"SA STRAHOM BOŽIJIM I VEROM PRISTUPITE..." A-   A+  

Bog blagoslovio braćo i sestre!
Današnje TEMA je "SA STRAHOM BOŽIJIM I VEROM PRISTUPITE..."
da bi ste pročitali TEMU za diskusiju kliknite na ovaj link http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=4517

12 april 2010 god.


 
NAPOMENA: Na ovom mestu je otvorena DUHOVNA TRIBINA, čiji je cilj vodjenje diskusija o duhovnim temama iz Pravoslavlja. Teme će biti pažljivo birane i pre otvaranja diskusija postavljene na Tribini. Pozivam Vas da svakodnevno učestvujete u komentarima na zadatu temu i tako ulepšate diskusiju. Rasprave van zadate teme nisu dozvoljene. Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu temu, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.

Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare. Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada.
Preporučljivo je da prilikom komentarisanja na Duhovnoj Tribini, pišete sa č,š,ć,đ,ž slovima, kao i da pišete malim štampanim slovima. Tako ćete pomoći konvertiranju teksta iz Latinice u Ćirilicu.
o.Gavrilo


 
 
Tihomir Ilic O ovome će žitija pisat. U svakom slučaju Patrijarh Irinej Gavrilović je kao svoj program na ustoličenju naveo reči Gospodnje "idite propovedajte...". Naš dragi pastir o.Gavrilo bukvalno provodi evanđeoske reči (Marko 16.15) I reče im: Idite po svemu svetu i propovedite jevanđelje svakom stvorenju.Jn. 15:16, Kol. 1:23

16 Koji uzveruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne veruje osudiće se.Jn. 3:18, Jn. 3:36, Jn. 12:48, Dela 2:38, Dela 16:30, Rim. 10:9, 1 Pet. 3:21

17 A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima;Mt. 8:16, Lk. 4:2, Dela 2:4, Dela 5:16, Dela 6:8, Dela 10:46, Dela 14:3, Dela 19:6, 1 Kor. 12:10

18 Uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno šta popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće...
Ovakvim načinom otac je uistinu propovednik po CELOM svetu i BLAGU vest pronosi po celom svetu. Drago mi je da sam "ovca" ovog pastira . pozdrav za forum i blagoslovite oče

HRISTOS VOSKRESE,
brate Tihomire,dobro došao na ovu "DUHOVNU TRIBINU"


Tihomir Ilic Uistinu Voskrese!



Nena Lironi HRISTOS VOSKRSE! Postovani o.Gavrilo, blagoslovite.
Smatram da je ova Duhovna tribina jedan vid edukacije. Svako će moći ponešto naučiti ili bar izvući iz komantara ili iskustva učesnika. Zahvaljujem Vam se na trudu koji neprestano ulažete u našu korist. Ovde, u Grčkoj, kažemo "mistos apo ton Teo". Verujem da razumete ...Želela bih uz Vaš Blagoslov da predložim temu diskusije.

Bog blagoslovio ,zadata tema za danas je "SA STRAHOM BOŽIJIM I VEROM PRISTUPITE..." kliknite na ovaj link pročitajte TEMU http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=4517

HRISTOS ANESTI! HVALA NA JAVLJANJU sestra Nena . Zaboravio sam da napomenem, Temu i tekstove odabirem ja i postavljam  za diskusiju.

Milena Madzar Oče Gavrilo, pomaže Bog, blagoslovite! Hvala Vam puno što ovako mnogo činite za nas i što, pored svojih mnogobrojnih obaveza, imate vremena i za ovaj vid komunikacije sa nama. Puno Vam hvala i Bog Vas čuvo, ma gdje bili. Što se tiče teme, jako je poučno i upravo bi svaki vjerujući čovijek, najmanje jednom godišnje trebao da se pričesti i posti, ukroteći tijelo i duh radi svog dobra, jer Bog voli post.


Tihomir Ilic Sa strahom Božijim ...Jedini strah kog me nije strah.



Zorana Novakovic Sa strahom Božijim pristupite........ i ja prekrstim ruke i radosno počinjem... Verujem Bože i ispovedam ti se da si ti ... Bog me je udostojio svake nedelje sem trapavih sedmica ... postim sredu i petak preko cele godine i postim sa blagoslovom mog duhovnog oca već 5 godina, da li po Božijoj promisli - ne znam, znam samo da sam pročitala "samo postom i molitvom se izgoni"... I ja sam znala da je u tome spas za moje dete. Otrčala sam do mog Oca, rekla šta sam pročitala i zatražila blagoslov od njega da počnem da postim i da se molim.... Rećiću samo da ništa isto nije kao pre 4,5 godina i da uživam u detetu koje ispred mene se preobrazilo i kao duh sveti da ga je kroz mene dotakao. Odrekla sam se svega ovozemaljskog ali mi nije žao! Ovo sam imala potrebu da iznesem, možda nekom posluži. Svako dobro od Gospoda!

