Pre dve decenije, poznati geopolitičar Bžežinski, napisao je knjigu „Tehnotronska era“, kojom je najavao epohu potpune kontrole svih procesa na našoj planeti, kojom će upravljati globalna elita. Koliko se aktuelne tendencije uklapaju u tadašnje prognoze američkog teoretičara?
Ako se osvrnemo na globalna dešavanja u prethodnih nekoliko godina primetićemo jasnu predstavu međunarodne politike i ekonomije koje povlađuju korporativnim konglomeratima. Uspostavom globalne ekonomije stvara se neograničena moć nad malim kompanijama, malim državama i ljudima.
Paralelno sa tim, doživljavamo informatičku eru koja je do sada obuhvatila promet novca, komunikacije, a sada i kretanje ljudi. Na tom polju još uvek imamo "male" nezavisne sisteme država koji se ujedinjuju upravo kroz prvopomenute korporativne tranzicije.
Kako su ova kretanja u vezi?
Pravi primer je skorašnji slučaj, tj. pokušaj preuzimanja interneta - veštačko stvaranje vlasništva nad internetom u Americi
1. Pozvaću se na jedan moj raniji intervju u kojem sam detaljno govorio o tome za radio Beograd
2. Infrastruktrurna vlasništva su u rukama privatnih konglomerata i državne vlasti u mnogim slučajevima nemaju pravo mešanja. Tako telekomunikaciona mreža odjednom postaje deo velikog lanca u vlasništvu stranih firmi. Za nekoliko godina, kompanije će se sliti u jednu "planetarnu" - gigantsku imperiju koja će posedovati većinu svetske komunikacione mreže. Da napomenem, u današnjem informatičkom dobu, novčane transakcije, podaci, slika, zvuk... sve prolazi kroz te kablove, a većina za to upotrebljava internet protokole.
Onaj ko bude upravljao ovim mrežama uspostaviće "svetsku vlast".
Znači, imamo tržišna pravila, svetsku ekonomiju, tržite nad vlasništvom kompanija koje funkcioniše van domašaja "malih" građana, a i vlada većine država. Postoje zakoni koji upravljaju ovom trgovinom i brinu se o zaštiti tržišta kontrolom monopola ali ne verujem da bi to bila prepreka u budućnosti.
Iz iskustva možemo zaključiti da mediji imaju uticaj na svest celih nacija, takođe znamo da ćemo biti pripremljeni na sve pomenuto kroz promociju komformizma. Do sada su ovo hipoteze ali isto iskustvo nam govori o negativnoj evoluciji koja je pod uticajem medija.
Da zaključim, informatička era konglomeratima nudi da se fokusiraju na samo nekoliko osnovnih servisa kako bi dobili "svetsku vlast". Zato je bitno danas projektovati male i nezavisne informacione sisteme koji neće biti u međusobnoj vezi - bar ne direktno. Time se možda sputava osnovno pravilo informatičkog inžinjerstva - centralizacija i objedinjenost
3 ali se čuva integritet ljudi koji neminovno moraju i treba da žive uz pomoć tehnologije
4.
Pojedini autori kritički govore o fenomenu tehnološke globalizacije, kao procesu koji zakonomerno ugrožava ljudsku slobodu?
Upravo ovo što sam spominjao u prethodnom odgovoru, tehnološka globalizacija pravi centre moći. Prvo kroz ekonomski monopol koji nam je svima poznat. Međutim, radi se o bliskoj budućnosti i o iskustvu koje još uvek mnogi ne sagledavaju. U tehnološkim sistemima baratamo sa informacijama i to najrazličitijeg karaktera. Poslovni transkripti, ideje, privatni podaci... to je ogroman broj svakodnevno generisanih podataka iz kojih se mogu videti namere, navike... itd.
Opet, kalkulišemo sa osnovnim upravljačkim sistemima koji nam danas omogućavaju
svakodnevni život, sistemi plaćanja, evidencije, birokratija. Uvođenjem monopola, jedinstvenih centara za pohranjivanje i obradu informacija stvaramo osnovu za totalitarni nadzor.
