MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

- Šta misionarenje znači Pravoslavnoj Crkvi?

- Nakon vaskrsenja naš Gospod je zapovijedio svojim sljedbenicima, „Idite, dakle, i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog, učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio.“

Ova zapovijest Učitelja predstavljala je za Crkvu stalnu obavezu. Crkva mora dati svog vlastitog svjedoka, ovdje u ovom svijetu, i trebala bi da proglasi riječima i djelima čuvanje poruke otkrovenja Gospoda našeg Isusa Hrista. Cilj Crkve je da uvede svijet u Crkvu i da cijelo čovječanstvo učini hrišćanskim. Crkva, a ja govorim za Pravoslavnu Crkvu, nikad nije koristila svjetovne metode u primjeni njenih učenja i obrazovanju preobraćenih. Mi ne pokušavamo da koristimo silu, niti psihološke metode u širenju Hristovog jevanđelja.

Svakako da je, nažalost, istina da Pravoslavna Crkva nema organizovano misionarenje. Svaka mjesna Pravoslavna Crkva čini napore u vršenju misija prema svojim vlastitim kriterijima i svojim vlastitim mogućnostima. Ukoliko uzmemo u obzir fenomen međusobnog nepoštovanja paralelnih pravoslavnih nadležnosti koji je uočen posljednjih decenija u Americi, Evropi, Australiji, a od skoro i jugoistočnoj Aziji, onda možemo shvatiti zašto nas nehrišćani vide sličnim protestantima, podijeljene na mnoge grupe koje konkurentno pokušavaju da dokažu njihove misionarske napore kao svojim „uspjesima“. Stvari o kojima ja govorim nisu pretjerivanje i nemojte da pogrešno shvatite moje riječi. U oblasti misionarenja neophodno je da stvari sagledate iz perspektive drugih. Za one koji nisu hrišćani sasvim je prirodno da imaju drugačiji pogled i mišljenje o Hrišćanstvu, za razliku od nas, koji smo blagosloveni rođenjem i odgojem u hrišćanskom okruženju i hrišćanskoj zemlji. Ako to ne učinimo, onda nećemo biti u stanju da drugima ponudimo razumijevanje naše misionarske poruke i, prirodno, našeg misionarskog rada, pa će ono i pored napornog rada biti neuspješno.

- Kako ste uvedeni u misionarstvo, i to na tako udaljenim mjestima?

- Kada govorimo o misionarenju, važno je naglasiti da to ne shvatimo kao da smo poslani samo nehrišćanima, već i onima koji su već kršteni kao hrišćani. Bog je vodio prve rane korake mog monaškog života i uopšteno u službi Jevanđelja. Kada svakodnevno živite u manastiru podvižničkom tradicijom Crkve i živite hrišćanskim načinom života koji nalazite u dnevnim službama i u sagledavanju Svetog Pisma i žitija Svetih Otaca, onda želite da propovijedate istu realnost života uljuškanim hrišćanima, kao i onim hrišćanima koji su ravnodušni. Ideja koja je poznata kao inostrano misionarenje nikada mi nije pala na pamet. Tada sam vidio koliko je naše braće i sestara u Grčkoj, krštenih u Pravoslavlju, koji su bili potpuno nepoučeni vjeronauci. Ovo je realnost čak i danas. Mi se hvalimo da je Grčka hrišćanska nacija i da je njih 95% pravoslavaca. Radujemo se tokom Svetle sedmice, kada su svete crkve pune. Oprostite mi, ali gdje su svi ti ljudi u ostalom dijelu godine? Da mi ne živimo u imaginarnom svijetu naših fantazija? Pogledajte oko sebe i pokušajte vidjeti koliko njih živi hrišćanskim životom. Naša Grčka treba puno rada u oblasti vjeronauke za odrasle. Nama takođe trebaju revnosni i posvećeni radnici. U jugoistočnoj Aziji su me mnogo puta tamošnji hrišćani pitali: „Zašto Grci ne idu u crkvu svake nedjelje?“ Oni Grčku smatraju modelom i žao im je kada vide grčke hrišćane koji su potpuno nepoučeni vjeronauci.      
 
To što sam se ja našao daleko od Grčke pripisujem volji Božijoj. Nisam bježao od toga. Bog me pozvao i uspostavio me na ovom novom bedemu. Ponizno sam primio ovaj novi poziv i tako sam se našao u dalekom Hong Kongu.