Zorana Novakovic Sredu i petak postim na void, a kad kažem "odrekla ovozemaljskog" mislim na sve što sam ja svesno odbacila da bih se dostojno pričestila svake nedelje! Molitve ujutro i uveče su duge i česte preko dana automatski dolaze same. U početku je bilo teško, a sad kao ceo život da sam ovako živela. Rekla sam prestaću kad svoje dete vidim kao odraslog i zdravog čoveka, mada ja ne znam da li bih sada drugačije mogla da živim. Slatko me vuče i nosi sve dublje, molitve su sada duže i duže.... Osećam veliku blagodat! Amin Bože!


Nena Lironi ALITOS ANESTI.
Ranije, još kao devojka, kada bih odlazila u crkvu, imala sam osećaj da me svi posmatraju. Bilo mi je veoma važno kako ću da se obučem, da ne kažem doteram i da li ću da sretnem nekog poznatog, kakav ću utisak da ostavim itd. A jednog dana po povratku iz crkve, otac je prokomentarisao "opet si išla u šetnju." I zaista, tada počinje to moje upoznavanje sa verom...Kažu da je jedini ispravni put, put koji vodi ka Bogu, onaj koji ima dva zida. Sa jedne strane strah od smrti, a sa druge strah od Boga. Ali da to ne zvuči tako tragično, ja bih to prevela kao zidovi poštovanja života i poštovanja prema Gospodu. Zamislite koliko je vredno, za sve, da bar jedan vernik zaplače i doživi Gospoda, koji je uvek prisutan pri liturgiji. A koliko bi bilo dragoceno za nas same da smo to baš mi.

Nena Lironi Sećam se da mi je baka govorila, da ako zakasnim na početak Liturgije, da uđem u crkvu polako i bešumno, da ne poremetim mir koji imaju ostali. Govorila je "nemoj celivati ikone tada, već po završetku Liturgije." Sada sam već i ja u nekim godinama kada mogu da shvatim koliko je bitno imati strahopoštovanje prema svemu svetom. Sada se i ja uznemirim pred pričest kao prvi dan u školi ili pred prvu vakcinu. I kako sam bliža svetoj Čaši, sve više mislim da ja to ne zaslužujem. Ali sa druge strane, zaista pokušavam da živim u Bogu. Znači u ljubavi. Iz ljubavi zapravo i taj strah, poniznost u mislima ...

Nena Lironi Liturgija je grčka reč za SLUŽBU.
Molim sve učesnike u diskusiji da prihvate izvinjenje.


Maja Vuck Pomaže Bog, oče Gavrilo, braćo i sestre. Oče, blagoslovite.

Današnja tema o svetoj Tajni Pričešća nas upućuje da se malo dublje zamislimo i shvatimo koliko je sam čin primanja svetog Pričešća uzvišen, koliko je Gospod uzvisio čoveka, uzvisio ga iznad angela, Gospod, koji je iz prevelikog čovekoljublja poslao svog Jedinorodnog Sina, Gospoda našeg Isusa Hrista, da dobrovoljno postrada na krstu, pobedivši time silu đavolsku, i otvorivši nam Put u Carstvo Nebesko.

Kada se primaknemo svetom Putiru da primimo sveto Pričešće, budimo svesni da je to istinito Telo i istinita Krv Gospoda Isusa Hrista, setimo se te savršene, bezgrešne žrtve za spas roda ljudskog, i to, da je svaka ljudska duša neprocenjivom vrednošću otkupljena, telom i krvlju, Jedinog Bezgrešnog, spasa našeg, Gospoda Isusa Hrista;  "Koji jede Moje tijelo i pije Moju krv ima život vječni; i Ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan" (Jov.6,51)..

..pitam se da li u trenutku čovek uopšte može da bude potpuno svestan pred kakvom Svetinjom stoji..i meni se dešavalo da uprkos velikom ushićenju i radosti koja je prisutna, ne osećam sebe ni izdaleka dostojnom za primanje takve svetinje; ali koliko čovek zaista sam po sebi može da se udostoji ?! Sve dobro u nama je od Gospoda, znači da je, kako neki sveti otac piše, naš samo trud, a zasluga Božija. I upravo pozivanje nas od strane samog Gospoda da primimo sveto Pričešće ohrabruje i ispunjava radošću (kako se kaze u tekstu):"Mi treba da plačemo od sreće što se Sam Bog spušta i iz ljubavi prema nama prinosi Sebe za žrtvu." I mislim da je zato i tužno kada se to, Bože oprosti, olako shvata, ili prenebregava..

