MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RAZGOVOR AHRIMANDRITA GAVRILA VUČKOVIĆA SA PRIM.DR RADETOM KALAMANDOM



arhimandrit Gavrilo(Vučković) i primarijus dr Rade Kalamanda u banji Mlječanici

Doktore, Vi ste pročitali ovaj članak koji je izašao u beogradskom "Vremenu" pod naslovom "Pravoslavna crkva i internet"?

-  Pročitao sam članak, i to ne jednom, nego dva puta. Čitajući shvatio sam da još uvijek imamo različita razmišljanja o tome da li pravoslavna crkva odnosno sveštena lica treba da koriste savremene medije s obzirom da se to donekle vezuje sa činjenicom da je crkva odvojena od države, ali to ne znači da  treba da bude  odvojena i  od naroda time što će izuzeti iz vida tehnološke trendove koji unose civilizacijski preokret danas. U tom smislu vidim,  sagledavam neke od stavova koji su iznijeti u tekstu.

Moje mišljenje je da savremenu tehnologiju, pogotovo medijsku, kao što je internet treba koristiti u svim sferama života, jer Gospod je i to podario čovjeku da ide dalje, da ide naprijed, ali da to ne zloupotrijebi. Razlog zašto sam prihvatio ta medijska sredstva je u tome da, kad su se pojavili računari tipa pentium ili prije njega , ranije generacije, nisam to mogao prihvatiti,  jer nisam znao za njihov domet. Onog momenta kada sam shvatio, koliko ljudi koji koriste te računare, idu ispred mene i koliko imaju više saznanja  iz čitavog svijeta, iz svih sfera života i svake oblasti, onda sam shvatio da je to nešto što nam koristi, nešto što treba i može da se koristi u svakom djelovanju i u svakoj struci. Vrijeme je pokazalo kasnije da je se otišlo mnogo daleko.

Pojavili su se natpisi u časopisima onih ljudi koji komentarišu ili daju komentare da sveštena lica ne bi trebalo da koriste ta sredstva bojeći se da će virtuelni pristup duhovnosti ostati samo na tom virtuelnom nivou i da crkva kao zajednica treba da bude jedino i isključivo uživo u kontaktu ,da svaki njen pojedinac prisustvuje toj zajednici  tjelesno i duhovno. Moje mišljenje je da omladina  živi sasvim drugačije pa i drugačije dolazi do saznanja i spoznaja iz svih oblasti života i nauke , od načina kako su dolazile starije generacije, pa tako i  u religiji mora  i moći će da shvati prije ako koristi ta medijska sredstva s kojima svakako odrasta. Ako neko komunicira kroz virtuelna sredstva o duhovnosti, onda će sigurno moći  i da uživo da prisustvuje, da dođe u crkvu, da dođe na liturgije. Kad osjeti tu blagodat, onda će sigurno mnogo iskrenije i srdčanije i prihvatiti život u crkvenoj zajednici. Oni koji to već prihvataju,  kao i oni koji ne prihvataju među omladinom i starijima ovaj duhovno-tehnološki proces, kada budu vidjeli da je jedan broj to prihvatio, pa kroz međusobnu komunikaciju i zajedničko učenje, saznavanje i razmjenjivanje mišljenja,  sigurno  će se uključiti u kvalitetan diskurs o ovoj temi u još većem broju i na jedan iskreniji način. 


zajednička fotografija snimljena prilikom odlaska oca Gavrila sa rehabilitacije

Pristalica sam ovoga načina komunikacije i kamo sreće da je mnogo više ljudi koji bi na ovaj način komunicirali sa mladima, pa i sa starijima pod uslovom naravno da se to ne pretvori u jednu tribinu koja bi bila  sama sebi svrha. Cijela ova tribina, cio ovaj pristup treba da bude u cilju stvaranje istinske duhovne zajednice kroz crkvu i povratku ljudi kroz modernu medijalnost izvornim načinima mišljenja i življenja.
 

Otac Gavrilo poklanja knjigu primarijusu dr Radi Kalamandi

Vi ste pročitali i dve moje knjige duhovnih razgovora koje su nedavno izašle.


- Čitajući prvu knjigu duhovnih razgovora sa pitanjima Vaših sagovornika tj. onih koji su Vam se za duhovnu pomoć obraćali, mogu da kažem da su neka pitanja djelovala veoma jednostavno,  čak da čovjek pomisli da se to zapravo kao pitanje i ne treba postavljati, ali se kroz cijeli opus razgovora vidi se da ljudi s nekim fundamentalnim stvarima nisu upoznati, sa stvarima koje su možda krajnje jednostavne i da nemaju vremena, mogućnosti ni načina da to spoznaju.

Tu se takođe vidi da je duhovna osiromašenost i otuđenost od Boga i crkve problem koji je nesavladan od komunističkog vremena, preko ovog zadnjeg rata i poratnog perioda  do danas. Postepeno se ipak ljudi sa svojim problemima,a to se dobro vidi u knjizi, obraćaju  Bogu i okreću crkvi. Oni traže načine kako da objasne sebi neke svoje situacije, ali i da otkriju tajnu vjere i da religiju kao nauku shvate izdižući se iznad teorijskog u religiji tj. oživotvoravajući je. U stvari, to je i želja za mističnim životom kod čovjeka u crkvi.

 To shvatanje religije u smislu mističnog načina življenja je važno, jer jedino onda će moći da riješe svoje probleme kroz ispunjavanje Božijih zapovijesti i shvatanje jevanđeoske nauke. Vaši odgovori, u toj knjizi bili su posebno upečatljivi u svojoj jednostavnosti. Veličina Vaših odgovora bila je upravo u tom što niste nikada davali  direktan odgovor na postavljeno pitanje, nego  ste komentarisali kroz ilustrativne primjere iz života ljudi koji su bili Vaši prethodnici i učitelji i kroz navođenje u Vašim razgovorima sa njima davali ste čitaocima jasne odgovore.

U tome je jedna veličina Vaših savjeta i odgovora; u jednostavnosti i univerzalnosti odgovora kao i u njihovoj primjenjivosti u svakodnevnici. Kad ljudi odu u crkvu i čitaju Sveti Pismo formalno, onda često dosta toga ostaje neshvaćeno. Svako čitanje Svetog Pisma trebalo bi da se dešava iz dana u dan da bi se moglo pojmiti. To je kao i učenje bilo čega drugog. Nije dovoljno naučiti, treba i proživljavati. Mislim da primjeri Vaših odgovora u knjizi predstavljaju dobre smjernice koje razrješavaju naše današnje dileme i  grijehove koje pravimo. Vi kažete Vašim sagovornicima da ako ponavljaju iste grijehove, da onda još nisu na pravom putu da se oslobode od grešaka. To je naravno teško u životu učiniti i shvatiti pogotovo kada ljudi krenu kroz neke poroke.

- Da li ste imali  priliku da slušate i gledate emisiju jutarnjeg programa na Radio - Televiziji Republike Srpske na Veliku Subotu u 8:30 časova gdje sam imao uživo uključenje u program?
 
- Nažalost nisam.

Sada ću Vam pustiti video - snimak da poslušate emisiju i po mogućnosti prokomentarišete.