- Koliko je težak misionarski rad u Aziji?

- U Aziji je Pravoslavlje potpuno nepoznato. Ljudi znaju hrišćanske tradicije koje su ovdje donijeli rimokatolici i protestanti. Ove hrišćanske vjeroispovijesti takođe imaju organizovano misionarstvo. Naravno, ovi stari misionarski pokušaji u kombinaciji sa njihovim akcijama na političkoj kolonizaciji od strane velikih sila učinili su da lokalno stanovništvo postane veoma oprezno sa svime što je hrišćansko. Pravoslavni misionar dolazi da radi u zemljama koje izgledaju drugačije i koje imaju drugačiju kulturu od one na koju je navikao. Tamo nema infrastrukture koja bi eventualno podržala njihov rad i svakako da nema ekonomske podrške. Ovo kažem zbog nekih koji su stvorili san o izgledu misionarenja. Jer realnost je drugačija. Kako će živjeti misionari u jugoistočnoj Aziji? Zar oni nemaju potrebe kao što su sklonište i hrana? Kako će sprovesti svoju misiju? Sama misija ima određene praktične neophodnosti. Kako će izgraditi crkvu? Ko će platiti prijevode, objavljivanje traktata i knjiga, i na hiljade drugih stvari?

Isto tako, neki misle da je misionar u stanju da živi kao prosjak. Dajte im da posjete Hong Kong, Singapur ili Tajvan, i onda mogu da preispitaju te svoje teorije u vezi misionarenja.

Pored ovih praktičnih stvari, tu su i druge poteškoće za svakoga ko želi da bude uključen u misionarski rad u Aziji. Tu je pitanje jezika, drugačiji mentalitet i kultura, i stvarnost vjerskog fanatizma. I svakako, nepovjerenje koje se zadržalo kod ovih ljudi još od vremena kolonijalizma.

Mislim da je prisustvo Pravoslavne Crkve u jugoistočnoj Aziji, i pored svih ovih slabosti, veliko čudo!

- Kako ste započeli sa misionarenjem i u kojim oblastima ste se kretali?

- Mi se danas susrećemo sa istom pojavom koja je viđena u početnim apostolskim godinama. Pri tom mislim na rad misije. U određenim oblastima u jugoistočnoj Aziji, Pravoslavlje je došlo do ljudi od strane onih koji su tamo otišli da rade. U drugoj oblasti neki pravoslavni sveštenik je odlučio da pokrene misionarske napore. Tu su i oni lokalni ljudi koji su o Pravoslavlju naučili preko interneta, i koji su se zatim raspitivali za pravoslavno sveštenstvo da ih posjeti i poduči vjeronauci.  

U ovom periodu, Božijom milošću, mi imamo u svetoj mitropoliji Hong Konga i Dalekog Istoka 47 djelujućih pravoslavnih zajednica, od kojih 25 imaju crkvene objekte. Bogosluženje se vrši u zajednicama u Hong Kongu, Singapuru, Tajvanu, Indiji, Indoneziji, Filipinima, Pakistanu i Maleziji. Na Tajlandu, Šangaju, Pekingu i na drugim mjestima ne postoje bogomolje, no činimo napore da tamo služimo na velike praznike. 

U mitropoliji služe 32 sveštenstva: 4 grčka, 1 britansko, 11 indijskih, 9 indonezijskih, 6 filipinskih i 1 pakistansko. U oblasti Masbate na Filipinima nalazi se ženski manastir sa monahinjama, i mi planiramo da osnujemo novi ženski manastir u gradu Medan u Indoneziji.

Pravoslavnih vjernika u jugoistočnoj Aziji ima oko 17 000, pri čemu nismo uključili oglašene, koji nas svakodnevno traže kako bi postali pravoslavci, i one koji su pravoslavni hrišćani a još uvijek kriju svoju vjeru zbog lokalne (vjerske i/ili političke) situacije.
Mitropolija Hong Konga i Bliskog Istoka koordiniše, nadgleda i podržava sljedeće čovjekoljubive programe koji se nalaze u područjima pod njenom nadležnošću: 

