MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RUSKA CRKVA U BEOGRADU



Beograd. Prestonica Pravoslavne i mnogostradalne Srbije, grad na ušću Save u Dunav. Grad, blizak ruskom čoveku, grad koji je postao utočište velikom talasu bele emigracije posle krvavih dogadjaja 1917 godine u Rusiji. Ali postoji mesto u Beogradu, koje je posebno drago ruskoj duši. U samom centru grada, pored zgrade Narodne Skupštine, i veličanstvene crkve svetog Marka, u senci drveća, skrivena od ljudskih očiju sija se na suncu zahvaljujući zlatnim krstovima mala bela crkvica Svete Trojice – ruski Pravoslavni hram. Ona je već 82 godine duhovni centar Rusa u Srbiji. Poslednjih deset godina ovde služi protojerej Vitalij Tarasjev.  Susreli smo se s njim u crkvenoj kancelariji Sveto-Trojične crkve.

- Oče Vitalije, kako ste postali nastojatelj crkve Svete Trojice u Beogradu? I zašto baš tu?

- Već tri generacije moje porodice žive u Srbiji. I moj deda, takodje Vitalij Tarasjev, i otac Vasilije su bili nastojatelji ove crkve. Ja nastavljam porodičnu tradiciju.

- Kada je osnovana Sveto-Trojična crkva i ko je bio njen prvi nastojatelj?

- Crkvu je 1924 godine osnovala bela emigracija. Mnogi Rusi su tada otišli upravo u Jugoslaviju, Pravoslavnu slovensku zemlju, koja je sačuvala monarhijske tradicije. Oni su osnivali crkvene zajednice po celoj Jugoslaviji. U crkvi su uvek služili ruski sveštenici. Prvi je bio Petar Belovidov, donski kozak, koji je dobio bogoslovsko obrazovanje u Rusiji. Posle njega je nastojatelj postao Jovan Sokalj, koji se 1947 godine vratio u Rusiju, neko vreme predavao na Odeskoj Duhovnoj seminariji, a potom bio hirotonisan u čin episkopa! Bio je Episkop Smolenske eparhije do 1999 godine.

- Istorija XX veka i Rusije i Jugoslavije, je puna krvavih dogadjaja. Kako su ti dogadjaji uticali na sudbinu ruske Pravoslavne crkve u Beogradu?

- Naša crkva je zaista preživela mnogo toga u XX veku…Želeo bih da počnem od toga da je 1944 godine veliki broj Rusa napustilo Jugoslaviju. U vreme približavanja crvene armije Jugoslaviji, oni su bili prinudjeni da napuste svoje domove i da potraže utočište u zemljama Severne i Južne Amerike. U Jugoslaviji je posle rata uspostavljen komunistički režim, i Crkva je i ovde bila gonjena. Medjutim, i pored svega uspeli smo da sačuvamo crkvene relikvije i veliku biblioteku retkih knjiga, koje je iz Rusije donela bela emigracija posle revolucije. Crkva je veoma postradala i u vreme NATO agresije protiv Jugoslavije 1999 godine. Tada je za vreme bombardovanja od gelera bombi, koje su bačene na TV centar, bila oštećena i naša crkva …Moskovska Patrijaršija je izdvojila sredstva za njen remont, a pomagali su i stanovnici Beograda – mirjani, i Rusi, i Srbi …Crkva je faktički restaurirana naporima šestoro ljudi, koji rade u pri hramu osnovanoj radionici “Andrej Rubljov”. U njoj radi i moja žena.

- Oče Vitalije, kakvu ulogu, po Vašem mišljenju, igra ruska Pravoslavna crkva ovde, u Srbiji? Ko su parohijani crkve Svete Trojice, i zbog čega su oni odabrali baš nju?

- U toj crkvi živi ruska duša. Ona je oduvek bila uspomena na daleku Rusiju, i njen deo. Najpre za mnogobrojnu rusku emigraciju, potom za njihove potomke, kao i za one Ruse koji danas dolaze u Srbiju, pa i za same Srbe. Parohijani crkve su – i Srbi, i Rusi, i zbog toga propoved čitam na dva jezika. Verovatno mnogi od njih dolaze ovde jer naša crkva čuva tradicije ruskog Pravoslavlja. Mi ne skraćujemo službu, kako se to nažalost radi u mnogim srpskim crkvama, i svako jutro se služi Litugija sa Ispovešću i Pričešćem.

