Kada govorimo o paranormalnom, obično ne mislimo na igre. Paranormalno je nešto što treba oprezno ispitivati i ozbiljno istraživati. Ne treba se prema paranormalnom odnositi neozbiljno i smatrati ga nečim tako površnim kakvim smatramo igru. Ne mislim na bezopasne igre koje deca igraju tokom Halloweena (Noć veštica) ili na razne kompjuterske igrice paranormalnog sadržaja. Govorim o igrama koje se igraju u mraku i koje zaista mogu biti paranormalne prirode i mogu imati neočekivane, čak strašne posledice.
Igre kao što su Lak kao pero, čvrst kao daska, Ouija tabla, Krvava Meri i Savijanje kašika veoma su popularne među tinejdžerima. Na žurkama ili kad se ukaže prilika za posetu napuštene, uklete kuće, ove igre su veoma aktuelne. Tinejdžeri ih vole ne samo radi izazova, već zato što vole horor filmove i scene krvoprolića – oni vole da osete strah.
Odrasli i oni koji se bave istraživanjem paranormalnog obično ne preporučuju ove igre – posebno Ouija tablu i Krvavu Meri – zbog negativnog psihološkog uticaja koje mogu imati na učesnike. Bez obzira da li se oni koji igraju ove igre zaista samo uplaše ili pak stupe u negativnu stvarnost, mnogi istraživači paranormalnog savetuju da se one izbegavaju. Igre kao što su Lak kao pero, čvrst kao daska i Savijanje kašika smatraju se bezopasnim igrama. One mogu da imaju naučnu osnovu. Međutim, mnogi tvrde da sve igre koje imaju elemente nepoznatog treba izbegavati.
Savijanje kašika
Vidovnjaku Uriju Geleru se najčešće pripisuje fenomen savijanja kašika. Dok skeptici tvrde da ova veština nije ništa više do mađioničarski trik, drugi tvrde da je to psihološki fenomen, koji svako može postići. To je toliko lako učiniti da se organizuju čitave žurke na kojima se savijaju kašike. U tim prilikama, domaćin donosi kašike i viljuške (viljuške se verovatno češće koriste nego kašike, jer je još dramatičnije da se sve hvataljke saviju), obično kupljene u prodavnicama jeftine robe. Od publike se traži da izabere pribor za koji veruje da će se saviti, i u jednom momentu tokom rituala, većina kašika i viljušaka zaista se savije uprkos svakoj logici i zakonu fizike.
Ukratko, metod izgleda ovako: na žurku se pozovu poznanici. Cilj je da se postigne opuštena atmosfera, puna smeha i zabave. Svaki učesnik bira pribor za koji veruje da će se saviti. Postavlja se pitanje: „Hoćeš li se saviti za mene?“ Zatim se viljuška drži vertikalno i govori joj se: “Savij se! Savij se!” Ako ona ne počne da se savija, treba preusmeriti pažnju na nešto drugo. Neki čak kažu da je to od presudnog značaja da bi se kašika ili viljuška savili. Kada uspe, viljuška ili kašika će se lako saviti. Nasuprot popularnom verovanju, pribor neće početi da se savija sam od sebe (iako se i to desilo u retkim prilikama). Umesto toga, pribor postaje toliko savitljiv da ga je sasvim lako saviti, bez ikakvog napora – kao da je napravljen od mekanog metala.
Iako nikada nisam imao sreće sa savijanjem kašika i viljušaka (uvek sam sam pokušavao, a ne na nekim skupovima) neki su bili u stanju da lako saviju nekoliko viljušaka u nemoguće oblike kao na ovoj slici:
http://en.wikipedia.org/wiki/Spoon_bending Ako postoji nešto u ovom fenomenu, čini se da je to pre prirodno nego natprirodno.