- 8 klinika u zapadnom Bengalu u Indiji (svaka klinika ima zaposlenog doktora, medicinsku sestru, domara i dodijeljene zalihe lijekova kako bi imali apoteku),
- 2 klinike u Indoneziji (koje zapošljavaju dva doktora i četiri medicinske sestre),
- 1 stomatolog u Kalkuti (Indija),
- 1 stomatolog u Indoneziji,
- 1 sirotište u Kalkuti sa 180 djevojaka,
- 1 sirotište za siromašnu djecu u Medanu (Indonezija),
- 1 sirotište za siromašnu djecu u Singaraju (Indonezija),
- 4 obdaništa (Indija, Indonezija i Filipini),
- 10 osnovnih škola (Indija i Indonezija),
- 1 srednja škola (Indonezija),
- 2 tehničke škole (Indija, Indonezija),
- 1 napredna politehnička akademija sa dva odjeljenja o računarstvu i poslovnoj administraciji (Indonezija),
- 1 Bogoslovija nalazi se u Medanu, u Indoneziji (gdje se uči i grčki jezik).

Takođe sveta mitropolija razvija sljedeće programe:

- ekonomska pomoć za siromašne,
- sedmična podjela hrane, odjeće i raznih proizvoda za ličnu higijenu i lijekova,
- podjela školskih knjiga siromašnoj djeci (jer u oblasti jugoistočne Azije nema besplatnog obrazovanja. Učenici su čak i u državnim školama dužni da izdvoje manji novčani iznos za plaćanje školarine i kupovinu knjiga),
- posjete bolnicama i zatvorima,
- dnevni obroci,
- izgradnja manjih kuća za porodice bez doma,
- psihološka i fizička podrška zlostavljanim ženama i djeci lutalicama,
- zaštita izbjeglica,
- humanitarna pomoć oblastima koje su pogođene prirodnim nepogodama,
- stipendije za siromašne studente,
- obrazovna podrška za nepismene (uglavnom u Pakistanu),
- bušotine za vodu u nerazvijenim područjima, kako bi im obezbijedili vodu za piće.

Mitropolija je odgovorna za čuvanje, opremu i usluge ustanova i programa kao i plata za zaposlene. Godišnji troškovi misionarskih i čovjekoljubivih programa kreću se blizu 750.000 eura. Stoga, mjesečne potrebe mitropolije iznose oko 70.000 eura.

- Sa kojim teškoćama i preprekama se suočavate?

- Mnoge su poteškoće. Prije svega, nama je potrebno obučeno sveštenstvo koje će odlučiti da posveti sebe, jedno vrijeme, misionarstvu. Lokalni sveštenici trebaju usmjeravanje i obrazovanje. Takođe, jedan od velikih problema jeste i iznalaženje finansijskih sredstava. Pravoslavne parohije ili broje malo članova ili se sastoje od uglavnom siromašnih ljudi, pa shodno tome, oni nisu u mogućnosti da pokriju troškove izgradnje crkve ili pokretanja misije ili čovjekoljubivih programa. U ovom trenutku svi prihodi mitropolije svode se na darivanja od strane prijatelja misije. Da li shvatate, dakle, stres i bol koju osjećamo svakog mjeseca kada se trudimo da obezbijedimo plate za sveštenstvo i osoblje zaposleno u ustanovama, kao i osnovna sredstva za očuvanje misionarskog rada? Finansijski problemi utiču i na druge aktivnosti. Na primjer, u mnogim prilikama otkazujemo naše misionarske posjete jer nemamo novac za avionske karte, ili zaustavljamo čovjekoljubive programe zbog nedostatka finansijske podrške. U kancelariji mitropolije u Hong Kongu nemamo potrebno osoblje zato što nismo u mogućnosti da isplatimo plate, tako da plaćamo računovođu iz jedne veće računovodstvene firme koji nam dolazi dva dana u sedmici. Ostalo što treba da se uradi pokušavamo sami da pokrijemo, ja i otac Konstantin, kancelar svete mitropolije.

Na ovim mjestima nije lako naći pojce. I svakako nije lako obučiti nekoga. Biće neophodno da ih pošaljemo u Ameriku ili Australiju, gdje se službe uglavnom obavljaju na engleskom jeziku. Međutim, za mitropoliju su to previsoki troškovi. Ja govorim o ovim poteškoćama, ali tu su još i nedostatak sveštenstva, pa najčešće nedjeljom i praznikom ja služim sam, kao jedini sveštenik.

Druge značajne teškoće su vjerski fanatizam i netrpeljivo ponašanje raznih zvaničnih režima. Zamislite da vas u raznim zemljama, kada vide vjerske stvari ili odežde u koferu, zaustave i u tom slučaju mogu ili da vam oduzmu te stvari ili da vam zabrane ulazak u zemlju. Svakako da u tim zemljama ne možete reći da ste sveštenik, jer vam oni jednostavno ne daju dozvolu za ulazak.

