MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PROTOJEREJ VSEVOLOD ČAPLIN „ANONIMNOST RELIGIJSKIH KONFESIJA JE NEDOZVOLJENA“




Grupa prevaranata, predstavljajući se kao da su služitelji Ruske Pravoslavne Crkve, vršili su opela upokojenima u Jelisavetinskoj bolnici. Uhapšeni su u Sankt Peterburgu. Navedeno razotkrivanje grupe lažnih sveštenika, traži da se postavi pitanje „konfesionalne anonimnosti“. Prevaranti, odeveni u svešteničke odežde, vrlo često se pojavljuju u bolnicama,  na grobljima, i čitaju „Molitvu za osvećenje svake stvari“*, a predstavljaju kao da je to molitva za vršenje Svete Tajne Jeleosvećenja.

Portal „Pravoslavlje i mir“ zamolio je predsednika Odeljenja za uzajamno delovalje Crkve i društva Svetog Sinoda, protojereja Vsevoloda Čaplina da prokomentariše tu situaciju.

-    Oče, koliko je danas aktuelan problem lažnih opela?
-    Stvarno, u mnogim mrtvačnicama opela vrše bivši sveštenici, lišeni čina, koji imaju zabranu za služenje, a čak i lica, koji  nisu sveštenici.

-    Da li imamo mogućnosti da se sa tim izborimo pravnim sredstvima?
-    Razume se. Neophodno je upoznati medije, sredstva informisanja, u prvom redu crkvene, da bi se ljudima prenela prava informacija. Ljudi moraju da znaju da ta lica ne pripadaju Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi, i da budu upozoreni da postoji mogućnost da neko učini neku nečasnu radnju.
U skladu sa zakonom o slobodi savesti i religioznih udruženja, zabranjuje se konfesionalna anonimnost. Svaka religiozna organizacija dužna je da o sebi dostavi potpunu informaciju. Apsolutno je nedozvoljeno da se neka organizacija naziva organizacijom Ruske Pravoslavne Crkve. To je kršenje zakona.

-    Oče, objavljeno je da je na kapeli, u kojoj su se nastanili prevaranti, bila pločica sa obaveštenjem  da ta kapela pripada Moskovskoj Patrijaršiji i da je sagrađena po blagoslovu gospodina Jovana, Mitropolita Sankt-Peterburškog i Ladoškog. Da li to može tako? Kako treba da se postavimo prema tome?
-    Moguće je. Tamo je stvarno bila postavljena kapela po blagoslovu Vladike Jovana. U tom slučaju ta grupa ju je okupirala nezakonito. 


IZVEŠTAJ - PAŽNJA, PREVARA!

Kako prevaranti prave biznis, oblačeći odeždu sveštenika:

Aprila meseca 2005. godine
, dvanaest pravaranata predstavljajući se kao pravoslavni sveštenici uhapšeni su u moskovskom metrou. Prevaranti, odeveni u svešteničke odežde, pokazujući ljudima falsifikovana dokumenta, sakupljali su priloge. Prema podacima Službe unutrašnjih poslova, prihod prevaranata je dostizao i 25.000 dolara za mesec dana.

Februara meseca 2007. godine, policija  grada Harkova uhapsila je muškarca, koji je, predstavljajući se kao sveštenoslužitelj, zarađivao za život «osvećujući» automobile i kancelarije. 

Marta meseca 2008. godine, u gradu Bijsku uhapšen je lažni sveštenik Altajskog rejona, koji je  od starijih žena uzimao novac predstavljajući se kao «iguman Andrej», i  govoreći da su te pare tobože za bogougodne stvari.  Kako su ustanovili istražni organi, prevarant je sakupljao od 5.000- 15.000 rubalja.

Novembra meseca 2008. godine,
na teritoriji Moskve, Sankt-Peterburga, Vladimira, Ivanova,  i tokom dužeg perioda,  dejstvuje prevarant iz Sveto-Uspenskog manastira, koji sebe naziva Arhimandritom  Nikolajem iz Sveto-Uspenskog manastira grada Ivanova. Pomoću lažnog dokumenta od Ivanovo-Vaznesenske eparhije, uspeo je da sakupi značajnu sumu novca na ime priloga «za izgradnju manastira», iako Nikolaj Kručinjin, registrovan na adresi Ivanovske oblasti, ne pripada ni Uspenskom muškom manastiru, ni Ivanovo-Voznesenskoj eparhiji, utvrdili su sveštenoslužitelji.

Februara 2010. godine u Moskovskoj oblasti je uhapšen lažni sveštenik, koji je prodavao FALSIFIKATE unikatnih starinskih srebrnih i zlatnih novčanica, ČIJA JE CENA NA TRŽIŠTIMA dostizala i desetine hiljada dolara. Uhapšeni je 52-godišnji čovek rodom iz Kazanjske oblasti, koji je pre dve godine došao na rad u Moskovski region. Da bi prevario buduće kupce,  oblačio je svešteničku odeždu i predstavljao se kao «otac Sergej».