To ugrožava slobodu, zar ne?!
Sada se te ideje nenametljivo provlače kroz koncepte objedinjenih dokumenata i sličnih procesa evidencije. Još uvek mnogima izgledaju nebitno ali ti koncepti su struktura za totalitarizaciju. Još samo par koraka i eto nas tamo! Uveliko se radi na povezivanju državnih sistema radi lakše razmene podataka, bankarski sistemi su odavno povezani na globalnom nivou, kretanje ljudi je takođe delimično evidentirano sistemom pasoške kontrole, a imamo i mnogo drugih primera koji su u svakodnevnoj praksi (kretanje ljudi će se potpuno evidentirati pomoću objedinjenog ličnog dokumenta).
Potrebno je samo još malo standardizovati podatke za međusobnu razmenu. Tada slobode više nema!
Danas mi je još uvek teško da ljudima objasnim u kakvoj je vezi sloboda življenja sa informacionim tehnologijama ali evo nas sve više u tome.
Uvođenje u svakodnevni život novih tehnologija najčešće se pravda povećanjem bezbednosti pojedinaca i država. Koliko je ova teza sa stručnog stanovišta opravdana?
Postoje slučajevi kada je uvođenje informacionih tehnologija opravdalo težnju za povećanjem bezbednosti informacija i to nisu retke situacije međutim, mi imamo problem sasvim druge vrste. Građanima se pod izgovorom povećanja bezbednosti nameću sistemi koji nemaju veze sa tim.
Tako, ako bih samo na osnovu izjava ljudi iz vlasti komentarisao ovo pitanje, rekao bih da po tom osnovu bezbednost i terorizam nemaju nikakve veze sa novim tehnologijama. Problem je što se ti termini zloupotrebljavaju kako bi nam se nametnula "čipizacija". Čak su i zemlje poput Velike Britanije odbacile koncept biometrijskih dokumenata. Podsećam da Velika Britanija ima najjači sistem video nadzora upravo radi povećanja bezbednosti i straha od terorizma (izgovor naravno), pa su opet imali bombe u metroima. Danas, Dom lordova poništava Zakon o evidenciji i uništava biometrijska dokumenta - lične karte i pasoše
5.
Priče o bezbednosti imaju smisla u birokratskom sektoru ali do nekih granica. Informacione tehnologije nude dobre sisteme kontrole pristupa, skladištenja podataka ali moraju biti propraćene regulativama koje preciziraju nivoe odgovornosti i drugim protokolima. Mi bitku gubimo na samom početku jer imamo najsavremeniji informacioni sistem ali podatke prikuplja službenik i nestručno osoblje koje ima i pristup tim podacima.
Solidan primer povećanja stepena bezbednosti zahvaljujući informacionim tehnologijama je zdravstvo. Tu su primenjene mnoge regulative i standardi koji ograničavaju zloupotrebu, softver je radila domaća firma
6 - mada i tu bi mogli naći niz "rupa" koje treba popraviti
7.
Dakle, samo "natrpavanje" informacionih tehnologija u živote nema mnogo veze sa terorizmom, teroristi ne se prepoznaju u sistemu, njihove namere su skrivene (mada ima pokušaja prepoznavanja namera softverskom analizom). Pisao sam o tome u jednom tekstu "Ja terorista"
8, kako bih upravo tu istu informacionu tehnologiju upotrebio da hipotetički sprovedem u delo neki zločinački akt
9.
To opet ne znači da ne možemo iskoristiti baze podataka da budemo sigurniji ali ne na tako banalan način. Znaju to ljudi koji nam ih uvode međutim, njihova "priča" u pozadini svega ima druge ciljeve.
U svetu postoje brojne organizacije koje se bave zaštitom građnske privatnosti. Koliki je objektivan uticaj ovakvih organizacija?
Jednom rečju ogroman! Interesantno je to što su najjači proistekli upravo iz zemalja koje se ili su se ekstremno zalagale za principe tehnokratije.
