 2019. godine u Beogradu i Novom Sadu, u organizaciji Matice srpske, kancelarije Fondacije Konrad Adenauer u Beogradu i Instituta za liturgiku i crkvenu umetnost PBF UB i Centra Mons Hemus.
 
Na redovnom majskom zasedanju 2014. godine, Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve izabrao je dr Porfirija (Perića) za Mitropolita Eparhije zagrebačko–ljubljanske; iste godine 13. jula blaženopočivši patrijarh Irinej (Gavrilović) uveo ga je u mitropolitski tron u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Kao Mitropolit zagrebačko-ljubljanski radio je na duhovnoj i materijalnoj obnovi u Mitropoliji. Između ostalog, završio je obnovu hrama u manastiru Lepavina pored Križevaca, jednog od najstarijih duhovnih centara pravoslavnog naroda u Hrvatskoj.
 
Laureat je nagrade Bogoslovske akademije Svetog Ignatija u Stokholmu (Švedska) za 2016. godinu. Ovo priznanje dodeljeno mu je „za doprinos pomirenju naroda na Balkanu i predani rad na unapređenju jedinstva među hrišćanima“. Povodom primanja nagrade Mitropolit Porfirije je u Stokholmu održao predavanje na temu slobode i ljudskih prava. Govoreći o tome da sloboda i ljudsko dostojanstvo imaju svoje izvorište u Crkvi Hristovoj, rekao je da su „sloboda izbora, sloboda savesti, slobodan protok ljudi i ideja i materijalna obezbeđenost svakog pojedinca ono što hrišćanstvo kao autentični personalizam sa sobom nosi“ i istakao da „to ne znači da se hrišćanstvo zalaže za prolazne ljudske vrednosti, već da potvrđuje večne vrednosti u čijoj je žiži čovek i njegovo spasenje“. Priznanje Udruženja za versku slobodu u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu dodeljeno je Mitropolitu Porfiriju za mirotvorni doprinos u promovisanju kulture dijaloga i verskih sloboda.
replica iwc della migliore qualità online, benvenuto per l'acquisto. Esattamente come l'orologio originale.
 
Govori grčki, engleski i služi se ruskim jezikom.
 
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve na svom zasedanju 18. februara 2021. godine u Spomen hramu Svetog Save u Beogradu izabrao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog dr Porfirija za Patrijarha srpskog.
>bishkek escorts
prodaja stanova pik smrtovnice blumen horoskop kalkulator online knjige pdf cvijece vicevi