Današnja tema me je podstakla da se dobro zamislim koliko zaista razmisljam o tome čega nas je Gospod udostojio, a kako je velika sramota kada se mnogo čemu mizernom, sitnom i suštinski nebitnom poklanja mnogo veća pažnja i usredsređenost, na primer, nekim svetskim stvarima, a verujem za mnoge takve stvari, da ih nije neko izmislio, nikome ne bi ni nedostajale.

I na kraju, ima li uzvišenijeg stanja, nego kad: „Posle svete Liturgije ti izlaziš iz hrama ispunjen mirom, koji se iz tebe izliva, dok se ta svetlost preliva na sve što te okružuje. Ti u sebi nosiš Hrista. Ti si postao Bogonosac. "

Oprosti Gospode za svu nebrigu i nedovoljno, površno razmišljanje, za čestu "opsednutost" nebitnim, daruj suze pokajanja, pribranost i trezvenoumlje, i: „Daj nam da u poniznosti služimo Tebi...“.
  
Vanja Cvetanovic Ideja o diskusijama mi se dopada. Tako nečeg - na ovu temu - nikad dosta.
Možda ne bi bilo loše da svi naredni naslovi ovde (tzv. topic's) budu isti kao i na sajtu manastira Lepavina, uz priložen link kao i sada.
Tekst je predivan. Pogotovo analogija sa predsednicima.

Jedan detalj koji bih izdvojila iz priloženog teksta:
"Onako kako sveštenik stoji u oltaru, isto tako je narod dužan da stoji u hramu. Skoncentrisano, pribrano, potpuno se predajući Bogu. Mi se već u tim trenucima ne nalazimo na zemlji."

Poslednju rečenicu treba uzeti i kao neku vrstu podsetnika za sve one (a ima ih) koji na Bogosluženje zakasne, ne dođu na vreme, već onda kada je, da plastično kažem - voz već krenuo i otišao svojim putem.
Ako služba krene od 9 sati, kakva je svrha biti tu od 9:30, učestvovati, a ne zapravo ne učestvovati. Jer, ne može se otići na stanicu u 9:30 ako se već zna da voz kreće u 9!

Zanimljivo mi je da je deo u kom se govori o strahu Božijem stavljen pod navodnike. Kako i treba. Jer već u narednoj rečenici lepo je objasnjeno o čemu se tu radi: "Mi treba da plačemo od sreće što se Sam Bog spušta i iz ljubavi prema nama prinosi Sebe za žrtvu."

Puno puta učestvovala sam u diskusijama gde je glavna tema bila "strah Božiji", "strah od Boga". I mogu reći da sam primetila kako je jako često ono pogrešno razumevanje straha u hriščanstvu. Čini mi se da dosta ljudi, usudiću se reći - i vernih, ne shvata, ne živi to na pravi način. Prihvataju taj "strah" u bukvalnom smislu reči. Neko moje viđenje je da je neophodno što više govoriti o tome ne bi li se ljudima to razjasnilo na pravi način. Agnostici se, primetila sam, posebno interesuju za tako nešto; i odlaze u zanimljivom razmišljanju (što je pohvalno) kada im se to objasni.

Čula sam da kada neko kaže da se plaši Boga, isto objašnjava na način da se plaši kazne od Njega. A to je netačno, jer nas ne kažnjava On, do mi sebe - svojim postupcima.
Za hrišćanina, strah Božiji (strahopoštovanje) je stajanje pred živim Bogom. Ne pred Bogom egzekutorom, već pred Njim koji je uvek Ljubav. Mislim da je u tome hrišćanski smisao onog u opštoj definiciji strahopoštovanja, koja kaže kako ono postoji samo prema jakom i moćnom autoritetu. Najjači i najmoćniji autoritet koji Bog ima je ljubav.
Onaj ko ima strah od Boga, ima strah od sebe, na prvom mestu. Tj. svojih postupaka, i misli.
Onaj ko ima strah od Boga, ne plaši se da će Bog pobeći od njega, nego obrnuto - plaši se da on ne pobegne od Boga (svojim postupcima, životom), i ostane sam.

