MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

O PRAVILNOM I NEPRAVILNOM POSLUŠANJU-1.DEO



S protojerejem Aleksandrom Iljašenko razgovarala Nadežda Antonova.

Sveti Oci kažu da je poslušanje najkraći put ka smirenju, to jest ka spasenju. Da bi se čovek kretao i napredovao u duhovnom životu, treba da uči. U poslušanju, čovek stavlja sebe na mesto učenika, nezavisno od svog uzrasta i položaja. Smirenje radja poslušanje, a poslušanje radja smirenje.

Poslušanje je stvaralačko delo

Niko za nas ne može da rešava naša životno važna pitanja i čak ni u ranija vremena starci nisu komandovali Božijim nasledjem. Sam čovek treba da razmišlja o tome za šta će da traži blagoslov.

Nedavno sam dobio pismo, zaliveno suzama. Neko je naredio dvoma solidnim supruzima da žive kao brat i sestra, kroz kratko vreme je došlo do razvoda, i suprug se sa bolom u srcu složio sa svim. A kraj je takav, da se u njegovim poznim godinama pojavila druga utešiteljka. Odrasla deca su osudila majčin podvig i otišla za ocem. A duhovnik ju je potom oterao od sebe. I ona mi je posle svega toga napisala slično pismo o svemu tome sa pitanjem: “Šta da radim?”
Draga moja, ne sme se danas živeti bez razmišljanja. Bog upravlja svetom, a ne ljudi. Naredbi u duhovnom životu ne može biti. Gospod je čoveku darovao duhovnu slobodu, i ni On, On Sam, ni u kom slučaju i nikada ne lišava čoveka te slobode.

Arhimandrit Jovan Krestjankin

- Šta je to poslušanje? I šta je to pravilno i nepravilno poslušanje?

- Pravilno poslušanje je kada čovek shvata šta od njega želi duhovni učitelj. I ne samo da shvata, već i ispunjava, opravdavajući očekivanja koja su uložena u njega.
A nepravilnim poslušanjem se naziva sve ono što odstupa od prvog: previše bukvalno shvatanje ili potpuno odsustvo inicijative i zdravog razuma. Naprimer, noću u vreme Vaskršnje službe prilazi majka sa detetom: “On se ispovedio za Vrbicu, da li treba i sad da se ispovedi?” Ali šta zahtevati od deteta koje samo što se probudilo? Kakvi su njegovi gresi da bi ih noću ispovedalo, i to u vreme službe kada je vreme dragoceno, i ni u kom slučaju ne treba zadržavati službu. I majka smatra da postupa po blagoslovu … Neka pridje, pričesti se i – srećan praznik!

To je primer potpuno nepravilnog shvatanja toga šta je poslušanje. A ako se čoveku kaže da uradi nešto što zaista zahteva napor, onda će se naći million razloga zbog kojih čovek to neće moći da uradi.

- Kako razlikovati te momente?

- To je veoma teško: čitav sistem savremenog vaspitanja je suprotan onome što zaista treba da se nauči. Suvorov, koji je bio ne samo veliki pukovnik i pedagog, već i duboki hrišćanin, obraćajući se svojim vojinicima, govorio je: “Svaki vojnik treba da shvati svoj manevar”. Pritom ih je učio ratnom iskustvu, kako bi shvatili šta se od njih zahteva: “Ako komandujem nadesno, a treba nalevo – onda nemojte slušati mene”.

Kada čovek vidi situaciju i razume šta treba da uradi, shvata svog komandira – to je istinsko poslušanje. Takvim pristupom Suvorov je lišavao sebe prava na grešku. On nikada i nije grešio, jer je o svemu toliko razmišljao, toliko je znao i voleo svoj posao, da se nije bojao inicijative vojnika. On je čak i želeo da vojnici projavljuju razumnu inicijativu, tu koja je svima nama neophodna u svakodnevnom životu.