Takođe se suočavamo sa teškoćama zbog različitih jezika i kultura. Zamislite da je sveta mitropolija pozvana u misionarenje u 23 zemlje jugoistočne Azije.  Neke od ovih država, kao što su Kina i Indija, imaju veoma stare kulture i drevne vjerske tradicije.

Sve ove stvari znače da je neophodno pronaći odgovarajući način kako doprijeti do svih ljudi i, naravno, prevesti Liturgiju i vjerske tekstove na bezbrojne dijalekte.

- Kojih su kultura, religija i tradicija ljudi kojima služite?

- Kao što sam već naveo, sveta mitropolija Hong Konga i Bliskog Istoka sprovodi akcije misionarenja u 23 zemlje, od Pakistana do Filipina. Ovo podrazumijeva mnoge različite nacionalnosti, kulture i religije. U mnogim od ovih zemalja dominantne religije su hinduizam, budizam, taoizam i islam. Hrišćani svih vjeroispovijesti su manjina. I svakako, Pravoslavlje je svuda nepoznato.

U zemljama kao što je Kina veći procenat ljudi se deklariše da ne pripada niti jednoj religiji. I činjenica je da je za većinu njih novac jedini bog.

U svakom slučaju smatram da je važno da oni održe drevne tradicije, običaje i navike koje podsjećaju na naše, kao što je poštovanje prema mrtvima.

- Kakva je Vaša vizija pravoslavnog misionarstva u Aziji u 21. vijeku?

- Pravoslavna Crkva ima mnogo toga da ponudi jugoistočnoj Aziji. Kada se lokalno stanovništvo upozna sa Pravoslavljem, oni osjećaju bliskost. Svjesni su da su pronašli Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu. Ali i dalje je neophodno da znaju više. Pravoslavna misija je još uvijek u ranoj fazi i, nažalost, neorganizovana. Ovo naglašavam stoga što su to rane koje Pravoslavna Crkva treba da zaliječi u cijelosti. Vaseljenski patrijarh čini napore, pokušavajući sa što više energije da pomogne misionarenju u različitim dijelovima planete. Šteta je da druge Pravoslavne Crkve misle u skladu sa etničkim linijama i tako se pravoslavci ne pojavljuju ujedinjeno u oblasti misionarstva.

Ukoliko želimo živo misionarenje, onda je neophodno da inspirišemo i pripremimo novo sveštenstvo kako bi oni ponudili svoje živote za ovu namjeru i, naravno, da finansijski podržimo ove napore.

Navešću Vam jedan primjer. Rimokatolici u Hong Kongu imaju 180 sveštenika! Stotinu njih su misionari, to jest, oni su iz drugih zemalja i došli su u Hong Kong, gdje će raditi u periodu od dvije godine. Šta rade pravoslavci?

- Koji su neki od načina da se pomogne misionarstvu?

- Postoje mnogi načini pomoći. Prvo i najvažnije jeste molitva. Da se molimo za one koji su uključeni u misionarski rad. Molitva je potrebna za cijelu Crkvu.

Sveštenici mogu da pomognu tako što bi se ponudili da služe tri mjeseca kao misionari. Naročito neoženjeno sveštenstvo u Grčkoj, zar nije u mogućnosti da dođe na tri mjeseca, ne više, da posjeti neke misije i ponudi svoju vrijednu pomoć?

Nama trebaju ljudi koji bi prevodili na engleski jezik, radi nedostatka odgovarajućih pomagača.

Takođe nam trebaju praktične stvari kao što su svijeće, ugalj, tamjan, voda i vino za Evharistiju.

Konačno, značajan način bilo čije pomoći misiji jeste finansijska pomoć. Slušati nešto tako dosadno može prouzrokovati skandal, ali mora se biti realan. Misionarstvo treba finansijsku podršku.

Od srca Vam zahvaljujem na Vašoj revnosti koja je omogućila da dobijemo priliku da govorimo o misionarenju u jugoistočnoj Aziji. Neka Vas Bog blagoslovi. Pomenite nas u Vašim molitvama.

 

Prevela s engleskog mr Dragana Pećanac
8. decembra 2010 godine

Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2009/09/missionary-efforts-of-metropolitan.html