Aprila 2009. godine Pjatigorski gradski sud je za prevaru osudio stanovnika Aleksandrovskog rejona, koji se predstavljao kao sveštenoslužitelj. Služitelju Svjato-Troickog manastira u Moskvi, Vasiliju Pričiskom, obratila se žena koja ga je zamolila da joj se tokom cele godine čitaju molitve u manastiru. Za molebane žena je lažnom svešteniku dala 3.000 rubalja.
«Za nekoliko dana Vasilije Pričiskij je došao kući kod ove pokradene žene i ukrao telefon, nakon čega je sa ukradenim telefonom pobegao sa mesta krađe i sakrio se», saopštio je gradski sud. Na sudskom procesu Vasilije Pričiskij je objasnio da je on jeromonah Prave-Pravoslane Crkve. 

Izveštaj je sačinila redakcija portala «Pravoslavlje i mir» prema materijalima javnih izvora Internet mreže.
 
*******
 
KOMENTARI:

Problem se tesno prepliće sa temom parohije, hrišćanske zajednice. Ako umire verujući čovek, koji posećuje određani hram, tada njegova rodbina može da zakaže opelo upravo u tom hramu. A kada rodbina čoveku, koji ne ide u crkvu želi da zakaže opelo, s obzirom da su daleko od Crkve,  njima je stvarno teško da shvate kanonske finese i lako ih je obmanuti.

Kako da se reši problem? Nije sasvim jasno, ali smatram da informacija mora da se širi,  ne samo u crkvenim sredstvima informisanja, već i u mirskim, jer obuhvataju veliki auditorijum.
 
******
 
Smatram da je odgovornost na bolnicama i mrtvačnicama. Jer, opelo se vrši neposredno u mrtvačnici, na teritoriji bolnice. Znači, postoji nekakav dogovor između rukovodstva bolnice i sveštenika.
Oni su dužni da vode računa o tome koje služitelje kulta puštaju radi vršenja verskih potreba i da o tome istinito upoznaju svoje pacijente. A ako informišu nepravilno, moraju da snose odgovornost. To se odnosi na lutajuće „sveštenike“.

A  što se tiče navedenog slučaja, nije sasvim jasno kako je kapela, koja pripada Ruskoj Pravoslavno Crkvi, i koja je otvorena po blagoslovu nadležnog eparjhijskog arhijereja, na neki nepoznat način „kliznula“ iz ruku i našla se pod vlašću raskolnika.
Najbanalnije što se može reći, pa to je nepokretna imovina. Kako je moglo to da se desi? Nije valjda da niko ne kontroliše režim korišćenja crkvenih objekata?

 *  *  *
 
Ovde situacija uopšte nije jednostavna. Umro je blizak čovek...Bliski rođak, koji organizuje sahranu, jednostavno rečeno, nije pri sebi. Sasvim  blizu bolnice moguće je organizovati opelo i oprostiti se od upokojenog. To jeste u mnogim slučajevima mnogo jednostavnije, nego to isto organizovati na groblju. Prišao je, pogledao – moskovska Patrijaršija. Porazgovarao sa sveštenikom, zakazao opelo, a onda se ustanovi da je to PREVARANT. Kako može običan čovek da razlikuje da li je pravi dokumemnt ili ne? U poslednjih 15 godina sahranio sam nekoliko svojih bližnjih. U jednom slučaju su vršili opelo u kapeli pri bolnici, slava Bogu, ne ovoj bolnici. Ja sada užasnut razmišljam, da li su tamo bili pravi ili lažni sveštenici? 

 *  *  *
 
IMHO – suštinski je to propust Ruske Pravoslavne Crkve. Crkva mora da prati kako se koristi njeno ime. Tražiti od običnog čoveka, tim pre čoveka koji je već u stresnoj situaciji, da proverava da li ti sveštenici pripadaju Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi, jeste previše.

 *  *  *

Nesreća je u tome što je mnogim ljudim sasvim svejedno ko vrši opelo njihovim srodnicima. Oni razliku ne shvataju.  I zato, i kada bi na čelu sveštenika sve to velikim slovima  pisalo, oprosti, Bože, opet ne bi čitali.

Dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka seoski prosti ljudi su shvatali razliku između prave Svete Tajne i, i najmanje imitacije, i revnosno se raspitivali, KAKAV JE TO SVEŠTENIK, KO GA JE RUKOPOLOŽIO, DA LI JE POČETNIK? Kada su u parohiju slali redovnog novog sveštenika, umesto streljanog, snabdevali su ga svakakvim izveštajima, i čak ako se kod parohijana dogodila neka sumnja,  oni su mogli da uzmu sveštenika za ruku i da i 20 kilometara vode kod namesnika  da potvrdi da je on taj pravi.

A sada, ljudi su se toliko udaljili od Crkve, toliko podivljali, da Svetu Tajnu smatraju prosto kao uslugu, ritual, ili pak cereminijal na sahrani.

Ne treba da tražimo primere tako daleko. Kako razmišljaju ukrajinski raskolnici: ovde su molitve jeftinije, a prosfore krupnije, i toplije primaju nego u Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi. Idemo tamo. A pitanja kao što su  tačnost hirotonije, bezblagodatnost Svetih Tajni, njih uopšte ne brine. To je za njih prazan ton. Ono, zbog čega stvarno postoji Crkva, njima  nije potrebno, zato se lako i zadovoljavaju imitacijom.


18. marta 2010. godine

 
Prevod sa ruskog: Tankosava Damjanović
 
Izvor:

Pročitano: 5419 puta