U Velikoj Britaniji koju često pominjem kao primer nalazi se Privacy International
10 na čelu sa Sajmonom Dejvisom, SAD imaju EPIC
11 sa Markom Rotenbergom dok Australija ima APF i čuvenog Rodžera Klarka
12. Tu je i Nemačka sa organizacijom FoeBud, zatim poznati Statewatch
13 na čelu sa Tonijem Banijanom koji daje relevantne izveštaje i opservacije pravnih dokumenata na nivou cele Evrope, NO2ID, EDRI
14, CASPIAN. Da ne pominjem i niz manjih organizacija
15. To je danas ceo umreženi sistem u borbi za jednu stvar: interese građana u elektronskom društvu. Naravno, da ne preskočim, u sistemu je i Pokret za privatnost - Srbija u čije ime i govorim sve ovo. Pojedini pokreti postoje i trideset godina i institucije su svetskog renomea koje sada vladama drugih država pružaju konsultantske usluge.
Iz svega se može videti kolika je potreba za uspostavljanjem reda u oblasti elektronske zaštite građana. Zemlje, tehnološki mnogo naprednije od nas se oprezno upuštaju u "vode" digitalnog sveta i države poput Srbije u kojima je mnogo toga nedorečeno ne smeju olako propuštati i odbacivati iskustva drugih.
Pokret za privatnost - Srbija je osnovan sa istim idejama. Strašno je velika potreba da postoji adekvatan odgovor na aktuelne događaje, a predstoji nam još mnogo izazova. Za to je potrebno imati akademsku zajednicu, ne političku, versku ili sličnu. Treba imati na okupu tim ljudi koji u svakom trenutku mogu odgovoriti na sva pitanja i iza doga stojati svojim stručnim delom i znanjem. Takva institucija ima potpun kredibilitet i neosporiva je jer argumenti nisu politički stavovi već stručna i naučna mišljenja. To je Pokret za privatnost - Srbija. Napravili smo koncept i oko njega okupili ogroman broj stručnjaka i predstavnika akademske zajednice - istomišljenika iz oblasti informatike, prava, sociologije, ekonomije, bezbednosti pa čak i teologije... imamo informatičke stručnjake najvažnija softverska i hardverska pitanja u pogledu privatnosti i bezbednosti, za baze podataka, hardver, mreže... Ova grupa je spremna da se u roku od 24 sata mobiliše i u javnost pruži detaljne analize iz svih potrebnih aspekata.
Kada se poredimo sa pokretima iz sveta sa kojima smo povezani razlika je jedino u finansiranju, stručnost ne izostaje, a razmena iskustava je na dnevnom nivou.
Ostalo je pitanje prohodnosti u medijima i političke prihvatljivosti - delujemo samostalno, apolitično kao i svi drugi pokreti, a od nivoa "demokratije" zavisi stvaran uticaj na odluke vlasti. Imamo dobru saradnju sa MUP-om, kancelarijom Poverenika i drugim institucijama.
Javnost i građani Srbije nas svakako imaju!
Kakva su evropska uporedna iskustva, pre svega u oblasti zakonodavstva?
Komparacija ovog tipa je uvek malo nezgodna jer su prilike (ekonomske, političke, statusne), drugačije. Tako su i iskustva različita ali uspešna na svoj jedinstven način.
Ja možda nisam pravi čovek da odgovori na ovo pitanje ali iz moje spoznaje, zemlje evrope i Evropske Unije imaju metode uticaja na zakone. Francuska na primer, "osluškuje" glas naroda, tamo se stvari rešavaju često na samom početku - narod u političkom "folkoru" ima trend izlazaka na ulice čim mu se nešto ne dopadne. Kao zemlja, dosta je izuzeta jer nije dozvolila toliko mešanje EU u njihovo zakonodavstvo bar što se moje oblasti tiče. Engleska se "osvestila", Nemačka takođe! Problem prave manje države, tranzicione, prihvataju svašta u svoj sistem ali Srbija prednjači umnogome
16.
