Želim da se osvrnem na dati prilog, jer smatram da je izvanredno profesionalno odrađen i da predstavlja sveobuhvatan prikaz istorije (povijesti) nastanka manastira, kao i današnji život u manastiru Lepavina.
Datim prilogom omogućeno je da oni koji nikada nisu bili u manastiru Lepavina da dobiju celokupnu sliku o tome kako manastir izgleda i koliko prirodnih i duhovnih bogatstava pruža. Prirodno okruženje je prelepo i čestitam svima koji učestvuju u uređenju istog. Ovo je period godine kada (barem po mom ličnom ubeđenju) je prirodno okruženje manastira Lepavina najlepše!
Manji deo priloga je posvećen duhovnom blagu koje nam svima daje na dar Otac Gavrilo, a po meni još nedostaje i informacija o web stranici manastira Lepavina, koja je mogla da se nađe na kraju datog priloga, tako da svako ko je gledao prilog, a želi eventualno saznati nešto više o manastiru, dobije punu informaciju.
Svako dobro Oče Gavrilo i svima u manastiru Lepavina! Bog nam svima pomogao.
9 septembar 2011.
MANASTIR LEPAVINA U MANJINSKOM MOZAIKU HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE
Ako postoji jasan koncept emisije i projekta i ako je autor emisije dobro informisan i pripremljen da napravi emisiju o konkretnoj temi i na koncu ako cijeli tim profesionalno radi, onda se može očekivati da emisija bude dobra i gledljiva. Ovdje je riječ je o televizijskoj emisiji o manastiru Lepavini u okviru MANJINSKOG MOZAIKA na Hrvatskoj radioteleviziji.
Da li je ova emisija zanimljiva i gledljiva prvenstveno zavisi od ukusa gledaoca, jer su osnovne pretpostavke ispunjene. Tokom cijele emisije u kratkim crtama se govori o uglavnom interesantnim aspektima manastira Lepavine. Kad gledamo neke emisije sličnog tipa, često možemo primjetiti da se mnogo više truda polagalo oko tehničkih sredstava ili se više radilo na istraživačkom poslu, ali to je u ovoj emisiji kompenzirano sadržajnim bogatstvom emisije i izborom tema koje se obrađuju u emisiji u cilju informisanja javnosti, što je evidentno zasluga autorke. Izbor informacija o manastiru Lepavini je zaista širok i sveobuhvatan i dobro pogođen, tako da je emisija informativna, ali je usmjerena ka ljubiteljima staromodnih i nostalgičnih emisija. Možda se to moglo izbjeći da se nije išlo na sveobuhvatnost ( hronologija manastira npr.), nego da se akcenat stavio na neki, uslovno rečeno, ekskluzivniji aspekt manastirskog života kao npr. na iscjeljenja pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske, gdje bi ljudi svjedočili kako su se iscjelili, a među njima i ličnosti iz javnog života Hrvatske, koji su o tome već govorili u hrvatskom tisku, ili da se npr. akcenat stavio na duhovničku aktivnost ahrimandrita Gavrila preko interneta, koja je kao fenomen u ovom vremenu neobična, ili na njegovu ulogu u izboru novog patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve ili kontakte igumana i njegove korespondencije i prijateljstvo sa fra Damirom iz jednog drugog samostana.
To bi više koštalo truda i istraživanja i zahtjevalo više novinarskog napora, ali bi prikazalo život manastira Lepavine u okviru teme o srpskoj nacionalnoj manjini u jednom intenzivnijem svjetlu, jer ovako stičemo utisak samo jedne manastirske idile u jednom relativno zabačenom djelu Hrvatske sa svim svojim aspektima ( istorijom, hodočasnicima, čudima, prirodom, restauracijom građevine itd.), a pritom gubimo iz vida jednu ključnu činjenicu, naime izuzetno važnu ulogu manastira Lepavine u današnjem životu Srpske Pravoslavne Crkve, ne samo u okviru Hrvatske, nego uopšte u regionu, i zaboravljamo na neobičnost činjenice da se to dešava upravo u sklopu jednog manastira u Hrvatskoj. To je paradoks, koji bi se mogao sasvim dobro iskoristiti da se gledalac zaintrigira, a time i gledanost emisije ovog tipa poveća. Misao vodilja u emisiji bi tako mogla glasiti: „Zašto jedan relativno mali manastir u Hrvatskoj ima toliki značaj za Srpsku Pravoslavnu Crkvu, pa time i za neke oblasti van Hrvatske i kako objasniti tu duhovnu i intelektualnu živost i istražiti je za javnost?“
Ovo je jedan mogući alternativni pristup ovoj vrsti emisija, gdje bi se na primjeru manastira Lepavine ispitala i medijski obradila aktivna društena uloga manjine ili socijalnih grupa, koje su maltene na margini društva , pa šire gledano i uloga ove hrvatske regije ( Križevačko-koprivnička županija) u sklopu šire društvene zajednice. Ovako imamo jednu televizijsku slikovnicu o samom manastiru, kojom je sam manastir osvjetljen kamerom iz svih uglova, gdje su gledaocu date bitne istorijske i aktuelne informacije u smislu predstavljanja manastira javnosti, ali sam ekskluzivni značaj manastira u današnjem istorijskom trenutku gubimo iz vida.