- U redu.

( SNIMAK-JUTARNJI PROGRAM RTRS NA VELIKU SUBOTU 2011; 
uključenje oca Gavrila u jutarnji program putem skype-a)

- Sad ste imali priliku da pogledate emisiju na Veliku Subotu sa uključenjem u jutarnji program, kakav je Vaš utisak o tom načinu medijske komunikacije?

- Moj utisak je da je Velika Subota za Vaš život bila posebno značajan datum, jer ste tada zamonašeni. Ove Velike Subote ste na neki način pokazali svima nama koji tražimo spas kod Gospoda Vaskrsloga  da i na ovaj način možemo da Mu se približimo. Ono što ističete u svom televizijskom obraćanju na Veliku Subotu je da nije dovoljno samo preko skype-a, fejsbuka i interneta razgovarati o religiji i tražiti odgovore od sveštenih lica, nego da je potrebno da se ide u crkvu, da se ide na ispovijest u svoju parohiju kod svog paroha.

 Mogu s ponosom konstatovati da u našoj mjesnoj parohiji crkve u Tesliću  je sve punija i sve je više mladih i to onih od 18 do 28 ili 30 godina. To je ono što me raduje. Svake nedjelje vidim i po neko novo lice. Vjerovatno, između ostalih,  da su tu bili i neki Vaši sagovornici koji su preko fejsbuka na ovaj ili onaj način kontaktirali sa Vama prethodno. Htjeo bih da naglasim da ove televizijske emisije, počev od onih prvih emisija na RTRS-u pod naslovom "Pravoslavlje",  pa do onih emisija iz drugih religijskih zajednica prezentuju značajne sažete podatke kako o ličnostima i datumima, tako o načinu i bitnom pristupu za svaku vjersku zajednicu. Mislim da je to izuzetno korisno i poučno za sve nas, a bilo bi dobro da sama Radio -Televizija Republike Srpske posveti češće dio svog medijskog prostora ne samo onim čisto konvencionalnim stručnim novinarskim pristupima pravoslavlju, nego ovim formama, da imamo mogućnosti za razgovore i komunikacije druge vrste tj.  da imamo češće priliku da Vas čujemo i ne samo Vas, nego i ostale ličnosti koje imaju šta da kažu i poruče jednom širem forumu.

- To je bio moj prvi nastup na televiziji.

Tri koverte u kojima su bila  imena, kad je arh. Gavrilo(Vučković)
svojom rukom izabrao ime 45. patrijarha koji će sesti na tron Svetog Save

- Nastup je jasan kao što su Vaše riječi uvijek jasne , kratke i uvijek je kroz određene primjere ilustrovane što mene posebno inspiriše da Vas slušam i da čitam Vaše knjige. Imam sreću i zadovoljstvo da Vas poznajem već duže vrijeme. Neću nikad zaboraviti svoje ushićenje kada ste mi javili, dok sam bio na dežurstvu,  da trebate ići za Beograd jer ste odabrani da sa svetog Jevanđelja izvučete  koverat sa imenom novog  Patrijarha srpskog. Mislim da to mnogo govori da Vas je Gospod poslao da nam puno toga učinite.
 
- Doktore, Vi imate iskustvo  iz starog ali i  sadašnjeg društvenog sistema, kao ljekar sa svojom jasnom etikom o ljudima koji Vam dolaze i obraćaju Vam se za pomoć. Napravimo paralelu, pa posmatrajmo kako jedno svešteno lice ima takođe svoje "pacijente i publiku". Kako bi djelovalo na gledaoce, kako vjerujuće tako i one koji nisu takvog opredjeljenja, da se u ovom vidu jedan duhovnik pojavi na televiziji?

- Svi ljudi dobre volje sigurno bi Vas prihvatili. Kritičara bi uvijek bilo, ali kritizera teško da bi bilo, jer do sada niste nijednim svojim gestom, ni govorom  nikoga iritirali niti povrijeđivali. Prema tome, Vi se isključivo bavite duhovnošću, duhovnošću kroz svoju religiju, kroz pravoslavlje poštujući sve oko sebe. Mislim da biste nam imali mnogo šta reći. Od srca bih želio i zaista bih pozdravio Vaše  nastupe ove vrste na televiziji, a vjerujem i da bi Vas mnogi gledaoci rado gledali na televizijskim ekranima.

U tim emisijama, svakoj pojedinačnoj, primjera radi  dovoljno bi bilo da bude postavljeno  jedno dobro osmišljeno pitanje, a Vaš odgovor  bio bi svima nama i poučan i bio bi nam jedna vrsta putokaza za taj dan, za naša djela i naš život. Pretpostavljam da bi Vi davali dnevno korisne savjete na postavljena pitanja gledalaca.

- Hvala Vam.

- Hvala Vama. Bila mi je čast i zadovoljstvo.
 
Banja Mlječanica
 
otac Gavrilo u banji Mlječanici, 15.05.2011.

Razgovor vođen u banji Mlječanica, 10. maja 2011 godine


SVOJE KOMENTARE MOŽETE SLATI NA E-MAIL OCA GAVRILA



Pomaže Bog, oče, blagoslovite!

Sjajna je ideja da  u banji, dok se nalazite na rehabilitaciji, sačinite  razgovor sa Primarijusom Dr.  Radetom Kalamandom, jer, Doktor Kalamanda, osim što vodi brigu o Vašem, a i zdravlju ostalih pacijenata, ovde prezentira jednu duboku duhovnu dimenziju, koja je, rekla bih, neophodna za profil svakog čoveka, lekara - tim pre. 

Veoma je interesantan i redak susret i razgovor između duhovnog lekara, koji leči duše potrebitima  i lekara, odnosno, Prim. Doktora medicinskih nauka, koji leči telesne bolesti.   Uvek me obraduje kada  susretnem pobožnog lekara, jer u takvom čoveku obitava blagodat Božija, a to znači da ne robuje idolima, diplomama i titulama, već je za sve to blagodaran jedinom Gospodu. 

Doktor Kalamanda, na primer, o potrebi komunikacije duhovnika sa verujućim narodom  preko Internet mreže  kaže: “Ako neko komunicira kroz virtuelna sredstva o duhovnosti, onda će sigurno moći  i da uživo prisustvuje, da dođe u crkvu, da dođe na liturgije. Kad osjeti tu blagodat, onda će sigurno mnogo iskrenije i srdačnije  prihvatiti život u crkvenoj zajednici”.  Veoma je interesantno poimanje Dr. Kalamande o potrebi sticanja blagodati i življenja u crkvenoj zajednici za svakog čoveka, a za mlade, zbog života punog izazova, naročito.  A Gospod u Jevanđelju reče: “JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT”.

Interesantno je i dirljivo sa koliko se ljubavi Doktor Kalamanda obraća Vama, oče, a i Vi njemu. Vidi se da se dobro poznajete i veoma uvažavate. Zato i kaže da bi trebalo da u jednom redovnom terminu, oče, učestvujete u televizijskim emisijama, gde bi slušaoci duhovnih emisija mogli da  dobiju odgovore i pouke na mnoge nedoumice. To bi zaista bio poklon za one, koji tragaju za duhovnim izvorom, “izvorom vode žive”. 