Dragica Mamić Pomaže Bog oče Gavrilo!
Mnogo mi se sviđa ova ideja o duhovnoj tribini i nadam se da će biti na veliku duhovnu korist svima nama, a pogotovo nama koji smo u djetinjstvu i mladosti bili uskraćeni zbog vremena u kojem smo živjeli, za beskrajnu ljepotu koju pruža naša sveta vjera pravoslavna. Većina nas danas traži pristup putu Gospodnjem, a Vi ste po Božijoj milosti veliko svjetlo ka tom putu. Neka Vam Bog da zdravlja i snage da nas još dugo vodite i budete putokaz našim nedoumicama i našem neznanju.
Ne znam koliko sam dostojna da komentarišem današnju temu, ali ću iznijeti svoje lično iskustvo. U crkvu redovno odlazim nedeljom i praznicima kad god to mogu. Trudim se da uzmem učešća u svetim Liturgijama onoliko koliko znam i mogu.
S velikom pažnjom slušam propovijedi sveštenika u mojoj parohiji. Postim srijedu i petak, sve velike postove i sve one dane koje nalaže sveta Crkva. Pričešćujem se nekoliko puta godišnje i sa velikim strahom pristupam svetom Pričešću. Što više upoznajem život u zajednici s Bogom strah je veći. Ali taj strah Božijom milošću čudesno nestaje poslije svakog pričešća i ja osjetim veliku radost i to je jedinstven doživljaj. Zahvaljujem Bogu što me je udostojio tim osjećanjima i primio pod okrilje vjere i crkve. Svjedok sam da neka naša braća i sestre pri dolasku u crkvu rade ili ne rade mnoge stvari iz neznanja. Ali oni dolaze i naučiće, ali mnogi ne dolaze .....Da li zbog tog straha?Ja im samo mogu reći da će strah bivati sve veći ukoliko u sebi sputavaju potrebu za Bogom, a tu potrebu u sebi nosi svaki čovjek. Samo dolaskom u crkvu i molitvom strah Božiji se čudesno pretvara u milost i ljubav Božiju.
Molimo se svi zajedno da nam Gospod da snage da naučimo da mu se predajemo svim srcem!

Vladimir Srbljak Pomaže Bog, Oče. Blagoslovite.Hristos Voskrese!

Hvala Vam Oče što ste ponovo započeli duhovnu tribinu. Mnogo se može dušekorisnog naučiti iz tekstova koje postavljate, a slava Bogu i iz diskusija braći i sestara na zadatu temu.
 
Bojana Srbljak Hristos Vaskrse i pomaže Bog svima!
Zaista lep i dušekoristan tekst.
„I udostoj nas, Vladiko, da Tvojom moćnom rukom daš Prečisto Telo Tvoje i Časnu Krv Tvoju, i nama i svim ljudima“. Naravno, ovo se odnosi na hrišćane, koji nisu pod epitimojom. Oni prethodno od svog duhovnika treba da dobiju blagoslov za sveto Pričešće. ( starac Porfirije)
Ovde starac nesumnjivo govori o čovekovom pokajanju, a onda i o važnosti ispovesti koja nakon pokajanja treba da usledi. To je taj prvi stepenik na lestvici koja vodi ka Bogu. Meni se čini i najpresudniji (jer mnogi zbog straha i stida od sopstvenih grehova odlažu pokajanje i ispovest za neko drugo vreme, a to je zapravo ono što nepomjanik i želi od nas, ne bi li nas čas smrti zatekao nespremne…).
Zato je važno imati iskusnog duhovnika kod koga ćemo se ispovedati (pri ovome mislim na ličnu ili pojedinačnu ispovest gde čovek dolazi kod sveštenika i pred njim otkriva svoju dušu Bogu, a ne na zajedničku ispovest gde se ljudi skupe u veću ili manju grupu i gde sveštenik izgovara ispovest za sve uključujući i sebe. No, ne želim da kažem da je ta zajednička ispovest nepravilna…ona je možda početak ljudskog pokajanja, uvod u pojedinačnu, ličnu ispovest…).
Čovek koji je grešio i koji greši najradije ne želi da glasno govori o tom ‘tamnom vilajetu’ svoje duše. Ali nakon prve ispovesti čovek se oseća preporođeno. Ima potrebu da to stanje duše zadrzi što duže. No ipak, to nije uvek moguće. Često, po slabosti našoj i nesavrsenosti našoj, ta lestvica ka Bogu se prekida… I to ne jedno nego bezbroj puta. Mi iznova i iznova grešimo, iznova i iznova se kajemo…i iznova i iznova se Bogu vraćamo. I Bog nas prima sve, kao onog bludnog sina iz jevanđeljske priče, kao mnoge svete Oce i Majke: Mariju Egipćanku, blažene Pelagiju i Taisu, blaženog Avgustina, razbojnika Mojesja, svetog Vasilija, Grigorija, Makarija ….
Tek kada smo iskrenom ispovešću očišćeni mi možemo da se usudimo i pristupimo svetom Pričešću, ako je ispovednik/duhovnik blagoslovio. Onda ćemo i osetiti pravu radost jer kroz sveto Pričešće, primamo u sebe Gospoda. Postajemo Bogonošci o kojima govori starac Porfirije.
Jednom sam pročitala da je negde Njegova Svetost sada nas blaženopočivši Patrijarh Pavle pričešćivao verni narod. Svetom Putiru pristupilo je mnoštvo naroda među kojim je bilo i dve devojke. Svi su se u redu pričešćivali, a kad je došao red na njih dve, Patrijarh Pavle je zastao i upitao ih kada su se zadnji put ispovedile….Nisu imale odgovor na to pitanje. Nije im dozvolio da se pričeste, već ih je uputio na važnost pokajanja i ispovesti .
A o starčevim rečima: “Ja iznosim Darove, a oni čak ni glavu ne pognu. Vršim vozglas : „Mirno stojmo...“, a oni sede. Blagosiljam ih, a oni brbljaju između sebe…” mislim da je tu više reč o ljudskoj kulturi i poznavanju tj. nepoznavanju Bogoslužbenih radnji. Tu je i sam starac napravio lepo poređenje: ponašanje u hramu Božijem i filharmoniji…Kao što poznavaoci klasične muzike znaju da ne treba da tapšu između stavova već na kraju muzičkog dela, te pažljivo prate i slušaju muzički tok, tako i vernici u hramu Božijem trebalo bi da znaju kako i oni da ispravno učestvuju u Bogosluženju, a za to je potrebno da svaki parohiski sveštenik bogoslužbeno “ opismeni” svoju parohiju.

