DUHOVNIK JE DUŽAN DA VODI ČOVEKA KA HRISTU, A NE KA SEBI A-   A+  

Bog blagoslovio braćo i sestre!
Današnje tema: DUHOVNIK JE DUŽAN DA VODI ČOVEKA KA HRISTU, A NE KA SEBI
Da bi ste pročitali TEMU za diskusiju kliknite na ovaj link http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/mitropolitonufrije.html

17 april 2010 god.


NAPOMENA: Na ovom mestu je otvorena DUHOVNA TRIBINA, čiji je cilj vođenje diskusija o duhovnim temama iz Pravoslavlja. Teme će biti pažljivo birane i pre otvaranja diskusija postavljene na Tribini. Pozivam Vas da svakodnevno učestvujete u komentarima na zadatu temu i tako ulepšate diskusiju. Rasprave van zadate teme nisu dozvoljene. Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu temu, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.

Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare. Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada.

Preporučljivo je da prilikom komentarisanja na Duhovnoj Tribini, pišete sa č,š,ć,đ,ž slovima, kao i da pišete malim štampanim slovima. Tako ćete pomoći konvertiranju teksta iz Latinice u Ćirilicu.
o.Gavrilo


Nena Lironi Pomaze Bog.
U jednoj od prethodnih tema navela sam i podvukla tekst sa sajta manastira Lepavina, KO JE STARAC.Taj tekst je na mene ostavio snazan utisak.
Kada sam ,sasvim slucajno, prvi put srela mog Duhovnika,iznenadilo me je, kako mi se obacao sa puno postovanja ,bio je smiren i strpljiv, razgovarao kao da se poznajemo od ranije, neobicno ljubazno i sa puno razumevanja...I to je u meni probudilo zelju da ponovo odem u isti manastir,pa ponovo,pa ponovo...Ja sam imala svojih dvoumljenja,jos uvek ostataka iz doba kad smo odlazili u crkvu da upalimo svecu, a i to nismo znali zasto radimo.Sve to ,pa i jedan neuspeli pokusaj ispovesti, na neki nacin su mi rodili neko nepoverenje prema svestenim licima. Ali ovaj monah je kao Andjeo nebeski koji zemljom hodi.Sve to ipak nije bilo dovoljno da se oslobodim nekih predrasuda.I tako u jednom razgovoru pita me pater:"Nena,da li bi primila pismo,ako bi ga doneo postar koga smatras neuglednim,ruznim,prljavim,neiskrenim ili nesto drugo?"
Naravno,odgovorila sam.E, tako ces dete moje, da gledas i na svestenike.Ti ne dolazis u crkvu da vidis mene vec da bi primila poruku koju ti Gospod po meni salje.I ako Bog da ,jednog dana da sretnes i samog Gospoda.A do tada razgovaraj sa Njim neprestano.
Osvrni se oko sebe.Razmisli, zar jos uvek verujes da Bog nije sa tobom.Tada sam shvatila da ni na ruci svi prsti nisu isti.Ko trazi ,naci ce.Ja sam nasla mog pater Timoteosa.U kuci dragi gost,u srcu otac i brat ali vise od svega i pre svega moj put ka Hristu.I kada malo bolje razmislim, on je isto to i za stotinu drugih.Isto kao i nas otac Gavrilo.Meni je ,otac Gavrilo otvorio prozor sa koga gledam na beskrajna prostranstva pravoslavlja.Priblizio mi ono sto mi je bilo predaleko. Saznanje da toliko ljudi misli ili ne misli kao ja,ali u Bogu.Da toliko ljudi razgovara o tome.Idem u crkvu cesto.Poznajem skoro sve koji dolaze.Nakon sluzbe razgovaramo o deci, o poslovima,vremenu..retko o Hristu.Kocka je bacena.Otac Gavrilo je duhovnik koji nas vodi ka Hristu.Neka ga Bog cuva.