Oče, Vama, Dr. Kalamandi i celom osoblju Banje Mlječanice, želim dobro zdravlje sa najvećim hrišćanskim pozdravom “HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!”

Tankosava Damjanović  

*  *  *

Pomaže Bog oče Gavrilo!

"Ako neko komunicira kroz virtuelna sredstva o duhovnosti, onda će sigurno moći  i da uživo prisustvuje, da dođe u crkvu, da dođe na liturgije. Kad osjeti tu blagodat, onda će sigurno mnogo iskrenije i srdačnije  prihvatiti život u crkvenoj zajednici. "

Sestra Tankosava je izdvojila na najbolji način ovu rečenicu kao ključnu iz razgovora arhimandrita Gavrila sa prim. dr Radom Kalamandom. Pošto je govor prije svega o mladim i budućim generacijama s ciljem njihovog duhovnog uzdizanja i dometima modernih sredstava komunikacije, ovdje doktor Kalamanda podvlači optimistično da se ovim vidom komunikacije ne ostaje samo na virtuelnosti, već da će mladi sigurno moći da uživo učestvuju u crkvenoj zajednici.
Kao primjer navodi parohiju u Tesliću gdje se pojavljuju nova lica i mnogo mladih od 18-30 godina, i gospodin Kalamanda se prisjeća da su mnogi od njih prvo imali komunikacije preko interneta sa ocem Gavrilom.

Ovaj razgovor dvojice stručnjaka je suštinski, jer se tiče cjelokupne brige o mladim naraštajima, kako fizičko-medicinske, tako i duhovno-medicinske. To je smisao našeg postojanja da se životna nit nikada ne prekine i da se obezbijedi na moderan način duhovna škola putem novih medija za sve koji to žele što je presudno u životu Crkve.

Otac Gavrilo sa svojim nepreglednim monaškim i duhovničkim iskustvom, slaže se dalje doktor Kalamanda govori kroz primjere indirektno svojim sagovornicima u knjigama "Duhovnih razgovora"  pominjući duhovne oce s kojima je imao i ima duhovne veze i na taj način otac Gavrilo poučava prenoseći na jednostavan način univerzalne poruke. Znači sve je bazirano na, može se slobodno reći,  ličnom opitu tj. otac Gavrilo govori iz samog srca života i ujedno kao monah iz perpsektive umiranja za ovaj svijet.

U razgovoru potom dvojica sagovornika ulaze u ideju o zanimljivom uključenju oca Gavrila na Veliku Subotu u jutarnji program RTRS-a ove godine preko skype-a, a povod je bio poluvjekovni datum duhovnih podviga oca Gavrila.  Kad to ističe gospodin Kalamanda, a otac Gavrilo precizira, onda se misli na pola vijeka kao umiranja za ovaj svijet. Znači otac Gavrilo govori iz  perspektive oba vida mogućeg ljudskog bitisanja na zemlji, kao duhovno lice s jedne strane, a sa druge kao čovjek koji se sklopom okolnosti našao na rehabilitaciji u Banji zbog fizičke slabosti. To je, kako i sestra Tankosava na početku kaže zadivljujuća ideja iz koje se rodio i ovaj razgovor. On se vodi zbog oporavka svake vrste kroz lično iskustvo.

I sad, sjetimo se, Velike Subote i Vaskrsa, sjetimo se da je smrt pobjeđena smrću. Ako smo se sjetili toga, onda poruka oca Gavrila kroz javljanje prvo na televiziji dobija jedan dalekosežan smisao.

Pripadnici mnogih drugih vjera nisu neupućeni u duhovnu djelatnost oca Gavrila, a gospodin Kalamanda tvrdi da pojava očeva u jednoj mogućoj stalnoj emisiji RTRS-a gdje bi se ključna pitanja razjašnjavala, je čak u vanvremenskom dosluhu, harmoniji i razumijevanju sa svima.  To podrazumijeva i pripadnike drugih duhovnih učenja, čak i ljude koji ne pripadaju nijednoj konfesiji, jer kako je u razgovoru rečeno otac Gavrilo kao duhovnik nikada se nije oglušio o osjećanja bilo koga čovjeka, ma kako se on duhovno deklarisao. Otac Gavrilo je jedan od onih današnjih velikih duhovnika koji se kao po nekom običaju prvi pojavljuje kada govorimo o novim vidovima komunikacije, ali doktor Kalamanda predlaže da se i drugi duhovni autoriteti uključe. To bi bilo istinsko obogaćenje za televizijski program i gledaoce Radio-Televizije Republike Srpske.

Radomir Vučić

13. maja 2011 godine
 
*  *  *
 
Pomaže Bog, oče Gavrilo! Blagoslovite!

Sećam se kako sam u februaru ove godine razgovarala sa bratom u Hristu i postavila pitanje (koliko sebi, toliko i njemu, a izgleda i nekom nama nevidljivom sagovorniku):

“Zašto na našim tv stanicama ne postoje emisije koje bi se na direktan način, a svojstveno učenju nase crkve - bavile duhovnim pitanjima, a da ih vodi i osmišljava svešteno/monaško lice? Jer, “ruku na srce”, brate, ja ne želim više da gledam tv emisije u kojima crkvena lica učestvuju na nekakvim okruglim stolovima i gde se raspravlja o čisto ovosvetskim pitanjima. Sveštenici, monasi/monahinje bi trebali da nam se sa “malih ekrana” obraćaju učeći nas duhovnosti i Reči Njegovoj, a ne da se bave dnevnopolitičkim temama - koje su sasvim izvan crkve…”

Izgleda, oče, da ste tog dana Vi bili taj naš “nevidljivi sagovornik” . Kao da ste nas čuli… i na Veliku Subotu 2011. godine po prvi put se pojavljujete na televiziji, uključujući se direktno, putem SKYPE-a, u Jutarnji program RTRS kako biste čestitali gledaocima Uskrs i poklonili im nekoliko duhovnih saveta (a pre 50 godina, na isti dan, zakleli ste se Gospodu na vernost i službu i primili “anđeoski obraz”. Slava Bogu! - sve do danas, na mnoge načine umnožavate talante koje Vam je On dao…)

Dakle, kada se osvrnem na razmišljanja Vašeg sagovornika, dr Kalamende, vidim da se po mnogo čemu slažemo. Mislim da ako bi ljudi (bilo da su vernici ili ne) imali mogućnost da vide i čuju “duhovnog lekara” (možda i svakodnevno) na televiziji - onda bismo, verujem, imali manje duhovno raslabljenih i obolelih na ulicama. Hteli mi to ili ne, televizija je jako moćan medij i ljudi dnevno provode po nekoliko časova ispred tv ekrana (uglavnom “kradu Bogu dane”…). Pa, zašto da onda ne provedu neko vreme ispred tv ekrana slušajući dušekorisne pouke i dobijajući odgovore i savete za svoje nedoumice (a svi ih danas imaju)? Štaviše, verujem da bi mnogi (posebno mladi) koji još uvek ne veruju u Boga bili podstaknuti i privučeni takvim načinom medijske komunikacije da odu na službu u svoju parohijsku crkvu i najzad pronađu put do svog Oca Nebeskog…

Kao što sam već napisala jednom prilikom, za Vaša duhovna čeda nema bojazni da će se radi korišćenja sredstava moderne tehnologije odroditi od liturgijskog zivota. Iz jednostavnog razloga - Vi ih tome i ne učite… I kako je lepo primetio dr Kalamanda, a i ja verujem u to - gledaoci svih konfesija na našim prostorima, svi ljudi dobre volje bi rado poslušali savet “duhovnog lekara”.

