MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

EPISKOP ANTONIJE (PANTELIĆ): „PATRIJARH PAVLE JE BIO VEOMA SKROMAN ČOVEK“



Episkop Moravički Antonije (Pantelić)

Episkop Moravički Antonije (Pantelić),Predstavnik Srpske Pravoslavne Crkve pri Patrijarhu Moskovskom i cele Rusije,pre  poletanja na sahranu Patrijarha Pavla u Beograd, novinaru lista „TD“ ispričao je po čemu će pamtiti blaženopočivšeg Poglavara Srpske Crkve.  
 
–    Vladiko Antonije, čega se najčešće sećate iz vremena službe Patrijarha Pavla?

– Njegova Svetost Patrijarh Pavle, pre odlaska u bolnicu vršio je službu svaki dan, kada je po ustavu bilo utvrđeno da se služi Božanstvena Liturgija. Mnogo je voleo besede, tako da sama Liturgija nije bila samo prinošenje Evharistije, već i vršenje liturgije reči. Učio je pastvu da su najvažnija vera i ljubav. Njegove pouke su uvek bile veoma kratke. To je uglavnom bilo tumačenja Jevanđelja, koje je pročitano na Liturgiji.

Njegova Svetost Patrijarh je malo spavao, a Službu je voleo da vrši veoma rano. Po pravilu Službu je  počinjao u 6 sati ujutro, ili pak u pola sedam. Kasnu Liturgiju je počinjao samo na velike praznike ili kada bi se organizovao direktan televizijski prenos. Gotovo uvek je služio jerejskim činom.

– Zašto?

-    Voleo je da služi sam, bez đakona. Sam je vršio i proskomidiju.

– Da li Vam se često događalo da služite sa njim?

– Dosta često – i u Beogradu, i za vreme pastirskih putovanja. Interesantno je da je u vreme svoje pretposlednje posete Moskvi, Patrijarh Pavle služio u podvorju Srpske Crkve upravo na današnji dan 16. novembra.
Poslednjih godina, pre mog odlaska u Rusiju, nastojao sam da mu što više pomažem. Njegova Svetost Patrijarh Pavle je poslednje svoje Arhijerejsko hirotonisanje vršio upravo kada sam ja bio hirotonisan.
Mnogo puta je Njegova Svetost rukopolagao sveštenike i uvek bi se pre toga veoma detaljno upoznavao sa kandidatom, koji je želeo da počne odgovorno da služi Crkvi Božijoj. Rukopolaganju su prethodili dugi zajednički razgovori, bogosluženja, ispovesti.
Patrijarh Pavle nije rukopolagao ako je bilo nekih smetnji za primanje monaštva ili sveštenstva, neki smrtni greh ili slučajevi navedeni u Ustavu. U takvim slučajevima je često govorio: „Svetac, vi možete da postanete, jer smo svi pozvani da budemo sveci, ali, sveštenik – nikada“.

- Kakve savete je davao pre hirotonije?

– Govorio je da su pastirske brige, služenje Crkvi, Bogu – iznad porodice, i da čak ni mirjanskom sveštenstvu majka i deca ne smeju da budu na prvom mestu.

– Kako je zapravo živeo Patrijarh?

– Bio je veoma skroman čovek. Sasvim je malo jeo i pio i uopšte, nastojao je da ga zadovolje male stvari. Za vreme putovanja, često je u hotelskim sobama, gde su se nalazili udobni i čak raskošni kreveti, spavao sedeći u fotelji. Posluga se čudom čudila videvši da je krevet u hotelskoj sobi Patrijarha ostao od prošle noći netaknut. Nisu to mogli da shvate i pitali su se: „Pa, gde je spavao?“
Njegova Svetost Patrijarh je imao dve odežde, koje je sam prao, sam peglao i pakovao u koferčić za putovanje. Nikome nije dozvoljavao da mu pomaže u pripremi za put. Uvek se sam oblačio i sam išao ili putovao da vrši Službu.
 

Što se tiče prevoza,  patrijaršijskim vozilom se koristio samo za vreme zvaničnih poseta, a ako je želeo da služi negde u okolini Beograda, sedao je u javni saobraćaj  i putovao autobusom ili tramvajem. Ljudi, koji su sedeli blizu Njegove Svetosti, razgovarali bi s njim, postavljali bi mu razna pitanja, a on bi uvek pažljivo odgovarao, često duhovito.

– Šta je Njegova Svetost Patrijarh radio kada nije služio?

– Uvek je određivao vreme: 4 sata za san, 4 za umni rad, 4 za fizički , 4 za molitvu...Patrijarh se bavio veoma različitim poslovima. Dešavalo se da u zgradi Patrijaršije vrši neke popravke, popravlja brave, električnu instalaciju.
Bio je veoma ekonomičan čovek. Na primer,uveče bi izlazio na terasu zgrade Patrijaršije ili bi stajao tu pored, da bi čitao pri svetlosti  uličnog svetla, a sve da ne bi još palio svetlo u zgradi. Često je u Patrijaršiji gasio svetlo, ako bi neko zaboravio da ga ugasi.
Njegova Svetost Patrijarh je veoma mnogo pisao. Uglavnom se bavio liturgikom kao i tumačenjem Jevanđelja. Istraživao je specifičnosti takozvanih „pokretnik praznika“ i tradicije bogosluženja u drugim Crkvama. Dela Svetih Otaca, crkvene kanone i ustav poznavao je detaljno.

– Da li je ispovedao?

– Da. Mnogo je ispovedao običan narod. Bilo je dana kada su u Patrijaršijski hram svi, koji žele, mogli da dođu kod Patrijarha na ispovest. Jednostavno, primao je sve.

– Kada ste se poslednji put videli?

-    Sa Patrijarhom sam se poslednji put video letos 11. juna u Beogradu na dan praznika svetog Luke Vojno-Jasenjeckog. Na Vojnomedicinskoj Akademiji u Beogradu je otvorena crkva osvećena u čast ovog svetitelja, a ja sam na poklon doneo ikonu i česticu moštiju. Tada sam uspeo da se vidim sa Patrijarhom i da malo sa njim porazgovaram. Rekao mi je tada svega nekoliko rečenica. Ali, to je veoma lično.
 
Razgovor vodila: Olga Bogdanova
18 novembra 2009. godine
Prevod: Tankosava Damjanović

Izvor: http://www.pravoslavie.ru/smi/1583.htm

Pročitano: 6213 puta