U SAD na primer, postoji oko hiljadu zakona koji regulišu prava privatnosti i uređuju elektronske sisteme evidencije. E sada, posmatrajući paralelno ideje Evropske Unije, veoma su oprezni sa zahtevima ovog tipa. Čipovi su opcioni i izbor za njihovu implementaciju pada na vlade
17. Naša vlada nam to drugačije predstavlja i građani nemaju pravu sliku te vrste saradnje sa Evropskom Unijom.
U svakom slučaju, zakoni se prilagođavaju situaciji, iskustvu i idu u cilju zaštite građana. u Srbiji je sve suprotno.
Upravo su malo pre pomenuti Pokreti za privatnost doprineli "sazrevanju" zakonodavstva u evropskim zemljama.
Srbija je često isticana kao avangardni primer u mnogim oblastima od politike i ekonomije do uvođenja novih tehnologija. Kakvi politički zaključci proističu iz ovakvih teorija?
Odgovor na ovo pitanje je na žalost očigledan - iz prakse i iz mojih prethodnih odgovora. Srbija se ističe kao jedna oblast za ispitivanje novih i ne proverenih tehnologija. Avangardni smo sa našim ličnim kartama, saobraćajnim dokumentima, uvode nam centralizovane baze podataka građana, objedinjeni dokument... To može odgovarati samo nekolicini mada sumnjam da i oni imaju veliki interes, to je interes viših instanci, a naša politička "sila" je samo poslušna grupa ljudi koji trenutno imaju "vlast" nad nama.
Njihova deca i naša će zažaliti jednako bez izuzetka ako ovako nastavimo.
Informacione tehnologije su pogodne iz mnogo razloga. Imaju direktan uticaj na svakodnevni život, veći broj ljudi ne poznaje dovoljno mogućnosti i sve prihvata ili vidi samo prednosti, a istevremeno ima moć manipulacije i odličan je instrument za sprovođenje "viših" interesa na širokom geografskom području.
Koliko su građani Srbije informisani o novim zakonskim propisima, koji omogućavaju ugradnju čipova, u razna dokumenta?
Nisu informisani, a oni koji jesu, informisani su lažima koje se publikuju kroz medijske instrumente.
Na prvom mestu postoji veliko neinteresovanje većine građana da se upute u problematiku. Sve što većina zna su površne svakodnevne informacije. Kada mediji ne plasiraju nešto mi moramo sami da tragamo, a tu sve staje. Objave koje dobijemo su selektivne i nedorečene. Tako je prošla lična karta, prođoše i saobraćajna dokumenta. Ovo se možda i očekuje od vlasti (!!!???), ali nas će skupo koštati.
Oni koji nešto više znaju mešaju pojmove pa se plaše i čega ne treba. To nije za osudu, ne mora svako da bude informatički stručnjak, o tome bi ministarstvo
18 trebalo da nas edukuje ali kada nema poštenja gde treba da ga ima onda ipak moramo sami
19.
Zato je bitno postojanje Pokreta za privatnost. Kao samostalna institucija tu je da kontroliše vlast i da edukuje i upozorava javnost jasnim porukama.
U mnogim pravoslavnim sredinama, Crkva je odigrala veoma važnu ulogu u korekciji zakonskih propisa kojima se dovodi u pitanje privatnost ljudi?
Grčka je jaka po tome ali je i narod čini mi se složniji. U Rusiji je taj uticaj zanemarljiv. Skoro sam imao prilike o tome pričati sa poznanikom monahom Ignjatijem - urednikom portala pravoslavie.ru. Srpska Pravoslavna Crkva je odigrala ključnu ulogu oko izbora biometrijske lične karte. Patrijarh Pavle
20 je dao svoj lični doprinos, a lavinu je pokrenula nekolicina - šačica ljudi koji su verovali u svoju ideju. Kompletna podrška tadašnjim događajima - tribinama, skupovima je bila poduprta zvaničnicima SPC-a. Crkva je praktično i aktuelizvala pitanje zaštite privatnosti građana
21 u kontekstu biometrijskih sistema identifikacije. Jedinu postojeću studiju na tu temu je uradio đakon Srpske Pravoslavne Crkve - Oliver Subotić
22.