Eto, preostaje mi samo da Vam poželim dobro zdravlje (nadam se da se dr Kalamanda podjednako dobro brine o Vama koliko je i zdravorazuman? :) , brz povratak u Lepavinu i jos bržu realizaciju - nadam se - novog projekta: televizijske emisije “Vera, Nada, Ljubav”. (jel’ dobar naziv?)  :)

Vera Gerovac
14. 05. 2011.
*  *  *

Pomaže Bog oče Gavrilo! Blagoslovite...

Da Vašoj duhovnoj misiji stvarno nema kraja, potvrdjuje i intervju koji se u Banji Mlječanici napravili sa prim.dr Radetom Kalamandom. Nas, Vašu duhovnu decu, obraovao je još jedan tekst o potrebi za duhovnošću i životnim istinama.
Mene kao profesionalnog novinara, oduševila je Vaša savremena žurnalistička umešnost i veoma vešta novinarska obrada teme pravoslavne misije u elektronskoj i virtuelnoj oblasti.

Intervju sa prim.dr Kalamandom, predstavlja čitavu malu enciklopediju i rekapitulaciju Vašeg dosadašnjeg internet misionarenja. I ne samo to, čitaoca podseća na svrhu življenja po pravoslavlju i veoma je prijemčiv svim generacijama.
Ovakvi članci, dostojni su vrhunskih časopisa za kulturu, filozofiju i umetnost. Mi novinari često kažemo da je dobar sagovornik, već pola obavljenog posla. U ovom slučaju impresionira profesionalna etika lekara, čija mudrost ne zaostaje za mudrošću velikih crkvenih dostojanstvenika.

Podseća nas i na to, da je spoj medicine i vere,  itekako primenljiva terapija. Vaš sagovornik nas i uverava da lekarski visoki profesionalizam, nije zaboravljena „institucija“.
Ovim novinarskim tekstom, dragi oče Gavrilo, postigli ste dva velika efekta-dokazali ste nam da je vera u Gospoda imperativ našeg opstanka i da su spoj medicinske nauke i religije, najmoćniji lek za našu dušu i telo.

S verom i poštovanjem,
Suzana Mirčić, novinar Revije d-Podgorica
14.maj , Budva
 
*  *  *

POSLE RAZGOVORA ARH. GAVRILA SA DR KALAMANDOM

Osnovna svrha novinarskog posla je, pored informisanje ljudi, i edukacija u raznim oblastima; upoznavanje sa nepoznatim ljudima, događajima, dostignućima, zemljama, učenjima; povezivanje sa širom i daljom okolinom...To je jedna strana novinarskog zanata. Ona druga, još važnija čini mi se, ogleda se u rezultatima onoga što je objavljeno i razmeni ideja i zaključaka sa čitaocima, slušaocima, gledaocima.

Izgleda da je arhimandrit Gavrilo sve ovo imao u vidu upuštajući se u razgovore o Bogu putem internet komunikacije. Upravo kao što je kazano: „ I reče im: Idite po svemu svetu i propovedajte jevanđelje svakom stvorenju.“ (Mk.16,15) A onda ide još dalje, o svom radu razgovora sa ljudima i to je najvidljivije u razgovoru sa prim. dr Radetom Kalamandom koji je arh. Gavrilo priredio boraveći u banji Mlječanici. I opet rukovođen jevanđelskim rečima: „Koristeći vreme, jer su dani zli.“(Efes. 5, 16) o. Gavrilo pored terapije, vežbanja, pregleda stiže da intervjuiše dr Kalamandu.

Zahvaljujući ovom razgovori sada smo svi upoznali doktora, pročitali kako on promišlja o duhovnim razgovorima preko interneta, o veri, Bogu, savremenim problemima. Doktor, pored ostalog, kaže:  „Tu se takođe vidi da je duhovna osiromašenost i otuđenost od Boga i crkve problem koji je nesavladan od komunističkog vremena, preko ovog zadnjeg rata i poratnog perioda  do danas. Postepeno se ipak ljudi sa svojim problemima,a to se dobro vidi u knjizi, obraćaju  Bogu i okreću crkvi. Oni traže načine kako da objasne sebi neke svoje situacije, ali i da otkriju tajnu vjere i da religiju kao nauku shvate izdižući se iznad teorijskog u religiji tj. oživotvoravajući je. U stvari, to je i želja za mističnim životom kod čovjeka u crkvi.”
Dobro kaže doktor, njegova opažanja su i moja, slažemo se da je sa Bogom sve lakše i svrsishodnije. A kada znamo da ima još ljudi koji slično razmišljaju, bogotražitelja koje o. Gavrilo usmerava, podučava, rukovodi ka Bogu onda je lakše snaći se u životu.

Kako je to divno čuti jednog doktora da govori o Bogu. Kako je divno i to da znamo da je tu o. Gavrilo za sve naše nedoumice, pitanja, ćorsokake, kako je lepo znati da teret ne nosimo sami. Arh. Gavrilo nas tako iznova i iznova podučava, opominje i upućuje da čuvamo Gospoda u srcu, da se rukovodima njegovim zapovestima i ljubavlju.

Ljiljana Sinđelić Nikolić
 
*  *  *

Oče, blagoslovite!
Evo,napisao sam komentar za Vaš razgovor sa Prim.dr.Radetom Kalamandom. Uz to još, molim Vas, puno ih pozdravite u banji. Od srca sam im zahvalan što su me, kao onog bolesnika u Banji Vitezdi,ozdravili i preporodili medicinom, ali ponajviše ljubavlju i pažnjom prema meni.
Svako dobro od Gospoda!
Stefan
-------
Hristos vaskrse, oče blagoslovite!
Kroz ovaj intervju i susret tjelesnog ljekara i duhovnog ljekara možemo mnogo toga da naučimo. Odgovori Prim.dr.Radeta Kalamande predstavljaju jedan skup pravih hrišćanskih stavova o današnjim izazovima i pitanjima modernog svijeta.

Crkva Hristova cijeli svijet sabire u zagrljaj Vječnoga Boga i u zagrljaju sa Njim sve biva vječno i besmrtno, gdje sve ispunjava svoj bogodani smisao postojanja. Sve biva besmrtno, u zagrljaju sa Onim Koji je vječni Bog i Koji opet sve nas priziva u zajednicu sa Sobom kako bi i mi bili pobjeditelji nad provalijom grijeha i smrti, zajedno sa Njim u Carstvu Svete Trojice, koga je ikona, Božanska Liturgija, kako to reče jedan od Svetih Otaca. Crkva upravo vrši to Božansko i veličanstveno, ali i veoma odgovorno i savjesno djelo. Pitanje vršenja tog bogodanog djela-uvođenja svega u zajednicu sa Hristom,u Liturgiju, u Crkvu, danas nije pitanje "da li prihvatiti ovaj ili onaj način za to?", nego samo "kako preko tog određenog sredstva ispuniti to djelo?".