Lak kao pero, čvrst kao daska
Ova levitirajuća igra poznata je već decenijama. Sećam se da mi je supruga pričala da je ovu igru igrala sa svojim prijateljima na nekoj tinejdžerskoj žurci. Najčešća verzija ovog trika zahteva najmanje petoro ljudi. Jedna osoba, žrtva, leži opušteno na podu zatvorenih očiju. Ostala četiri učesnika je okružuju, po jedan na svakoj strani, jedan kod glave i još jedan kod nogu. Svaki od njih stavlja po dva prsta obe ruke pod žrtvu. Zatvorenih očiju počinju da ponavljaju: “Lak kao pero, čvrst kao daska.” Čak i sa najmanjim naporom učesnici mogu da podignu od poda žrtvu, uprkos sili gravitacije.
Da li to funkcioniše? Osim od moje sestre, čuo sam od drugih ljudi da to uspeva. Nikad se u to nisam lično uverio. Neki tvrde da to može da uspe sa samo troje ljudi, što bi bilo još fascinantnije. Takođe postoji varijacija na ovaj trik levitacije, koji uključuje stolicu. Opet ću reći da u ovoj igri postoji više psiholoških objašnjenja nego bilo čega drugog.
Krvava Meri
Prizivanje Krvave Meri je omiljena igra za tinejdžere, naročito za devojke. Duh Krvave Meri postao je urbana legenda, međutim mnogi su posvedočili da se ona stvarno pojavljivala. Obično se ritual vrši na sledeći način: stoji se u zamračenoj ili slabo osvetljenoj sobi, gde se nalazi ogledalo. Gleda se u ogledalo i priziva se Krvava Meri 13 puta. Zastrašujući duh Krvave Meri pojaviće se iza osobe u ogledalu.
Postoji mnogo varijacija na ovaj ritual, koje bi svaka “hrabra” tinejdžerka probala. Ponekad je potrebno zapaliti sveću u mračnoj sobi. Ime se priziva tri puta, šest puta, devet puta – čak i do sto puta, u zavisnosti ko je priziva. Druga varijacija je da se osoba vrti u mestu dok zove Krvavu Meri, gledajući se u ogledalo svaki put.
Odličan članak koji je napisala Peti A. Wilson juna 2005, objavljen je u časopisu „Sudbina“, a daje kompletnu legendu o Krvavoj Meri, koja najverovatnije potiče iz života Meri Stjuart. Poznata je takođe kao kraljica Meri od Škotske, koja je živela u XIX veku i bila uključena u mnoge priče, intrige i ubistva. Pogubljena je 1587. godine. Njezin krvav leš se pojavljuje u ogledalu.
Još jedna priča govori da je zli duh niko drugi do supružnica samog satane. (Nisam ni znao da je on viđao bilo koga!)
Iako je najveća briga sa Krvavom Meri da li će osoba biti u stanju da samu sebe histerično preplaši, povremeno čujem priče o ljudima koji su stvarno videli Krvavu Meri u ogledalu. Obično one dolaze preko prijatelja i, naravno, nemoguće ih je proveriti. Zbog prirode rituala i prizivanja duha u samom procesu, ova igra može da bude opasnija od drugih u otvaranju mogućnosti za demonske manipulacije.
Ouija tabla ili tabla za prizivanje duhova
Ouija je nesumnjivo najpoznatija paranormalna igra na svetu, uglavnom zbog toga što se može kupiti u svakoj većoj prodavnici igračaka. To je komercijalizovana verzija “table koja govori”, koja datira vekovima unazad.
