MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VEĆINA SRBA NE ZNA ŠTA JE INTERNET



Kada je u pitanju elektro­nska pismenost Srbija se nalazi na samom dnu liste evropskih zemlja, što nije ništa novo. Međutim, zapanjuje podatak Eurostata da čak 44,7 odsto ispitanih građana naše zemlje nikada nije koristilo računar, kao i da još veći procenat, 56,4 odsto, nikada nije upotrebilo internet.

Da li zbog loše ekonomske situacije u zemlji koja traje decenijama ili zbog nejednake razvijenosti regiona naše zemlje, pojedini delovi Srbije gotovo potpuno su izolovani od savremenih tehnologija, dok drugi, iako nedovoljno u poređenju sa razvijenim zemljama, stalno napreduju.


- Brojke govore da je Srbija još na početku razvoja informacionog društva i da je potrebno savladati mnoge barijere na tom putu od razvoja infrastrukture, preko veće raspoloživosti hardverskih i softverskih potencijala, do svakako neophodnog obrazovanja. Potrebno je obezbediti minimalni nivo informatičke pismenosti svim stanovnicima, kako bi mogli da iskoriste sve prednosti koje upotreba ICT u svim domenima rada i poslovanja donosi uštede, veću efikasnost, udobnost i viši kvalitet života – objašnjava prof. dr Marijana Vidas-Bubanja, profesor u Višoj poslovnoj školi, koja je od 2005. do 2007. godine u ime Srbije predsedavala regionalnoj inicijativi „Elektronska jugoistočna Evropa“ pod okriljem Pakta za stabilnost.

Računari

Rasprostranjenost računara u srpskim domovima povećana je u poslednjoj godini i to daje nadu da se situacija sa elektronskim opismenjivanjem kreće uzlaznom putanjom. Beležena procentima, uzlazna putanja vidljiva je u poslednjih nekoliko godina, pa je u 2009. to povećanje iznosilo šest odsto u odnosu na 2008., 12,8 odsto u odnosu na 2007. i čak 20,3 odsto u odnosu na 2006 godinu.

Slična situacija je i sa prenosnim računarima, popularnim laptopovima.

Istraživanje pokazuje porast broja ovih kompjutera u 2009. godini za 3,5 odsto u odnosu na 2008. godinu. Zastupljenost računara u domaćinstvima varira u zavisnosti od regiona, pa u Beogradu iznosi 59,8 odsto, u Vojvodini 46,1 odsto, a u centralnoj Srbiji 41,3 odsto. Razlike se mogu uočiti i kada se uporedi zastupljenost računara u urbanom i ruralnom delu Srbije – 56 spram 33,6 odsto. U odnosu na 2008. godinu, ovaj jaz se dodatno produbio. U prilog tome govore i stope rasta zastupljenosti računara u urbanom i ruralnom delu Srbije - u urbanom delu stopa rasta je 8,5 odsto, a u ruralnom, u odnosu na 2008, iznosi svega 2,4 odsto.

Digitalni raskorak

Istraživanje pokazuje da u Srbiji više od 1.450.000 ljudi poseduje internet priključak, što deluje kao impozantna brojka, ali uzevši u obzir da naša zemlja ima oko sedam miliona stanovnika, nikako ne bismo mogli da budemo ponosni.
- Srbija ima internet penetraciju nivoa oko 34 do 35 odsto, što je manje od Hrvatske ili Makedonije, ali više od BIH i Albanije. U svakom slučaju, možemo da konstatujemo da se Srbija nalazi u digitalnom jazu kako prema nekim zemljama regiona, tako i prema članicama EU. Jer, cilj potpisane regionalne strategije razvoja informacionog društva - eSEE iz 2007. godine od 50 odsto Internet penetracije za region, još nije dostignut – komentariše Vidas-Bubanja.

U slučaju rasprostranjenosti interneta važnu ulogu igra i teritorijalna komponenta, pa je ona tako najveća u Beogradu i iznosi 48,6 odsto, nešto manja u Vojvodini sa 37,9 odsto i najmanja u centralnoj Srbiji 30,5 odsto.

Ekonomska komponenta je podjednako važna. Istraživanje pokazuje velike razlike u pogledu posedovanja internet priključka ukoliko se pogleda struktura domaćinstava prema visini mesečnog prihoda. Internet priključak većinom poseduju domaćinstva koja imaju mesečni prihod koji premašuje 600 evra (82 odsto), dok učešće domaćinstava s prihodom do 300 evra iznosi svega 17,9 odsto.

- Nažalost, u poslednjih 13 godina, od prve strategije razvoja Informacionog društva iz 1997. godine, mnoge aktivnosti su propale, posebno zbog finansijske strane. Rast potrošnje za telekomunikacije mora da bude najmanje nekoliko puta veći u odnosu na rast društvenog proizvoda. U Srbiji se pomak ne može učiniti ukoliko se razvoju Informa­cionog društva i posebno Interneta ne pristupi kao stvarnom strateškom prioritetu - kaže prof. dr Na­taša Gospić sa Saob­raćajnog fakulteta u Beogradu.

Vrhunski prioritet

Kako ističe Vidas-Bubanja, digitalni jaz kao razlika u nivou primene ICT i elektronskog poslovanja prisutna je ne samo na relaciji razvijene zemlje i zemlje u tranziciji, već i na relacijama kao što su gradske i ruralne sredine, velike i male kompanije.

- Dobra nacionalna strategija razvoja telekomunikacione infrastrukture, zakonske i institucionalne osnove, znanja i nivoa svesti da svet ulazi u novu eru razvoja i poslovanja... može da obezbedi da se ovi jazovi ublaže. To je jedan od preduslova koji Srbija mora da ispuni i u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja EU, koja informaciono društvo tretira kao razvojni prioritet – ističe Vidas-Bubanja.

Prema mišljenju dr Dragana Bogojevića sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, u Srbiji je i dalje osnovni problem dostupnost širokopojasnog Interneta po pristupačnoj ceni i to ne samo u urbanim, već i u ruralnim oblastima.

- Prioriteti i ciljevi strategija razvoja Informacionog Društva, telekomunikacija, širokopojasnog pristupa u Srbiji... uglavnom su vezani za razvoj interneta i širokopojasnog interneta, a sa stanovišta realizacije su vrlo ambiciozni. U Srbiji je dostizanje predviđenih ciljeva izuzetno teško i zahteva revolucionarni, a ne evolucioni pristup, kao i status nacionalnog projekta vrhunskog prioriteta - objašnjava dr Dragan Bogojević.

Primera radi, sofisticiranost osnovnih servisa u EU je u 2009. godini iznosila 83 odsto, dok je u Srbiji ona svega 46 odsto, što jasno ilustruje ogroman zaostatak zemlje.

- Iskustva pokazuju da se i u razv­­­ijenim zemljama to ne može postići bez presudne uloge i subvencija države u svim geografskim regionima – zaključuje prof. dr Gospić.

21.06.2010
 
Izvor:


Pročitano: 3654 puta