Svojstvo Crkve jeste da sve krštava i privodi Carstvu Nebeskom, čime ljudi postaju "mali hristosi", ličnosti koje sve liče na Hrista, ali svaka je neponovljiva,autentična, jedinstvena.

Prisustvo O.Gavrila na savremenim medijima je svima ogroman podstrek kako se veoma veliki rezultati mogu postići preko savremenih sredstava informisanja, kako se mnoge izgubljene ovce mogu vratiti Crkvi i ući u Crkvu i kako mnogi mogu da shvate svoj život i smisao preko pastirskog rada duhovnika. Stavovi Prim.dr. Radeta Kalamande treba u osnovi da budu stavovi svakog hrišćanina i da svi pastiri Crkve Hristove idu ne samo "izgubljenim ovcama doma Izrailjeva", nego mnogima i mnogima koji su kao "košuta koja traži izvor bistre vode žedni Boga Živoga," kako kaže Psalmopjevac.

"Propovijedajte sa krovova", kaže Gospod i time sve nas, svu punoću Crkve Božije, i sveštenstvo i narod , priziva da svima,svemu i na svaki način i svim sredstvima svjedočimo da je On,Gospod naš, "Put,Istina i Život" i da su svi prizvani da budu sa Njim i u Njemu jer smo "sa Njegovog lika skinuti", jer smo stvoreni po Liku Njegovom.

Oduvijek je Crkva na svim poljima bila prisutna i sve je privodila vječnom smislu života-toplini ognjišta ljubavi Svete Trojice.

Stefan Ibrišimović,
učenik drugog razreda Bogoslovije "Sveti Petar Dabrobosanski"
Foča, Na Nedelju Raslabljenog, 2/15.maja 2011.g.

 
*  *  *
Pomaže Bog, Oče!

Dvije stvari me fasciniraju u ovom tekstu.

Prva je lakoća s kojom Vi preuzimate ulogu novinara i  sa suptilnim osjećajem za mjeru, opušteno obavljate  intervju sa prim. dr Radetom Kalamandom, što zaslužuje svaku pohvalu i poštovanje. Ali, davno sam prestala da se iščuđujem Vašim potezima, koji u svom misionarenju neprestano unosite nešto novo.

Drugo, što je dalo pečat ovom interviju je sam dr Kalamanda, uvaženi medicinski stručnjak, koji je na najvećem akademskom, stručnom i prevashodno ljudskom nivou,odgovarao na postavljena pitanja . Ovaj razgovor dvojice ljekara (jednog duhovnog, a drugog tjelesnog), ima ništa manje ljekovita svojstva od medikamenata koje doktori  propisuju. Jer, davno je kazano, ne živi se samo od hljeba nego od svake Božije izgovorene riječi.

Paralela koju o. Gavrilo postavlja između duhovnog i tjelesnog ljekara, gdje, kako kaže - „jedno svešteno lice ima takođe svoje "pacijente i publiku", navelo me je na razmišljanje u odnosu Nauka – Vjera.  Nauka  bez vjere je neuvjerljiva.  Prim. dr Kalamanda je naučnik sa vjerom, sa toplom duhovnošću. Njegov duhovni pogled na svijet, upućuje na razmišljanje da ljudi od nauke mogu jasno da prepoznaju i potvrde da je spoznaja o Božijoj  ljubavi i milosti iskustvo koje nas ojačava , a ne ograničava, kako neki doživljavaju.

Primarijus Kalamanda je prepoznao neospornu veličinu duhovnog rada o. Gavrila i napominje:“... Prema tome, Vi se isključivo bavite duhovnošću, duhovnošću kroz svoju religiju, kroz pravoslavlje poštujući sve oko sebe. Mislim da biste nam imali mnogo šta reći. Od srca bih želio i zaista bih pozdravio Vaše  nastupe ove vrste na televiziji, a vjerujem i da bi Vas mnogi gledaoci rado gledali na televizijskim ekranima.“

Zaista, mnogi od nas bi rado bili u prvim redovima onih koji jure za ovakvim načinom sticanja duhovnog znanja. Svijetu bih uputila molbu da zajedno, s ljubavlju i razumjevanjem potražimo i pronađemo tu vrstu mudrosti i omogućimo što više duhovnih sticanja na svim raspoloživim medijima.. Bog ne ugrožava nauku,On je ojačava, na kraju,On ju je i omogućio!

Lana Vasović

 *  *  *

Hristos vaskrse, dragi oče Gavrilo! Blagoslovite!

Ideja o intervjuu sa gosp. Primarijusom Dr. Radetom Kalamandom, je sjajan primer neumornog požrtvovanja i truda na njivi Gospodnjoj - „svuda i na svakom mestu“. Vaš misionarski rad traje dvadesetčetri sata dnevno, trista šezdesetpet dana godišnje. Divna pouka i primer za sve nas, Vašu duhovnu decu, pre svega – da Gospodu treba služiti neumorno i tako slediti Put, Istinu i Život. Za spasenje i večni život.

Gospodin Dr. Kalamanda iznosi svoje mišljenje o medijskim komunikacijama, o korišćenju interneta i u duhovne svrhe. Zaista je tako interesnatno da mnogo mladih ljudi, koristeći internet, mogu puno toga da nauče i primene u svojim mladim životima. Dalje, Dr. Kalamanda primećuje u teslićkoj Parohiji, tj. crkvi  svake nedelje, po nekog novog mladog čoveka i smatra da su ti ljudi upravo potaknuti Vašim divnim duhovnim savetima osetili „probuđenje“. Slava Bogu!

Vaša neizmerna ljubav i dobrota koju nosite u Vašem plemenitom srcu širi se i oseća svuda oko Vas.  A da je tako – Gospod nam uvek pokazuje – da uvek ima načina da Božanska reč dopre do ljudskih duša i srca kroz primer Vašeg neumornog zalaganja i rada.

Mislim da je gosp. Dr. Kalamanda zbog toga i predložio da možete uzeti učešće u svakodnevnim TV emisijama i širiti reč Božiju i davati duhovne savete onima kojima je to,  zaista, veoma neophodno. A da to bude osmišljeno – kao odgovori u određenom terminu... Ideja je, zaista fantastična. Tako bi puno njih, koji nisu uvek u situaciji, da dođu u manastir Lepavinu i sa Vama lično i direktno porazgovaraju, dobili priliku da Vam postave javno pitanje i – preko medija dobiju odgovor, koji bi koristio ne samo njima lično, već – kao što nam zasigurno govori iskustvo sa Vašim dvema knjigama Duhovnih razgovora, nego i mnogim drugim slušaocima, tj. gledaocima...