Za one koji nisu upoznati sa njom, Ouija je tabla za igru na kojoj su odštampana slova alfabeta i reči “da”, “ ne” i “doviđenja”. Dva igrača stavljaju svoje prste blago na pokazivač, i postavljaju pitanja. Onda pokazivač magično klizi po tabli nudeći odgovor. Dok neki tvrde da je kretanje pokazivača samo nesvestan udeo učesnika ili ideomotorski efekat, članovima raznih verskih grupa pridružili su se istraživači paranormalnog, koji upozoravaju da Ouija table mogu otvoriti vrata duhovnom svetu. Tamne i zle sile, kažu, ulaze u našu dimenziju kroz ova vrata, ponekad sa jezivim posledicama. Zbog ovih mogućih negativnih posledica, mnogi istraživači savetuju da Ouija tablu ne treba koristiti ni pod kojim okolnostima. Iz hrišćanske perspektive, ona jasno podstiče okultne aktivnosti, koje mogu otvoriti vrata demonskoj manipulaciji.
Priče o prizivanju duhova Ouija tablom i dalje nastavljaju da budu izvor fascinacija, eksperimentisanja i zabrinutosti među istraživačima paranormalnog i opštom populacijom. Najčešće priče onih koji su eksperimentisali njome su negativne i zastrašujuće, dok su drugi neutralni, a iskustva bezopasna. Oni koji često eksperimentišu s ovim tablama tvrde da kontaktiraju sa duhovima, od kojih neki otkrivaju svoja imena. Identitet ovih duhova je obično nemoguće potvrditi. S vremena na vreme duh tvrdi da je poznata ličnost ili istorijska – ili čak sam đavo. Takvo je bilo iskustvo Džona M.
“Kada sam imao 11-12 godina, imao sam prijatelja koji je tvrdio da ima Ouija tablu čiji se pokazivač sam pomerao ako bi je ostavio tokom noći otvorenu. Naravno, bio sam skeptičan, jer nikada nisam video Ouija tablu. Kao vrstu šale, rekao sam mu da donese tablu jednog letnjeg popodneva, da probamo kako radi. Kad smo počeli da postavljamo pitanja, pokazivač je počeo da se kreće veoma brzo i da nudi odgovore, ili bi samo pokazao da ili ne. Pošto je pokretanje bilo brzo za pritisak koji sam vršio na pokazivač, bio sam ubeđen da ga moj prijatelj sam pokreće, ali svaki put kad sam ga pitao, on je to negirao. Ipak, lepo smo se zabavljali i nastavili smo da postavljamo pitanja. U jednom trenutku konačno sam pitao: “Ko si ti?“ A tabla je pokazala na slova S-A-T-A-N-A. Pogledao sam u mog prijatelja i nasmejao se, sada još ubeđeniji da on pomera pokazivač. Onda sam pitao: “Kako ti je prezime?” I tabla je odgovorila R-A-S-P-U-Ć-I-N, što meni ništa nije značilo, ali sam zapisao ovo ime. Nakon što smo završili, pogledao sam u enciklopediju i bio zapanjen kada sam pronašao da je čovek pod takvim imenom živeo krajem XIX veka u Rusiji. Bio je poznat po svojim okultnim moćima. Znajući mog prijatelja i njegov koeficijent inteligencije, uverio sam se tada da je Ouija tabla zaista davala odgovore i da moj prijatelj nije pokretao pokazivač“.
Čak i ako bi Ouija tabla bila u stanju da kontaktira duhove, koliko je verovatno da Raspućin priča sa dva američka tinejdžera? Ili je neki drugi entitet izveo strašan trik?
Ouija uzvraća udarac
U retkim prilikama, Ouija je uzrokovala psihokinetičke aktivnosti. Delil D. tvrdi da su njegovi prijatelji i on bili napadnuti od strane nečega tokom Ouija rituala.