Oprostite na dužini mog ‘pisanija’. Svako dobro!
  
Joka Lakic Ex Sailovic Pomaže Bog Oče, braćo i sestre!
Veoma inspirativan način komunikacije i razmjene iskustava, ali i edukacije kako neko reče. Bog neka blagoslovi oca Gavrila i njegov rad, trud i zalaganje kako na internetu tako i u njegovom monaškom životu!!
Sveta Tajna Pričešća..za mene je neopisiva radost sjedinjenja sa Gospodom!!!
Samospoznaja i samopoštovanje, mene kao bića po volji Božjoj, mene kao osobe koja je u isto vrijeme svoja, ali i Božja!...( da se ovaj izraz "sjedinjenje sa Gospodom" ne pretvori u farisejsku frazu...)
Onaj koji u sebi ne vidi Boga, onaj koji ne poštuje Tvorca i Spasitelja, koji nije svjestan svoje "nemoći" na ovom svekolikom svijetu...taj i ne postoji!!
Teško je na ovako malom prostoru prenijeti ovako jake emocije, koje bih ja sad prenijela....a da budem jasna i konkretna!
Prihvatam volju Božiju, pokoravam se, shvatam da sve biva kako Gospod želi i u potpunosti se predajem volji Božijoj! Na pričesti to sebi i Gospodu potvrdim!!!
Svoju djecu odgajam u tom duhu...i u uzrastu od 10 i 7 godina, mogu reći da su u velikoj mjeri svjesni Gospoda i vjere naše, a to smatram jednim od načina da se ostvarim kao majka! I nadograđujem se i nadograđivaću se učenjem, molitvom, postom, pokajanjem....
U ova teška i surova vremena, po sve nas, ali i po našu svetu Majku, pravoslavnu Crkvu....ne preostaje ništa drugo, nego da se predamo u potpunosti! U ovo demonsko i satanističko vrijeme, kada cijeli svijet srlja u sunovrat....sveta Crkva naša i Gospod naš nude rješenje: Postimo i pričešćujmo se, na dobrobit svih, cijelog našeg naroda!
Ali oglušuju se mnoge uši.....ne čuju radost nedeljnih zvona, ali daće Bog da se probude svi koji "spavaju".
Evo jednog od načina!!!
Bog neka blagoslovi sve Vas koji se bavite ovom temom i koji posjećujete ovu stranicu!!!

Nena Lironi Bože blagoslovi!
Sveti Teofan je rekao, da je strah Božiji, koren svakog dobrog delovanja .Ne gubimo to strahopoštovanje ni za jedan trenutak iz naših srca. Kao sveća koja gori i osvetljava sve naše misli i unutrašnje pokrete srca i duše. Taj strah će nam pomoći da se probijamo ispravno kroz život i da sve što radimo bude Božje delo. Kao ljudi koji drže čašu punu vode i kreću se a da ne proliju ni jednu kap iz nje.Treba biti jednostavan i iskren. Sa ljudima govoriti ljudski, a Gospodu se pokloniti. Uvek postoji razlog da se odluta ili u mislima ili u delima, ali to nije opravdanje. Upoznati Boga, znači upoznati sebe prvo i naravno imati ljubavi i nade. A ko nauči da se moli srcem punim nade da će mu Gospod odgovoriti, već je dobio odgovor.
Ne volim da posmatram sve to sa neke filozofske tačke gledišta. Ja sam samo jedno ljudsko biće koje je uvek okruženo izazovima i svime što se smatra možda nepotrebnim, ali ipak ovozemaljskim. Znači grehovima. Nešto odbacim, nešto prihvatim. Ali imam nadu i lljubav. I strah da sve to mogu jednog dana vrlo lako izgubiti. Zato se molim. Da Gospod blagoslovi moj trud i da osvetli moj um.
Molimo se mudrost da nam podari i On će nam je dati. U svetu ovom, neuhvatljivom, brzom i prljavom, mudrost nam je potrebna.
SA STRAHOM BOŽIJIM I VEROM PRISTUPITE... svemu sto je SVETO. Neka se nikada ne oslobodimo tog strahopoštovanja i treperenja u grudima pred pričest.Taj čin nas uzdiže Gospodu (koliko možemo da se prema Njemu uzdignemo zavisi i od mnogih drugih stvari, situacija, pokušaja...koji su trebali da predhode).
Gospode pomiluj, sve nas grešne.