Oče, Vama i celom osoblju Banje Mlječanice želim dobro zdravlje. Vama, dragi oče Gavrilo, dobar oporavak i što brži povratak u našu svetinju, manastir Lepavinu sa najvećim hrišćanskim pozdravom:„HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!“

S ljubavlju u Gospodu Hristu   

Vesna Jovanović,
Beč, 15.5.2011.  
˙·٠•●♥ ♥ ♥ † ♥ ♥ ♥●•٠·˙
 
 *  *  *
Pomaže Bog Oče! Blagoslovite.

Pročitah Vaš intervju sa Dr. Radetom Kalamandom i mogu Vam reći da je ostavio dubok utisak na mene. Svjedoci smo da su mnogi Sv. Oci, veliki duhovnici kroz istoriju crkve imali želju da budu ne samo ljekari duše, već ljekari i duše i tijela.

Danas je prava rijetkost čuti da ima neki ljekar koji na jedan ovako javan način ispovjeda svoju vjeru i iznosi svoje mišljenje u vezi sa Vašim sveukupnim radom na duhovnom polju.

Razgovor koji ste vodili sa Dr. Kalamandom je vrlo topao, svima razuman i prosto budi želju čitalaca da razgovor traje duže.

Sa željom da se što prije vratite u Manastir Lepavinu, potpuno zdravi i ukrepljeni te da započetu ideju Vašeg javljanja putem malih ekrana sprovedete u djelo,

Cjelivam Vašu pastirsku desnicu i molim Vaš blagoslov.

Borislav Štulić

 *  *  *
 OBRAĆANJE  PREKO SKYPE-A SESTRE SLAVICE OCU GAVRILU POVODOM   NASTUPA U JUTARNJEM POROGRAMU RTRS-A NA VELIKU SUBOTU 2011.

Dragi oče Gavrilo, evo upravo sam pogledala nove slike  koja su postavljene u svrhu ilustracije tekstova i komentara o Vašem uključenju u jutarnji program RTRS-a na Veliku Subotu, a  pročitala sam s posebnom pažnjom komentar brata Stefana , učenika drugog razreda Bogoslovije "Sveti Petar Dabrobosanski", i tim povodom razmišljam da nije interneta i Vašeg misionarenja preko modernih medija brat Stefan vjerovatno ne bi bio učenik Bogoslovije.
Za brata Stefana mogu reći da je dobrim dijelom plod Vašeg misionarenja, a naravno da su plodovi Vašeg djelanja na njivi Gospodnjoj samo Gospodu znani i sigurno su mnogobrojni.

Nadam se da će uskoro biti realizovan prijedlog direktorice programa RTRS-a, Mire Lolić Močević da Vi direktno učestvujete u odgovarajućem programu Radio-Televizije Republike Srpske kako bi Vaš duhovni rad  putem trenutno najmoćnijeg tj. najrasprostranjenijeg medija bio prikazan i da time što većem broju gledalaca bude omogućeno da čuju riječ Božiju i da u vrijeme iskušenja i poroka se okrenu etički zdravijem načinu zivljenja.

Živimo u eposi u kojoj najviše duhovno padaju mlađe generacije. Duboko vjerujem da bi televizijska emisija u kojoj bi Vi učestovali  bila od velike društvene koristi, a ujedno poznavajući Vašu inventivnost i inovativnost u korišćenju modernih medija bilo bi to I svojevrsno obogaćenje za sam program televizije.

Iskreno se nadam da će sve ovo što prije realizovati, a Vama lično želim dobro zdravlje i još mnogo uspjeha u misionarenju.  Na mnogaja ljeta dragi očeGavrilo! AMIN!

Vaša sestra u Hristu Slavica.

Bgd.17.5.2011.
 
 *  *  *
 
Pomaže Bog, 

u većini slučajeva potreban je ceo vek da čovek uradi ono što je otac Gavrilo uradio i stvorio za samo nekoliko godina. Čitajući intervju sa dr.Kalamandom primećujem doktorovo iznenađenje tim bezbrojnim očevim kreacijama. Odgovore koje je dr. Kalamanda ponudio na očeva pitanja, usmeravaju čitaoca da razmišlja koliko teoloških fakulteta poseduje čovek koji je sve ovo umeo da stvori svojim rukama, radom i trudom u beskonačnom svetu misionarskog stvaralaštva. 
 
Očevi misionarski izumi navedeni u intervju nijedna istorija nemože zaboraviti niti izbrisati. Sve je stvoreno kreacijama i mukotrpnim radom, za večnost. Tako da će naša deca i deca naše dece imati otkriven način kako upoznati Boga i veličanstven život koji nam je podario. 
 
Dr.Kalamanda je imao priliku odgovarajući na očeva pitanja primetiti težnju oca Gavrila ka novim otkrivenjima i novim stvaranjima unutar misionarskih svetova. 
 
Isto kao što mi vernici težimo otkriti svet duhovnosti i naći Boga u malim svakodnevnim životnim česticama, tako i naš duhovnik, otac Gavrilo teži otkriti svetove koje skrivaju ideje misionarenja pravoslavne duhovnosti. 
 
Isto kao što se mi vernici želimo približiti Bogu i prijamčiti se uz Njega, tako i naš duhovnik otac Gavrilo teži približiti se nama i prijamčiti se uz nas kroz nove načine misionarenja Pravoslavne duhovnosti. 
 
Isto kao što se mi vernici želimo spasiti u večnosti, tako se i naš duhovnik otac Gavrilo želi radovati u istoj toj večnosti zbog nas.
 
Duboko verujem u ono što je dr.Kalamanda otkrio: ako otac uspe doći do nas svojom upornošću i svakodnevnim trudom, tada ćemo i mi uspeti doći do Boga. Približavanje oca Gavrila nama, kroz Pravoslavno misionarstvo je približavanje nas samih našem Gospodu čije se sveto Ime nalazi u Pravoslavnom učenju.   
 
Ocu želim mnogo uspeha u njegovom radu, želim mu ispunjenje svih misionarskih ciljeva, ali prije svega želim mu mnogo zdravlja kroz lekovitu vodu banje Mlječanice kao i kroz brigu dragog mi osoblja banje. Zahvaljujem se ovim putem osoblju banje Mlječanice koje na čelu sa njegovim vodstvom i stručnom brigom dr.Kalamande i ostalih medicinskih stručnjaka neprestano brine o našem ocu Gavrilu. 