Suzana Zlikovac Upravu ste sestra Neno.Duhovnik svojim smirenjem , strpljenjem i razumevanjem mora otvoriti našu dušu i da nas svojim savetima uputi na put ka Hristu.
Imala sam više puta neuspele pokušaje ispovesti verovatno iz razloga što smo zbog posla često menjali mesto boravka, kući sam se vraćala čini mi se sa većim opterećenjem nego pre odlaska na Ispovest. U meni se je stvorilo nepoverenje prma sveštenim licima, kako će reagovati i da li će me zbog mog prezimena ismejavati i izbegavati. Odlazim u Crkvu,postim i verujem da je Gospod samnom.
Molim se Bogu da u mojoj blizini(Niša) nađem Duhovnika kao što je bio otac Lazar iz Manastira Ostrog ili kao što ste Vi sestra Neno našli velikog Duhovnika, našeg oca Gavrila ,koga možete stalno posećivati. Verujem da ću i ja naći u mojoj blizini takvog Duhovnika koji će moju grešnu dušu usmeravati na put ka Hristu.
"Učiti druge je lako, kao kad se baca kamenje sa kule na zemlju, ali primenjivati u životu ono što se predaje, to je kao kad čovek nosi kamenje sa zemlje na vrh kule" Sveti Serafim Sarovski
Veliki pozdrav ocu Gavrilu i svima vama od porodice Zlikovac

Dusan Milosavljevic Pomaže Bog!
Tema veoma interesantna a sestra Nena je baš lepo opisala odnos sa svojim duhovnikom.
Moram da priznam da i ja imam sličan problem kao i sestra Suzana i to iz sličnih razloga seljenja, pa imam jaku želju da sretnem dobrog duhovnika koga bih mogao češće da posećujem kako bi me sačuvao od lutanja i olakšao mi idenje na putu ka Hristu.
Možda ga do sada nisam dovoljno dobro tražio.
Zaista je važan mir koji duhovnik u sebi nosi i prenosi na svoje stado.
Sudeći po sebi, mislim da smo stremeći ka Bogu skloni da se vežemo i za čoveka, ali iskusan duhovnik sigurno zna da nas pravilno usmerava i ispravlja put naš.
Od kako sam prvi put posetio sajt manastira Lepavine, osetio sam ne samo želju nego i potrebu da tu opet dolazim.
Neka Gospod poživi oca Gavrila na mnogaja ljeta.

Nena Lironi Moji dragi i poštovani sagovornici,pozdravljam vas sa pretoplog Krita.
Možda se nisam baš najtačnije izrazila, ali želela sam da kažem, da je moj duhovni otac,pater Timoteos,iguman manastira Vosakos na Kritu.On me podsećna na oca Gavrila koji nam je ,iako daleko od većine nas, otvorio put ka Hristu.
Hvala Bogu,što sam imala prilike da saznam za manastir Lepavina i oca Gavrila, mada nikada nisam posetila manastir niti imala prilike da lično upoznam oca Gavrila.Ali nadam se ako Bog da...

Suzana Zlikovac Draga Neno, bitno je naći Duhovnika koga ćemo slušati i koji će nas stalno usmeravati ka Gospodu našem.
Ako Bog da i ja imam želju da posetim Manastir Lepavinu i da lično upoznam našeg oca Gavrila .
Srdačan pozdrav iz grada Svetog Cara Konstantina i Carice Jelene.

Vladimir Srbljak Duhovnik je dužan da vodi čoveka ka Hristu, a ne ka sebi. Hristos je cilj svih nas pa i duhovnika. Onaj duhovnik koji to zna uvek vodi čoveka ka Hristu a ne ka sebi. Kada sam bio u Manastiru Svetog Antonija u Arizoni cuo sam da svi monasi uvek bezuslovno kažu kako Jeronda kaže. Jeronda znači Starac, a tamo je to bio Starac Jefrem. Mnogi to mogu pogrešno da shvate i da pomisle da apsolutno poslušanje Starcu vodi coveka ka Starcu a ne ka Hristu.