Tihomir Ilic Danas sam razmišljao o ovoj diskusiji i vrtila mi se po glavi jedna analogija sa prirodnim silama. Nuklearne sile su obično na večim udaljenostima privlačne, a na manjim odbojne. Ovdje je suprotno što smo bliže Bogu više sa ljubavlju pristupamo, a strah je manji i obratno što se više udaljujemo od Boga strah raste a ljubav slabi. Usput jedno pitanje za sestru Nenu. Koju riječ za Ljubav u ovom slučaju Grci koriste? File, eros, empatios, agape...


Nena Lironi Odgovor za brata Tihomira. Grčka rec za Ljubav je Η ΑΓΑΠΗ ( I AGAPI), ili konkretnije, ako to povežemo sa našom temom: Η AΓΑΠΗ ΤΟΥ ΘΕΟΥ (AGAPI TU TEU) LJUBAV BOŽIJA
To je inače i ime moje male ćerkice. Agapi.
A da se nadovežem na temu diskusije, smatram da je STRAH BOŽIJI, zapravo strah da se ne uništi ili ne izgubi ta LJUBAV, što bi bilo katastrofalno za spasenje. Tu sad ulazimo u vode koje, zapravo, zahtevaju filozofske rasprave u smislu koliko je i ko je od nas svestan kraja ovozemaljskog i početak Carstva Božijeg.

Milena Madzar Sestro Nena, ne trebamo ni ulaziti dublje u rasprave, najbitnije je za početak da vjerujemo u Boga i već smo na dobrom putu, i da težimo ka tome da održimo svoju vjeru radi svog dobra i budućih dobara i činimo dobro što znači da ne mislimo loše drugima, da ne psujemo, da se pričešćujemo, molimo Bogu. Sve vas puno pozdravljam i neka vam Bog pomaže, kako vama tako i meni.


Nena Lironi Pomaže Bog, sestro Milena.
Jednostavnost je vrlina koju Gospod nagrađuje. A tekst koji ste dodali je upravo takav. Nudi savet, primer i poštovanje. Hvala


DANAS, PRVOG DANA POČETAKA  DUHOVNE TRIBINE, NA OVU DUŠEKORISNU TEMU, ZA SVAKU POHVALU NA KOMENTARE, KOJI SU JEDNOSTAVNI I RAZUMLJIVI, PISANI U DUHU LJUBAVI I UVAŽAVANJA JEDNI DRUGIH, KOMENTARI SU SRCEM PISANI. BOG BLAGOSLOVIO. AMIN



Tihomir Ilic Sestro Milena, nije zgorega ni uči dublje u rasprave , površnost često vodi u neznanje, neznaje u krivovijerje, a krivovjerje u apostaziju. Suština ovakvih foruma jeste da nas učvrsti u vijeri i duhu, ali i da nas nauči. Preplavljenost naroda sektama, ali i nadripravoslavnim učenjima jeste posledica neznanje i izostanka katekumenizacije vernih. Očekivati da svi budemo preplavljeni Duhom Svetim kao apostoli na pedesetnicu nije realno. Treba malo i muke i radoznalosti da se nauči pravovijerje.


Snežana Bošnjaković Prepodobni Serafim Sarovski je upučivao na stalno ispovedanje i pričešćivanje, za vreme svih postova na 12 velikih praznika i na sve veće praznične dane, ne mučeći sebe mišlju o svojoj nedostojnosti ,,zato što ne treba propustati priliku, kako je moguće češće koristiti blagodat koja nam se daje prilikom pričešća svetim Hristovim tajnama!” Starajući se po mogućnosti, skrušiti se u smirenom saznanju svoje svecele grešnosti, s nadom i tvrdom verom u neizrečeno Božije milosrđe, govoreći: ,,Sagrešio sam Gospode, dušom, srcem, rečiju, pomislima i svim svojim ćulima", tada mirno pristupiti svetim Tajnama. Izvinite o. Gavrilo, juče nisam stiga da se oglasim na ovu temu, a želela sam. Svako dobro, ,blagoslovite!
  
Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare.
Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada.


Suzana Zlikovac Hristos Voskrese!
Bog je naš Otac prepun Ljubavi i praštanja, milosti i dobrote i kao takvom mu se i obraćajmo i molimo da nam oprosti sva naša sagrešenja učinjena svesno i nesvesno, uzdajući se u Njegovu preveliku milost. Svesni svoje grešnosti,sa nadom u Božiju milost,skrušenog srca pristupiti Svetoj Čaši,da bi nam Ona bila na spasenje i život večni, a ne na sud i na osudu.
pozdrav svima i neka je Gospod Bog sa svima nama.

Barbara Milojkovic Stevic Hristos Voskrese!
Sveti Dimitrije Rostovski govori o velikoj tajni Svetog Pricesca:Kada mi stavljamo gvozdje u oganj,ono se usijava;covek je slican gvozdju, aTelo Hristovo je oganj koji pali,i kada se covek sjedinjuje u svetoj Tajni Pricesca sa Hristom,on postaje ognjen;i kao sto bolesnik ne oze ocima da gleda Sunce,tako i zli duhovi ne mogu da gledaju onog ko je dostojno primio Telo Hristovo.''
Onaj koji zeli da se pricesti mora i dostojno da se pripremi za ovu Svetu Tajnu,jer veliko olaksanje dobija onaj ko se udostoji da spere svoje grehe u Tajni Pokajanja i ocisti savest.Nista necisto u Carstvo Nebesko ne ulazi.

Suzana Zlikovac Upravu Ste sestro Barbara da se moramo dostojno pripremiti kroz molitvu, post i Ispovest za Sveto Pričešće, ali ako postimo svaki post i svaku sredu i petak, telesno i trudimo se da se i duhovno što bolje pripremimo, ne moramo razmišljati da li smo dostojni da pristupimo Svetoj Čaši već sa Strahom Božijim treba prići verujući u milost Božiju.
"Blagodat koja nam se daje kroz Sveto Pričešće tako je velika da bi se čovek, kada bi bio i još toliko nedostojan i grešan, očistio i obnovio, ako samo sa smirenjem i svešću o svojoj grešnosti pristupa Gospodu".

Dusan Milosavljevic Divan savet prepodobnog oca Serafima Sarovskog:
"Onaj ko se sa sveštenim strahom pričešćuje Svetim Tajnama i to više puta godišnje, biće spasen, srećan i dugovečan i na samoj zemlji. Verujem da se često po velikoj blagosti Božijoj blagodat izliva i na rod onoga ko se pričešćuje. Pred Gospodom je jedan koji tvori Njegovu volju iznad hiljada bezakonika."
Iz knjige " Hristos voskrese radosti moja - Sveti Serafim Sarovski, Prorok Ljubavi Božije"

Tankosava Damjanovic „Sa strahom Božijim pristupite...“ su velike reči, koje nas prizivaju da primimo Živoga Hrista, ali i upozoravaju da se po svaku cenu spremamo za Sveto Pričešće, ali i da se nikako ne pričešćujemo po svaku cenu. Mnogi kažu: „Pa, zašto sa strahom Božijim, kad je Bog milostiv, kad je Bog Ljubav...?“ Pa, baš zato što je Bog milostiv, što nas čeka, što želi da se svi spasimo, baš zato treba da imamo straha pred Gospodom, straha da ne činimo grehe, da Ga ne žalostimo, da Ga ponovo ne razapinjemo, jer, svakim našim grehom mi ponovo razapinjemo Gospoda. Eto, ja tako shvatam taj upozorovajući vapaj „Sa strahom Božijim...“
Iguman jednog manastira u svojoj besedi nam ispriča upravo sledeće: - „U jednom hramu sveti se Sveta Liturgija, puna crkva naroda i gotovo svi se pričešćuju. Jedno malo dete se za sve vreme Pričešća grohotom smeje i prestade tek kad se zadnji pričasnik pričesti. Onda ga zapitaše zašto se toliko smejalo, a dete, opet kroz smeh odgovori: „Dok je popa pričešćivao ljude, na kašičici mu je stajao golub i skoro od svih uzeo Pričešće. Samo se dvoje, troje pričestilo“.
Dakle, da li smo se mi, grešni, ikada pričestili Svetim Božijim Tajnama? Da li smo ikada makar iole dostojno očistili svoju dušu i svoje telo, da bismo primili Hrista? Da li smo postili duhovno i telesno bez roptanja, da li smo se iskreno ispovedili, da li smo se pokajali...? Gospod nam je dao najjače oružje - m o l i t v u, a pored toga i jedine sigurne i delotvorne lekove – post, ispovest, pokajanje..., za koje novac nije potreban. Potrebno je samo čisto srce i blagočestiv život po Božijim Zapovestima, da bismo se spremili za Pričešće i zadobili blagodat Duha Svetoga pričešćujući se Svetim Hristovim Tajnama. Amin! Bože, daj!