Svako dobro,
Nenad Badovinac, 
Beograd, 17.05.2011.
*  *  *
 
Hristos Vaskrse + Vaistinu Vaskrse !
„Idemo koračati kroz život sa vedrinom i mračne talase u stranu!" , Arhimandrit Gavrilo Lepavinski (Vučković)

Tokom našeg života javlja nam se mnogo puteva i svakoga dana može da osvane novi put našeg življenja,jedna nova staza,koja će nam biti i staza života,koja je sastavljena od novih ploča izađenih od naših pokajničkih suza praštanja,pokajanja i jednog novog bića,koje Gospod obilato daruje Svojim darovima i svekolikom milošću Svojom.
Svaki čovjek nosi rođenjem u sebi nešto izarazito plemenito,dobro i svaki nosi ono plodonosno Božije sjeme,da posađeno bude i blagorodno,da dobrim rodi i blagorodi,blagovijesti i miomiriše.Navešću jedan primjer koji kazuje o vještački i istinski dobrom čovjeku,a glasi ovako:

Carica Savska  kada je došla da iskuša mudrost Solomonovu,donijela je između mnogo dragocjenosti i saksije sa vještačkim i prirodnim cvijećem,tražeći od Solomona da pogodi koje je pravo.Sve je bilo tako urađeno,izađeno i naprevljeno od razno-raznih materijala, da se i nije moglo razlikovati,a nije ni Premudri Solomon htio da razlikuje,nego je rekao da se donesu košnice sa pčelama.Tako su pčele omirisale vještačko cvijeće,a zadržale se na prirodnom.Tako se i relativno brzo uoči razlika između onoga u nama što je vještačko,a što je vrlo istinsko,štedro i neponovljivo,nebeski uzvišeno,da te vrijednosti osvoje i ostaju za vječnost.Tako crpimo i onaj duhovni nektar od naših duhovnika,koji nam neprekidno daju hrane i pića za dušu,koja je isto tako gladna i žedna ,kao i tijelo,kako ima svoje fiziološke i metafizičke promjene i potrebe,a oni kao Hristov cvijet stoje pred svima nama,čekajući našu volju,želju, nasušnu potrebu,da se sagnemo i pomirišemo taj miomiris za vječnost.

Apostol Pavle i Sveti Simeon Novi Bogoslov kažu:"Dok smo u Hristu,mi smo vam grijeha;čim izađemo iz ovog jedinstva sa Hristom,nalazimo se u oblasti grijeha!"
Sve više čovjek postaje svjestan da njegova duševna hrana isto tako je potrebna njemu samome,kao i ona tjelesna bez koje takođe ne možemo,tako da svaka tvar sa Bogom opšti na različite načine,ali nema tvari koja sa Bogom ne može da ima neko opštenje,jer bi pojam čuda bio nemoguć.Kada Hristos naređuje talasima da se umire,ili vjetru da utihne,to nije neka magijska stvar vlasti nad prirodom,već to da živu riječ Boga sva Njegova tvar doživljava na izvjestan način.Svi smo mi prizvani na svetost,koju u sebi nosimo,ali u skladu da tako kažem talantima koji su nam dati ,neko više,neko manje projavljuje tu Bogom danu svetost,u određenim,opet Božijim Promislom izabranim,danima i u određenim trenutcima svoga života.

Čitajući intervju između dva ljekara,duhovnog i fizičkog,da tako kažem,a oba u sebi nose Hrista i slave na najbolji mogući,plodonosni način Ime Gospodnje i kao podstrek svima nama,da u svemu možemo biti bolji i najbolji,a vođeni Silom Duha Svetoga i Riječju Gospodnjom sve barijere u životu su dostupne i samim Božijim Promislom i rješive.

Govoriti o Ocu Gavrilu i ljekaru koji ima Hrista u sebi,a ne govoriti o jednom velikom smirenju,nebeskoj pažnji za  sve i svja,velikoj mudrosti,milosrđu i tome slično, bilo bi bez svake osnove i bez svakog uporišta. Kada sam spoznala zemaljsku prolaznost,u određenom perodu svog života,misleći da sam sve postigla,da nema više ništa novo,da je život bez smisla,onako u totalnom neznanju i ne Bogopoznanju,nenađenost svih odgovora smisla života kojeg sam tražila i bila u najtežim trenutcima života,onako u beznađu,ostala udovica,u vrhu emocionalnog i egzistancijalnog kraha,a stečeno znanje nije baš neke vrijednosti donijelo,jedne prilike moj mali sin Stefan,koji je od 6 godina išao u Crkvu,ja nisam i ništa o vjeri takođe nisam znala,povede me u Crkvu i na prvo pokloničko putovanje.Taj mali dječak,danas bogoslov,samo Božijom Promisli došao je i našao Oca Gavrila,kojeg je zamonašio naš Vladika gospodin Vasilije Zvorničko-tuzlanski,koji je prve svoje monaške korake počeo u Manastiru Lepavina,a prvi dječak iz Tuzle,koji je došao u dužu posjetu toj velikoj Svetinji Lepavinskoj bio je upravo moj sin,koji je vođen blagoslovom Lepavinske Bogorodice i blagoslovom Oca Gavrila mnoge duhovne korake napravio u svom i mom grešnom životu,koji i dalje traje,obnavlja se i sve više korača stazama uskog i težeg,spasonosnog puta,ka Hristu.

Emisija koja bi ako Bog da išla i svima nama na dušekorist bila na RTRS-u,gdje bi upravo naš duhovnik Otac Gavrilo bio gost i domaćin voditelj,bila bi najveća duhovna hrana za sve žedne Hrista,najveći domen i domet u duhovnom svijetu medijski plasiran u eter i svaka radost time bi došla,a emisija koju svi željno čekamo,molimo se da bude što prije realizovana i da Bog da Svoje milosti i snage Ocu Gavrilu da otvori prvenac emisiju,a neka bi se zvala HRISTOVA SVJETLOST LEPAVINSKOG SVETIONIKA.

Iskustvo nas uči da se sve u prirodi vremenom troši i sve obnavlja,pa neka bi naše duhovne obnove bile što uspješnije i što više bile vođene molitvama,savjetima i svim praktičnim primjerima našeg zajedničnog Oca na nebesima,a kroz duhovnu misiju i pastirsko misionarenje našeg Oca Gavrila,da „budemo savršeni kao što je Otac vaš nebeski“govori Gospod (Mt.5,48).Dakle, za duhovni razvoj naše djece je potrebna svjetlosno okruženje duhonosnih učenika Hristovih.

Uzajaman uticaj živih ljudi je ogroman, naročito ako ljude povezuju osećanja ljubavi i poverenja.
"S kim si - takav si", - glasi narodna mudrost. "Ako hoćeš da budeš pobožan, - kažu Sveti Oci, - naći čoveka koji se boji Boga i služi Mu svom dušom, i živi s njim". Prepodobni Josif Volokolamski ovome dodaje: "Ako si našao takvog čoveka, budi miran: našao si ključ za Carstvo Nebesko".
Starac Amvrosije Optinski je govorio: "Kada divlji konj vidi da drugi konji idu mirno, i on sam se smiri. Isto tako i čovek". Naročito jak uticaj na okolinu imaju pravednici - nosioci svetlosti Hristove. U čemu je tajna njihovog uticaja?
Jednom je učenik Pahomija Velikog zamolio svog učitelja da mu ispriča neko svoje viđenje. Prepodobni je odgovorio:
"Ako hoćeš da imaš divno i značajno viđenje, onda ću ti pokazati jedno: kad vidiš čoveka pobožnog, skromnog srca, čistog eto, to je najdivnije viđenje: ti vidiš Nevidljivog Boga u tom vidljivom čoveku".