Kao posebno kreativno umjeće tima HRT-a, koji je realizovao movu emisiju, treba istaći funkcionalno korišćenje izjava jerođakona Vasilija Srbljana iz manastira Lepavine, koji na neki način dobija ulogu voditelja. Time se izbjeglo prepričavanje novinara iz off-a. i utisak bilo kakvog sugerisanja gledaocu. Dobrim pokrivanjem kadrovima, rezovima i pauzama podvučenim muzikom tj. cezurama ipak se „voditelj“ drži u drugom planu, pa tako gubimo utisak da imamo praktično samo jednog sagovornika u emisiji uz par izuzetaka u drugom djelu emisije, gdje se na kratko pojavljuje gospodin Nikola Milošević, Arhimandrit Gavrilo Vučković, nekoliko hodočasnika i arhivski snimak Mitropolita Jovana Pavlovića, čije izjave sve skupa čine vremenski možda 10. dio emisije.
S jedne strane ovim kreativnim uplivom autorke ekonomično se iskoristio materijal, koji je uzet na raspolaganje, a da pritom gledalac, kako predpostavljamo, ipak nije upao u gledalačku monotoniju i promjenio kanal, a sa druge strane, ipak je ovo prilično riskantan postupak i opravdan je samo velikim novinarskim iskustvom autorke. Upada u oči izuzetno dobro osmišljen i informativan izbor izjava jerođakona Vasilija. Rezovi u izjavama pravljeni su upravo tamo, gdje se završila jedna cjelovita informacija i misao vezana za manastir, a pri tome izjava ne traje duže od 30 sekundi. Potom slijedi obično muzička pauza od 5 do 10 sekundi, kao jedan međuprostor u cilju da gledalac u miru upije informaciju. Ovaj postupak je izveden konzekventno u cijeloj emisiji, a uz to nenametljivo se govorni dio pokriva funkcionalnim kadrovima, koji povremeno dobijaju simboličnu ulogu. Akustični elementi, kao žubor vode i cvrkut ptica dobro su uklopljeni da podvuku estetsku dimenziju i pojačaju ambijentalni sklad u emisiji. U cilju razbijanja potencijalne monotonije jerođakon Vasilije snimljen je na više pozadina, tako da i to doprinosi dinamici emisije. Snimci vanjskog ambijenta oko manastira i snimci unutrašnjosti sakralnih objekata sa ikonopisom se u pravilnom redoslijedu smjenjuju i uklapaju u emisiji i stvaraju vizuelni kontrast, koji prija gledaočevom oku i pojačava harmonijski sklop cjele emisije.
Nabrojani artificijelni elementi, koji su izuzetno dobro iskorišteni u emisiji pokrivaju navedene slabosti u pristupu cjeloj tematici i govore u prilog stručnosti cjelog tima HRT-a i za svaku su pohvalu. Da li je širi koncept same emisije Manjinski mozaik uslovio odsustvo potrebe da se na jedan ekskluzivniji i televizijskom gledaocu interesantniji i moderniji način prikaže tema, ili širi koncept samog HRT-a, ostaje otvoreno pitanje. Sadržinskog materijala za tako nešto u svakom slučaju manastir Lepavina nudi u dovoljnoj mjeri, a na mediju sa mjerom infrastrukture i ekonomskim sredstvima, kojima raspolaže za ovakav vid emisije, ostaje kako će s tim materijalom da se izbori i da ga osmisli.
Radomir Vučić,(novinar)
Beograd 08.09.2011.
Odgovor na pismo
Poštovani,
Pažljivo sam pročitala komentar kolege novinara Radomira Vučića u svezi emisije o manastiru Lepavina objavljenoj u sklopu projekta Manjinski mozaik na HTV-u 04.09.2011.
Raduje me što je kolega tako stručno i profesionalno analizirao emisiju. Njegovo zapažanje da se u emisiji išlo na sveobuhvatnost i kronologiju informacije o manastiru, su apsolutno točne, a kritika opravdana. No, cilj je bio da gledateljima, koliko nam to dopušta finalna minutaža emisije, damo informaciju i općenito predstavimo manastir širem gledateljstvu. Inače, već smo na sličan način napravili i emitirali priču o manastiru Gomirje.
Što se tiče manastira Lepavina, naravno, da će naš slijedeći interes biti upravo na tragu spomenutih prijedloga.
Zahvaljujem kolegi novinaru Vučiću na ponuđenim prijedlozima i aspektima koji bi mogli biti zanimljivi i obrađeni u nekoj od naših slijedećih emisija.
Ekipa Manjinskog mozaika trudit će se da što kvalitetnije i u skladu s Vašim očekivanjima, obradi i prikaže i druge - pojedinačne, ekskluzivne dijelove ovog ali i drugih manastira u Hrvatskoj te njihovu izuzetno važnu ulogu u životu Srpske Pravoslavne Crkve.
Srdačan pozdrav i svako dobro
Štefanija Blagaš
Voditeljica projekta i urednica emisije Manjinski mozaik