U slucaju pravog Starca ili Duhovnog Oca to nije tačno već poslušanje uvek vodi ka sjedinjenju sa Hristom. A samim tim se i odnos između duhovnika i čoveka neprestano produbljuje tako da i oni sjedinjeni u Hristu postaju sve bliži i bliži.

Petar Martinovic Pomaze Bog braco i sester. Oce Gavrilo blagoslovite.

Citiracu dio iz teksta koji mi je nekako zaokupio misao: "Ljudi, koji vode ozbiljan duhovni zivot, mogu da se pricescuju cesce, dok ljudi koji zive duhovno raslabljeno, ne smeju cesto da se pricescuju. Secam se ranije, teorije prot. Aleksandra Smemana – kako se moze cesce i vise pricescivati, ne obaziruci se ninasta. I mnogi su se pridrzavali te teorije. To je nepravilno, po necemu cak i jereticko misljenje."
O.Dorotej iz manastira Savine inace najstariji monah u MCP kaze za nas raslabljene koji se cesto pricescujemo da kao da smo dosli na kiselo mlijeko, a ne da uzmemo svete tajne Hristove, i samog Hrista.

Petar Martinovic Sto se tice duha hriscanina, istinskog hriscanina, bilo monaha ili mirjanina taj duh je u sustini monaski, duh istinskog hriscanstva. On je Hristolik, bogolik, monaski u oba slucaja, poslusnicki u borbi da se ispune zapovjesti od Gospoda date.
Dobor svestenik i ako ima porodicu ima monaski duh, rdjav monah i ako je dao zavjet ima svjetovan duh. Cilj je u oba slucaja Hristov lik i necemo pogrijesiti...

Snježana Simovic Blagoslovite oče Gavrilo
Dosta nam je rečeno u datoj temi od Mitropolita Onufrijaa posebno u riječima da smiren čovjek dobija od Boga mnoga otkrivenja i poznanja. Veoma je bitno i pitanje poslušnosti.
Starac Siluan je od samog početka svog monaškog života bio tako savršen poslušnik, da je za njega svaki duhovnik bio dobar nastavnik. Kad bi monasi i svi bogobojažljivi hrišćani, smatrao je on, slušali svoje duhovnike i pastire bez vlastitog suda nad njima, bez kritikei bez unutrašnjeg protivljenja, udostojili bi se spasenja i samim tim bi doprinijeli punoti života cijele crkve.
Onaj koji ide starčevim putem, može biti siguran da će se uskoro i lako udostojiti velike Božije milosti jer kroz prostrano more života crkve, ćisto i istinsko predanje Duha, protiče poput tanke struje, i onaj ko želi da se približi tom potoku, treba da se odrekne "svog" umovanja. Božijoj premudrosti i istini suprotna je ljudska mudrost i istina.
Oprostite braćo i sestre.