Saša Lazić Kada se kaže sa strahom Božijim,to je uistinu strah koji nije klasičan,nego strah od grijeha koji razara a čovjek postane svjestan da Bog uistinu sve vidi i zna i pozna svaki naš grijeh,dakle taj nas strah tjera od grijeha i drži budnima i na ispovjed odvodi....pozdrav svima i mom ocu Gavrilu...(ne sramimo se i ne bojmo ispovjedit,kad se ne sramimo to učinit,a Gospod gleda i sluša).


Ivana Mitrovic Pomaze Bog oce Gavrilo,
Ja vec godinama zivim i radim u Kuvajtu. Ovde imamo pravoslavnu crkvu antiohijske patrijarsije na celu sa visokopreosvecenim mitropolitom za Bagdad i Kuvajt g. Konstantinom. Nakon sv. Liturgije svi se pricescuju ovde. Ponekad cini mi se i ne bas najdostpjnije tj. da li bas uvek mozemo biti spremni za sv. pricesce. Da li smo uvek postili, da li se ne svadjasmo, ne raspravljasmo ne govorismo ruzno uopste jesmo li uvek cisti i pripremljeni. Moje je pitanje da li se uvelk treba pricescivati nakon svake liturgije na kojoj prisustvujemo ili samo nda kad smo dostojni tj kad smatramo da smo iole dostojni pristupiti sv. Tajni?
Molim vas odgovorite mi jer me ovo vec godinama muci. Meni ostade obicaj jos od moje pok. bake Paune (Bog da joj dusu prosti) da se pricescujemo samo nakon strogog posta na vodi i uz dostojnu pripremu. Tako mi je i sv pricesce uvek bilo velika Tajna. Da se mozda to ne izgubi ako svaki put uzimamo sv pricesce bez posebne pripreme?
Unapred hvala na vasem odgovoru. Vojislav Mitrovic

Milica Bacic Draga Ivana i Vojislave, javljam vam se jer me dirnulo vase pitanje ocu, pa dok vam se stigne javiti ili vam jos neko ne odovori, nadam se da ce vam ovi tekstovi biti od pomoci -http://manastir/-lepavina.org/vijest.php?id=117, http://manastir/-lepavina.org/vijest.php?id=987, http://manastir-lepavina.org/vijest.php?id=1072 a vidjecete na sajtu i jos mnogo dusekorisnih tekstova o Svetoj tajni Pricesca kao i o ispovjesti, molitvi, te naci odgovore na mnogobrojna pitanja u razgovorima sa skype-a ili facebook-a. Kako sam i sama putovala po bliskom istoku znam koliko su dusevni mir i olaksanje tu potrebni, tako da mislim da je obogacenje da imate priliku da idete u crkvu i pricescujete se. Srdacan pozdrav sa male Malte, Milica

Ivana Mitrovic Draga Milice,Puno hvala na savetima i odgovoru. Od Boga vam svako dobro zelimo
Voja i Ivana



Milorad Nikolić Oče, čekam vaš osvrt na ekumenizam i pojavu Istinskoga pravoslavlja u svetu. Kad kažem čekam, mislim zamoljavam. Poštovanje.



Milorad Nikolić Interesuje me i dali po vašem blagoslovu brišu se moji komentari. Nema razloga da brišete, to je moj stav ne Vaš. Ako grešim, meni na sramotu.



o.Gavrilo > Administrator
Brate Milorade, kako vidiš, komentari se ne brišu, osim ako nisu van okvira dostojnog ljudskog ponašanja, ali se brišu postavljene teme. O.Gavrilo je više puta ponavljao da ovdje samo on postavlja nove teme, ali su se mnogi oglušivali, pa su i dalje nastavljali sa postavljanjem novih tema. Kada o.Gavrilo bude u prilici, odgovoriće ti lično na tvoj komentar.
Do tada, svako ti dobro od Gospoda!  >>> Administrator

Milorad Nikolić Blagodarim. Pitao sam zašto je obrisana slika festivala u Odesi kada je već patrijarh Kirilo rekao da nema ništa protiv tog festivala jer humor A što se tiče moga pitanja o ekumenizmu i Istinskom pravoslavlju verujem da je otac Gavrilo mene dobro razumeo da očekujem njegov javni pogled na današnju situaciju. Ja se nadam da to Vi administratori ne vidite kao moju provokaciju jer ja jednostavno imam takva interesovanja, pa je i moje pitanje u tom smislu. Blagodarim na odgovoru.



NASTAVLJA SE >>>>