“Kao dečak od 14-15 godina, imao sam Ouija tablu. Moji prijatelji i ja smo se okupljali u podrumu kuće našeg prijatelja Daga. Ugasili bismo svetlo, upalili nekoliko sveća i posedali oko starog stola, koji je bio još iz vremena Dagovog dede, koji je živeo u toj kući. (Njegov deda je izvršio samoubistvo u kuhinji). Jedne noći dok smo koristili Ouija tablu, pojavio se jak vetar niotkuda i pogasio sve sveće. Sledećeg puta su neke devojke došle kod Daga i opet smo koristili Ouija tablu. Počeli smo da zapažamo čudne senke kako šetaju podrumom. Sveće su se pogasile i onda smo svi čuli taj jezivi krik. Nakon što smo upalili svetla, primetili smo da je jednoj od devojaka tekla krv sa vrata. Ogrlica koju je nosila bila je pokidana i nalazila se tri metra od mesta gde je sedela. Imala je dve male amajlije na njoj, jednu smo pronašli unutar malog otvora ispod stepeništa, a druga je bila napolju, konkretno ispred ulaznih vrata. Otkako se to dogodilo, nismo koristi Ouija tablu“.
Mislim da bi svako posle ovakvog iskustva ostavio Ouija na sigurno mesto.
Ouija i kockanje
Ako neki tvrde da Ouija može kontaktirati bića iz nepoznatih ravni postojanja, da li ona može da nam da informaciju o dobitnim brojevima na lutriji ili o nekim drugim srećnim brojevima? Bez sumnje, ovo je pokušano više puta. Klif S. kaže da probao:
“Godine 1969. živeo sam u Takomi, u Vašingtonu, i radio kao upravitelj kuće za izdavanje. Jedne noći uzeo sam Ouija tablu da vidim šta ću saznati. Nisam znao ni kog ću duha prizvati. Posle izvesnog vremena pokazivač je počeo da se pomera i ja sam upitao “Ko je to?”, a pokazivač je precizirao T-A-T-A. To me je uplašilo.
Više nisam eksperimentisao time do 1971, kada je moj brat došao da živi u Takomu. Kladio sam se na konjskim trkama, pa je njegova kćerka, koja je imala Ouija tablu, želela da sazna brojeve konja koji će pobediti u prve dve trke na Portland livadama. Moja bratičina i ja smo uzeli Ouija i dobili odgovor da će pobednički brojevi biti 2 i 6 u prve dve trke. Moj brat, njegova žena, moja bratičina i ja otišli smo u Portland da odigramo ove brojeve duplo. I konji su pobedili drugačijim redosledom - 6 i 2 u prve dve trke. Ne znam da li moja bratičina i dalje poseduje tablu, ali verujem da ne bi trebalo da je koristite, jer će vas ona ili povrediti ili naterati da uradite ludost kakvu smo mi učinili“.
Ouija tabla je dala Klifu ispravne brojeve, ali ne redosledom koji bi mu bio od koristi. Da li je ovo bilo delo duha šaljivdžije?
Ouija odgovara
Tabla se ne šali svaki put. Postoje mnogi slučajevi gde je Ouija ponudila stvarne, proverene informacije. Andreino iskustvo je jedno od takvih.
“Dve drugarice i ja smo razgovarale o Ouija tablama - da li u njih verujemo ili ne. Njih dve su čvrsto verovale u tablu i njene moći, dok sam ja bila skeptična. Imala sam tablu, ali je nisam koristila. Odlučila sam da je pri našem sledećem susretu otpakujem. U apartmanu mojih drugarica smo ugasile svetlo, upalile sveće i krenule na posao. U roku od nekoliko minuta pokazivač je počeo da se kreće. Jedna prijateljica je pitala da li je u sobi prisutan duh koji sa nama želi da komunicira. Pokazivač je odgovorio D-A. Počinjući da mislim da je nešto prisutno, postavila sam pitanje duhu. Imala sam brata u familiji sa kojim nisam bila u kontaktu više od dve godine. Pitala sam da li duh zna gde se on nalazi. Dobila sam potvrdan odgovor. I veoma precizno mi je ukazao na ime ulice, British Columbia, koja se nalazila u Kanadi. Nakon što se naš ritual završio, i pošto smo zahvalile duhu, potražila sam ulicu na internetu i pronašla da se takva ulica nalazi u Freasar dolini, između Vankuvera i Amerike. Nakon što sam pretražila telefonski imenik, pronašla sam da se on stvarno tamo nalazi. Imajući veoma neobično prezime, znala sam odmah da je to on. Okrenula sam broj i njegov glas je bio sa druge strane žice. Bila sam šokirana. Možda postoji nešto u Ouija tabli. Dve drugarice su znale da imam brata, mada ga nikada nisu srele. One takođe nisu znale moje devojačko prezime. Nemam objašnjenje, ali mislim da duhovi postoje“.