Crkva ima i svoje običaje. Već deset godina organizujemo praznovanje Vaskrsa za male parohijane. U poslednje vreme ljudi zaboravljaju da je upravo taj praznik najvažniji za Pravoslavlje, da je to Praznik nad praznicima …Mi želimo da mlada generacija to zna. I zbog toga crkva upravo na dan Vaskrsenja Gospodnjeg organizuje za mališane razne konkurse – crtanja na duhovnu temu, farbanje vaskršnjih jaja. Ali nezavisno od toga da li ono učestvuje u konkursima ili ne, svako dete toga dana dobija mali suvenir od crkve – knjigu, ikonicu, vaskršnje jaje.

image


- A to je vaspitavanje mlade generacije po Pravoslavnim tradicijama …

- Naravno, takvo vaspitanje treba početi od malih nogu. Poslednjih godina u Srbiji postoji tendencija smanjenog učenja ruskog jezika. Ranije je ruski jezik bio jedan od najpopularnijih u jugoslovenskim školama. Danas se demokratsko obrazovanje trudi da usmeri učenike ka Evropi. To se naravno ne svidja svima. U projektu Sveto-Trojične crkve je i formiranje dečijih Pravoslavnih kampova, kao i poklonička putovanja za decu po svetim mestima u Rusiji. Osnovni problem u ostvarivanju projekta je naravno finansijska strana. Ali mi ne gubimo nadu i aktivno radimo na ispunjavanju tih planova.

- Odmah na ulazu u crkvu, s leve strane, nalazi se mramorna ploča, posvećena belom generalu Petru Vrangelju. Zbog čega su njegovi ostaci sahranjeni upravo ovde?

- Vrangelj je mnogo puta boravio u Srbiji, zaustavljajući se obično u Sremskim Karlovcima, to je mesto na putu od Beograda do Novog Sada, gde se danas nalazi centar Srpske Patrijaršije. Iako je umro u Brislu, njegovi ostaci su prevezeni u Srbiju prema njegovom amanetu, jer je želeo da bude sahranjen u bratskoj slovenskoj Pravoslavnoj zemlji. Samo se Srbija tada mogla smatrati takvom zemljom! Tako je veliki general Bele Armije našao svoje poslednje utočište ovde, u Sveto-Trojičnoj crkvi u Beogradu.

- Recite nam nešto o Pravoslavnim svetinjama, koje se čuvaju u Sveto-Trojičnoj crkvi.

- 1933 godine ruski monasi sa Svete Gore su našoj crkvi poklonili srebrnu kovčeg sa česticama moštiju Svetog Jovana Krstitelja, Apostola Andreja Prvozvanog i Apostola i Jevandjeliste Luke, svetog velikomučenika Pantelejmona, mučenika Mamanta, Svetitelja Grigorija Bogoslova, i svetih mučenika besrebrenika Kozme i Damjana. Ovde se nalaze i čestice moštiju Apostola Jakova, brata Gospodnjeg, Episkopa Amvrosija Milanskog, Patrijarha Tarasija Konstantinopoljskog, sveštenomučenika Ermolaja Nikomidijskog, Svetitelja Tihona Voronješkog. U crkvi se takodje nalaze i dve starinske ikone Majke Božije, koje su crkvi poklonile ruske porodice.

- Kako se duhovništvo Srpske Pravoslavne Crkve odnosi prema vašoj parohiji?

- Mi uvek dobijamo podršku od strane Srpske Pravoslavne Crkve. Srpski Patrijarh Pavle pet-šest puta godišnje obavezno učestvuje u prazničnim Liturgijama Sveto-Trojične crkve. I ja služim u srpskim crkvama. Izmedju srpskog i ruskog Pravoslavlja praktično nema razlike, i naša dva naroda su bratska i po poreklu i po veri. I to se upravo ovde na srpskoj zemlji snažno oseća.

***
U vreme službe crkva Svete Trojice je uvek puna ljudi. Ovde su Srbi i Rusi kao jedna porodica, jedan Pravoslavni narod. Sveće gore pred ikonama svetitelja i nema se osećaj da je Rusija negde tamo hiljadama kilometara daleko … U maloj crkvi u centru Beograda naselila se ruska duša, koja kandilom vere i nade gori na balkanskoj zemlji.

Na snimcima: crkva Svete Trojice u Beogradu, nastojatelj Sveto-Trojične crkve protojerej Vitalij Tarasjev
Ana Poletajeva-Glušac
Beograd, septembra 2006.

preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp?heading=36&article=10950
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 7986 puta