Pa čuveni "Žički apel", sada već legendarni događaj koji je i danas i te kako aktuelan je "doživeo" svetsku slavu
23. U Žiči je 26. marta 2005. godine održan prvi stručni skup o problematici biometrijskih sistema, a povodom novih ličnih karata. Daće Bog da to bude i redovan godišnji skup.
Ne smem propustiti da spomenem i Centar za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Upravo ovaj centar pod rukovodstvom đakona Olivera Subotića daje trenutno najmerodavnije informacije o tehnologijama
24.
To su sve izvarendne inicijative i rezultati ali ne treba očekivati "glas" crkve, pokretačka snaga mora biti u civilnom sektoru, a crkva će svakako dati svoju nesebičnu podršku kad god je cilj ispravan. Danas postoje struje koje pokušavaju izopštiti crkvu iz svakodnevnih dešavanja što je besmisleno, crkva je ta svakodnevnica ne istorija ili nebo, to je naš život ali kao takvi moramo sami biti spremni na akciju.
Nije potrebno ginuti kao pre petstotina godina, potrebno je samo izjasniti se. Uz svu silu koju zajedno možemo mobilisati imamo stopostotne šanse, Bog je sa nama.
Šta je ključna poruka?
Ključna poruka je: tehnologija DA ali sa kritičkim osvrtom i merom.
Neodgovorno je samo veličati mogućnosti tehnologije i ne samo neodgovorno nego i opasno, to se sve dalo zaključiti iz ovog razgovora. Isto tako je neodgovorno i tvrdoglavo odbijati pomoć koju tehnologija pruža. Znači, samo prava mera i na pravi način.
Racionalna potreba, stručna analiza, identifikacija rizika, posledica, dobiti pa tek onda javna rasprava, propisi i zakonske mere - i na kraju tehnologija i primena.
Može na ovaj ili sličan način ali sve drugo je brzopleto, opasno, neodgovorno i bez cilja!
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 www.slobodnaevropa.org/content/neutralnost_interneta_sad/2131147.html
Koncept neutralnosti neta jednostavno podrazumeva da ’saobraćaj’ na internetu treba da se tretira jednako i da internet provajderi ne mogu da vrše segregaciju ili da ikoga diskriminišu, tako što će gušiti konkurenciju i nadmetanje ili pokušavati da blokiraju određenu vrstu ’prometa’. U osnovi, sve dok neko plaća za usluge interneta, kompletan ’saobraćaj’ na njemu treba da se ravnopravno tretira.
Video koji verno dočarava problem:
www.youtube.com/user/zloupotrebaInterneta?feature=mhum#p/a/f/0/vBq7p0XhDRM
I jedna ohrabrujuća vest: stkarnick.com/culture/2010/04/07/fcc-cant-force-net-neutrality-court-rules/
2 Deo razgovora i emisije možete čuti na adresi: www.internetservis.co.rs/zloupotreba/emisije/Radio Beograd 2.mp3
3 O centralizovanim bazama podataka: www.dverisrpske.com/tekst/1873782
4 Pomenuta informatička pravila možemo koristiti u izradi poslovnih sistema ili sličnih softvera ali ne i kod obrađivanja osetljivih podataka o ljudima. U mom tekstu "Inžinjerstvo protiv etike", možete pročitati više sa stručnog aspekta.
5 www.mikro.rs/main/index.php?q=vest&ID=14288&mail=1
6 Treba istaći važnost da domaće kompanije projektuju softver. Saradlja na tom polju sa stranom firmom može biti (a često i jeste), širom otvorena "kapija". Interesantan je skorašnji incident - napad na iranska nuklearna postrojenja, citiram deo teksta: "Osnivač i izvršni direktor kompanije Taia Globali internet ekspert Džefri Kar tvrdi da je pronašao nekoliko važnih tragova koji optužuju Kinu da stoji iza opasnog kompjuterskog crva Stuxnet, kojim su napadnuta iranska nuklearna postrojenja.