Ouija reži
Razlog zbog kojeg mnogi istraživači paranomalnog savetuju da se Ouija ne koristi jeste verovanje da ova igra otvara vrata dimenzija koje trebaju da ostanu zatvorene. Rođak Kena M. i njegovi prijatelji naučili su ovu lekciju.
“Ovo se dogodilo jedne tople avgustovske noći 1971. u gradu Lodaju, u Kaliforniji. Neki ljudi su uspešniji u kontaktiranju duhova Ouija tablom od drugih. Karol, moja rođaka, koja se kune da je ova priča istinita, imala je iskustvo u kontaktiranju dobrih i zlih duhova. Te noći, ona i njene prijateljice bile su u njenoj kući, zajedno sa njihovim momcima. Neposredno po početku igre pokazivač je počeo sam da se pokreće. Rekao im da je u obližnjem Mekdonaldu pljačka u toku. Svi su pomalo bili skeptični. Onda je Ouija opisala vozilo u kojem su bili lopovi, stari karavan, i da je hitno. “Pomozite, molim vas pomozite,” tabla je odgovorila.
Muškarci su se složili da je ova situacija isuviše dobra da bi je propustili. Pre nego što su otišli, rekli su devojkama da nikome ne otvaraju vrata. Odvezli su se ostavljajući žene sa pištoljem i kutijom metaka. Kako su se njihova prednja svetla udaljavala, Kerol i njene drugarice su se prestravile od zvuka režanja koje je dolazio sa zadnjih vrata kuće. Prestravljene, skupile su dovoljno hrabrosti da odu do zadnjih vrata, ali su bile dočekana glasnim grebanjem. Kako su ovo čule, potrčale su nazad do sobe gde se nalazio pištolj i municija. Napunivši pištolj, čule su kucanje na prednjim vratima. Kerol je pomerila zavesu i osetila olakšanje kada je na vratima ugledala momka i njegovog prijatelja. Preplašene, pustile su ih unutra. Ispričale su im šta su doživele i čule na zadnjim vratima. Još uvek skeptični, muškarci su otišli da provere. Pronašli su da su vrata zatvorena, ali i duge, duboke ogrebotine u vratima. Karol mi je rekla da su ona i njena prijateljica bacile Ouija tablu te noći“.
Da li je Ouija dala pogrešnu informaciju samo da bi se otarasila muškaraca i onda prestravila žene? Preplašene još uvek, šta bi ove žene doživele da su otvorile zadnja vrata?
Zaključak
Postoji samo nekoliko dobro proverenih priča koje se odnose na zastrašujuće paranormalne igre. Ni jednu od ovih igara nisam lično probao i ne nameravam, mada sam čuo priče od poverljivih prijatelja i njihovih članova porodica, koji su svedočili strahote vezane za njih. Zbog toga, ne trebamo se igrati njima, jer neistraženi fenomen može doneti negativnosti ili zlo u živote ljudi, a da oni nisu ni svesni toga. Postoje mnogi prijavljeni slučajevi zaposednutosti demonima zbog korišćenja Ouija table. Ako vas ovo ne ubedi da ne igrate ovakve igre, ne znam šta bi drugo moglo.
Prevod s engleskog:
Bojana Popović, 5. oktobra 2011.
Izvor:
http://www.johnsanidopoulos.com/2009/10/scary-paranormal-games.html