Ovo je očigledno ostvarenje obećanja Gospoda, Koji i sada prebiva s nama u Svetima Svojima: "I evo, Ja sam sa vama u sve dane do svršetka veka" (Mt. 28, 20). Učinimo sve što možemo da naša djeca odrastu u okruženju duhovnih ljudi. I neka vrata doma našeg budu široko otvorena za sve bogoljupce da bi se djeca mogla upoznati sa svim vidovima duhovne ljepote i da bi mogla da saznaju svu raznovrsnost podviga i krstova koji se nose Hrista radi.
Za duhovne očeve djece treba da budu izabrani oni s kojima će djeca stalno da opšte i uz čiju pomoć će da rešavaju sva najvažnija pitanja svog života. Isto tako prilikom izbora krsnih kumova za novorođeno dijete treba se rukovoditi, pre svega, kriterijumom njihovog blagotvornog duhovnog uticaja.

Nećemo sumnjati u to da možemo da nađemo za dijete duhovne rukovodioce.Starac Pajsije kaže da sa djetetom treba postupati kao sa malim konjićem:nekada ga zauzdati, a nekada malo osloboditi. Ali, ne treba mnogo pritezati, da ne puknu uze i konj pobjegne, a ni mnogo popuštati da se previše ne oslobodi i opet ne ode. To je neki recept vaspitanja djece i uopšte svakoga.
Dobro monaško trpljenje,zdravlja,ugodan oporavak Ocu Gavrilu u banji,mom sinu brz oporavak od povrede,a divnom kolektivu Banje Mlječanica,svom osoblju,od ljekara do svih drugih zaposlenih svekolikog nebozemnog dobra na putu Hrista i svake milosti Boga Živoga, Amin,Bože daj!

U Hristovoj ljubavi i s’poštovanjem,

iz Tuzle,Aleksandra Ibrišimović
Utorak, 04/17. мај 2011.dobrote Gospodnje
Sveta Mučenica Pelagija Tarsijska
 
*  *  *

Hristos Voskrese! Vaistinu Voskrese! Pomaže Bog oče Gavrilo. Blagoslovite!

Pridružujem se svima koji su do sad dali svoj komentar u vezi sa razgovorom između Vas i doktora Kalamande. Čitajući komentare zaključila sam da svi mi imamo jednako mišljenje o ovom razgovoru a i o Vašem radu. Lično, ni malo nisam iznenađena pošto sam Vas upoznala kroz  vrijeme od kada sam na sajtu manastira Lepavine i znam da Vi, što kaže narod nikada ne "dangubite". Tako i Vaš boravak u banji Mlječanici (Vitezdi) koristite za širenje Jevanjđeljske riječi na veoma karakteristčan način koji još nije u potpunosti prihvaćen kod nas. Koristite moderna sredstva informisanja, internet, televiziju, radio, izdajete časopise i knjige...

Koliko znam počeli ste tako što ste pješice raznosili duhovne listiće po kućama parohijana ( što kaže narod u Bosni: "kad´ neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu"). To je bio početak Vašeg misionarenja po dolasku u manastir Lepavina. Nešto kasnije  krenuli ste sa časopisom, duhovnom tribinom, radio Blagovesti,  Skype-om , Facebook, televizija,novine...Kada sve to znamo onda nije čudno što ste Banju Mlječanicu pretvorili u Banju Vitezdu, pa se više ne zna ko je tu na terapijama Vi ili osoblje banje.

Eto i doktori počinju da shvataju da svjetska nauka bez Božanstvene ništa nije. U žitijam Svetih imamo mnogo svetitelja koji su počeli izučavati svjetske nauke i kada su došli u  dodir sa Božijom riječi, prepoznali istinu i svjetovno je prešlo u duhovni, nadmenost u skrušenost, gordost u trpeljivost, mržnja u ljubav. Tako, eto, i doktora Kalamandu dotače Jevanjđeljska riječ i nije ga ostavila ravnodušnim. Kada pametan, obrazovan čovjek, u ovom slučaju ljekar,  prihvat i primjeni riječ Božiju onda se sjedini ljudsko i Božansko. Raduje me da ste u toku svog opravka okruženi ljudima kao što je doktor Kalamanda i ostali dio tima iz Banje Mlječanice. Duboko cijenim Vaš rad i velike napore koje ulažete da pomognete ljudima da spoznaju istinu i izađu na prvi put. Svima koji sumnjičavo gledaju na monaha koji sjedi ispred računara i probija se kroz gustu mrežu zamki kojima se služe oni koji hoće ljude da odvedu sa pravoga puta predlažem da osim što krtikuju malo i pročitaju šta je to o čemu Vi pišete, možda promjene mišljenje.

Uz pomoć Vašeg rada, jedna sam od mnogih koji su, čitajući tekstove koje ste VI postavlljali na sajt i razgovore koje ste vodili sa nama preko Skype-a, počela redovno da posjećujem Crkvu  i prisustvujem Svetoj Litigiji. Znam da nisam jedina i da mnogi imaju slično iskustvo.Molim se Gospodu da me izvede na pravi put, nije važno da li je to pomoću interneta, knjige ili neznam čega drugoga.Jedan od tekstova koje ste objavili na sajtu, a napisala ga je sestra Dragana (nisam baš sigurna što se tiče imena) iz Banja Luke, pomogao mi je da se riješim napasti cigareta. Slava Bogu i hvala!

Koliko još primjera treba da naveden da bi povjerovali oni što sumnjaju  i što misle da monasi treba da hodaju pješke i na magarcima dok drugi voze moćne limuzine i koriste internet za ubijanje dosade i zadovoljavanje sitnih strasti umjesto da budu sretni što u svakom trenu mogu da se poučavaju vjeri.Zar nije predivno to što postoji mogućnost da velikom brzinom dobijamo hranu za dušu umjesto otrova koje nam svkodnevno servraju upakovanu u predivne omote i odvlače milione mladih u pustinje gdje duša ljudska ne može da se razavija i poleti.

Vi nesebično dajete sebe i otvarate oči ljudima, onima koji imaju oči da vide i uši da čuju.Hvala Gospodu koji nam daje takve pastire i Vama koji ne skrivate svoje talente već ih umnožavate.
Praštajte ako sam praznoslovila ili koga uvrijedila.Prenesite moje tople pozdrave osoblju Banje Mlječanice.
Svako dobro od Gospoda i Presvete Bogorodice Vam želim i da nam se tjelesno okrepljeni što prije vratite u manastir Lepavina.

Sestra u Hristu Vladislava Vasić Thiel

Banja Luka, 07./20. 05.2011., na dan spomena pojave Časnog Krsta u Jerusalimu

*  *  *

Pomaže Bog dragi oče Gavrilo, blagoslovite
 
Hvala vam mnogo za sve i prostite meni grešnoj za sve. Srećan današnji praznik Sveti Kirilo i Metodije.Da vas Bog dragi čuva i Presveta Bogorodica i svako vam dobro podare!Amin! 
 
Baš smo sinoć tako bili srećni i zadovoljni što ste svoje vreme slobodno posvetili nam i mi tako uživali u razgovorima i dušekorisnim savetima.Preneli smo dr.Marinu od vas pozdrav i da su nalazi hvala Bogu uredni.Jako se raduje i pozdravio vas puno,da se ako Bog da vidimo u Lepavini.
 
Svako dobro od Gospoda sestra Stana !

24.maja 2011.god.
 

Pročitano: 45490 puta