Iako su do sada u tom kontekstu uglavnom bili spominjani SAD i Izrael kao inicijatori napada, Kar tvrdi da iza napada stoji Kina jer se pojedini uređaji ugrađeni u iranska nuklearna postrojenja proizvode u Kini u kompaniji Vacon, a upravo su u tu kompaniju u martu prošle godine upali kineski carinski organi i zbog neregularnosti priveli dva zaposlena", prenosi sajt informacija.rs. "To se desilo baš u periodu kada je crv Stuxnet stvoren, a Kinezi su, prema navodima Džefrija Kara imali pristup svemu u toj kompaniji, pa i tehničkim detaljima proizvodnje u Vacon-u." www.pcworld.com/businesscenter/article/205827/was_stuxnet_built_to_attack_irans_nuclear_program.html
7 Pisao sam o tome u tekstu: "Mogućnosti zloupotrebe zdravstvenih podataka"
8 Deo teksta na: www.dverisrpske.com/tekst/1873779
9 Brus Šnajer, svetski stručnjak za kriptografiju je još pre deset godina osporio bezbednost biometrijskih podataka u dokumentima.
10 www.privacyinternational.org
11 www.epic.org
12 www.rogerclarke.com
13 www.statewatch.org
14 www.edri.org
15 Ovoj listi obavezno dodajem: www.cepis-spc.com, Centar za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Srpske Pravoslavne Crkve, zatim www.zazivot.org, sajt našeg starog borca za privatnost Aleksandra Pavića kao i www.covekitehnologija.com, sajt pominjanog đakona Olivera Subotića
16 Sablazna izjava našeg ministra Unutrašnjih poslova - Dačića: www.politika.rs/vesti/najnovije-vesti/Izdavanje- novih-tablica-i-saobracajnih-dozvola-ne-kasni.sr.html
Citiram: "Naša ideja je da se u budućnosti definiše jedan digitalni sistem i da se na čipovima dokumenta nađu svi podaci o kojima govorimo, ali treba naći tehnološko rešenje kako da ti podaci budu promenljivi, a da se ne mora vršiti izdavanje novog dokumenta"
17 Specifikacija saobraćajnih dozvola po standardima EU:
http://ec.europa.eu/transport/road_safety/behavior/driving_licence_en.htm
18 Pročitati uporedno izjavu ministra Dačića i direktivu EU Directive 2006/126/EEC of 20 December 2006 ec.europa.eu/transport/road_safety/behavior/driving_licence_en.htm, veoma lako možemo primetiti manipulaciju sa informacijama.
19 Pročitati tekst: "Biometrija i propaganda", đakona Olivera Subotića. Internet veza:
www.covekitehnologija.com/?p=120
20 Patrijarh Pavle i apel za ukidanje Zakona o novim ličnim kartama: "Ubeđeni smo da će Vlada i Premijer Srbije poštovati reč Njegove Svetosti, Patrijarha Srpskog G.G. Pavla, po pitanju poništavanja Zakona o ličnim kartama na isti način kao i kada su tražili njegov Očinski Blagoslov i podršku za nedavno održani referendum o novom Ustavu Srbije" www.zazivot.org/archives/57#more-57
21 Besede oca Venijamina o novim ličnim kartama: borbazaveru.info/content/view/256/28/
22 Studiju u PDF formatu možete preuzeti sa adrese:
www.cepis-spc.com/sites/default/files/content_491_BiometrijaSuboticWEB.pdf
23 O značaju Žičkog apela i kometar na deset tačaka www.covekitehnologija.com/?p=476 *Tekst objavljen u
Žičkom blagovesniku, decembar 2010.
24 www.cepis-spc.com, Osnovna aktivnost Centra je u kreiranju redovnih stručnih izveštaja iz određenih tehnoloških oblasti (pre svega informaciono-komunikacionih) u kontekstu potreba SPC. Istraživanja
sadrže teološke, sociološke, politikološke, informacione, etičke, pravne i ostale važne aspekte.
Centar radi i na formiranju istraživačku baze iz spoljašnjih izvora za potrebe temeljnog razmatranja odnosa Crkve i savremenog društva, pri čemu se redovno identifikuju i prate tehnološki izazovi, uz poseban akcenat na proučavanje pozitivnih i negativnih društvenih i etičkih implikacija.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
23.12.2010.
Aleksandar Arsenin