Bojana Srbljak Pomaže Bog braćo i sestre!Oče blagoslovite,
oprostite mi ako grešim, ali mislim da duhovnik i duhovni otac nisu istovetne ličnosti ( mada je teško postaviti granicu izmedju njih) . Duhovni otac je neko sa kim imamo poverljivije odnose, ko nas vodi koz život, ko nas rukovodi na putu ka Hristu, dok duhovnik uglavnom daje duhovne savete i odgovore na konkretna duhovna pitanja koja mu postavljamo.
Ako iskreno želimo da nadjemo duhovika/duhovnog oca koji će nam otkrivati Božju volju, onda se trebamo usrdno moliti za taj Božiji dar. Gospod će naći načina da nam ukaže i pomogne u odabiru. Prvo, moramo sebe ispitati koliko smo spremni da se odreknemo sebe, svoje volje i da se potčinimo tudjoj. U suprotnom, ako nismo spremni da se vodimo po tudjim savetima, nama neće biti dobar ni jedan duhovni otac/duhovnik. Iznalazićemo razloge da te savete ne prihvatamo, da, ne daj Bože, duhovnog oca/duhovnika osudjujemo, da se udaljavamo, odlazimo, i tražimo nove što opet nije dobro. Postoji jedna stara narodna izreka: “Mnogo babica- bolešljiva deca!”
Ako čitamo Žitija Svetih, saznajemo da rukovoditelj na putu ka Gospodu nekada može biti strog i surov ucitelj. No, imati takvog duhovnog rukovoditelja nije kazna za verujućeg čoveka. Potčinjavajući se njegovoj volji, čovek se uči smirenju – vrlini koja se nateže stiče. Nekada strogost nije prava osobena crte duhovnog lica. Često duhovnikova strogost želi da nas nauči smirenju i poslušnosti, da nas uputi na razvijanje ljubavi, poverenja i poštovanja prvenstveno prema Gospodu nasem Isusu Hristu. Duhovnik/duhovni otac time sebe stavlja u drugi plan.
Ne znam koliko su darovi koje bi pojedini duhovni oci mogli da poseduje za naše spasenje bitni: (prvenstveno mislim na dar prozorljivosti o kome i Mitropolt Onufrije govori) . Otac Gavrilo često i lepo zna da kaže: “Šta je bilo video si; šta ce biti videćeš”… nama je najbitnije da se trudimo da ispunjavamo Božije zapovesti i da, koliko god je to moguće, u poslušnosti ispunjavamo ono na šta nam ukazuje naš duhovni otac.
Rukovoditi nekoga na putu spasenja nije ni malo lak zadatak. Duhovni otac sa velikom odgovornošću i ljubavlju nosi na svojim plećima teret brige koja se odnosi na spasenje njegovog duhovnog čeda. Za sve ono na šta nam ukaže, čemu nas nauči, duhovnik/duhovni otac jednoga dana mora dati odgovor pred Bogom…. kao što će i roditelji jednoga dana pred Bogom dati odgovor za svu svoju decu…

Ivan Zelić Da, opasnost je da duhovnik vodi ljude sebi a ne Bogu... Ali opasnost je i da se sami vjernici "zalijepe" za nekoga (dobroga) duhovnika, pa onda ne žele pristupiti drugima. I dobar, pobožan, krepostan duhovnik može duhovno slabima biti povod za rasprave, nadmetanja, da ne kažem svađe.
Dobro je stoga čuti riječi sv. Pavla:
"Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? (1 Kor 1,10-13

Saša Lazić da,mi imamo svjetovnog oca koji nas od malena odgaja i usmjerava da postanemo dobri,pošteni ljudi,da nešto postignemo u životu,da se osamostalimo,izvodi nas na put,a isto tako duhovni otac treba da nas odgaja i izvede na put Hristov...mišljenja sam da je uvijek centar Gospod i da čak i onaj koji je neiskusan osjetit će u startu kojeg i kakvog duhovnika ima,dali gordog il poniznog,da li Hristu vodi ili ka sebi...mi smo pravoslavci,mi imamo duhovnike koji na put,istinu i život vode,a ne gurue i avatare koji svoju slavu traže...a slijepi kad slijepog vodi u provaliji završe...samo Hristos je PUT,ISTINA i ŽIVOT i duhovnik sa svojim čedom na taj put trebaju...

Vesna Cvetkovic Blagoslovite,Oce Gavrilo!
Onaj ko svim srcem i iskreno krece putem spasenja,i od Boga moli pomoc,On ga ne ostavlja bez odgovora i salje svog pastira da povede ovcu njegovom stadu...Iako se moj duhovnik upokojio pre skoro sedam godina,ja sada,mozda i vise nego za njegova zivota,osecam pomoc njegovih molitvi,kad mu se u nekoj muci obratim.Tako da se po plodovima vidi kakvo je drvo i ja sada razumem da me je zaista vodio prema Bogu,kroz sebe...

NASTAVLJA SE >>>>