Suvorov je u takvoj striktnoj strukturi kao što je vojska, naprotiv zahtevao aktivno učešće svakog pojedinca u zajedničkom delu. To jest zahtevao je od svojih vojnika, počevši od redova do generala kreativan odnos prema poslu. Istinsko poslušanje treba da bude stvaralačko, jer to nije želja da se nekome ugodi i tupo formalno ispunjavaju neki propisi, koje čovek shvata u meri svoje iskrivljenosti, već da se bude aktivan, odlučan, inicijativan, da se shvata šta treba uraditi na korist posla.

- Zbog čega je poslušanje složeno, i kakve Vi vidite složenosti u njemu?

- Mi smo veoma često rutinski ljudi, daleko od stvaralaštva. Buduću nekreativni, a veoma ograničeni, sami sebe opteretimo mnoštvom svakojakih uslova, i zabrana koje se začas smisle. A radi se o tome da čovek treba da shvati svoj manevar: u kom periodu svog duhovnog života se nalazi, šta se od njega zahteva, i kakve napore treba da uloži. Duhovni rukovodilac može da ukaže na neke duhovne orijentire. Ali sam čovek treba da prodje put od orijentira do orijentira to jest treba da projavljuje i odlučnost i neki duhovni nivo, duhovno iskustvo, kako bi napredovao u životu. A ako se poslušanje svodi na ispunjavanje formalnih često izmišljenih propisa, onda ono ima sasvim negativan karakter.

Smirenje radja poslušanje, a poslušanje radja smirenje

Sveti Oci kažu da je poslušanje najkraći put ka smirenju, to jest ka spasenju. Da bi se čovek kretao i napredovao u duhovnom životu, treba da uči. U poslušanju, čovek stavlja sebe na mesto učenika, nezavisno od svog uzrasta i položaja. Smirenje radja poslušanje, a poslušanje radja smirenje.

- A šta ako se naprimer sve unutar tebe buni protiv toga što ti je rekao čovek koga treba da slušaš? Možda ti imaš neko drugo mišljenje?

- Kao prvo, čak ni Sam Gospod, ne vrši prisilu nad čovekovom moralnom slobodom. Istinski duhovni rukovodilac takodje ne treba da primenjuje prisilu. On ponekad treba strogo da kaže, upozori, opiše posledice, koje je često veoma lako pretpostaviti. Čovek koji se nalazi u moru dogadjaja, ne može uvek da pretpostavi šta može da se desi. Čoveku sa strane, a tim pre onome ko ima neko duhovno iskustvo je jednostavnije da predvidi, znajući primere mnogih ljudi, koji su već učinili slične greške.

image


Iako postoje veoma složene situacije, kada je zaista potreban ili savet autoritativnog sveštenika sa velikim iskustvom, ili blagoslov starca. Ali u takvim slučajevima treba čvrsto znati, da ukoliko ideš po blagoslov kod starca i odbiješ da ga ispuniš, onda samim tim već aktivno i svesno narušavaš Božiju volju, to jest postaješ protivnik Bogu. Jer ako nisi spreman da slušaš, onda nemoj ni da pitaš. A ako se već obraćaš starcu koji je video to što ljudi ne mogu da vide, i znao to što ljudi ne mogu da znaju, onda je on zaista imao duboko Bogoopštenje.

Kada naprotiv neko pita i unapred želi odredjeni odgovor, onda je to već prelest. U takvom slučaju je bolje ne pitati ništa. A ako već pitaš neka tvoje srce bude neopredeljeno, ne okreći se ni na desno ni na levo – i Gospod će upraviti. Ne odobrava se obraćanje za savet i ovde i onde. Svima je savetnik – Bogom odredjeni duhovnik, a to je obično parohijski sveštenik.
Sveti Teofan Zatvornik Višenski

Jer nije lako pretpostaviti nešto, a teško je ispunjavati. I Sam Spasitelj je mnogo upozoravao Judu da teško onome ko izda Spasitelja. Nije stvar u tome da je Judi bilo neophodno da Ga izda. Da, Gospod je svesno primio na Sebe ta strašna stradanja. Zlo se pokazuje nemoćno kada deluje spolja, ali ne i iznutra. A Juda je bio Hristov učenik, to jest zlo je dejstvovalo iznutra. Ne bi bilo tako teško naći Spasitelja i bez Judine pomoći koji je ukazao na Učitelja. Zar se nije znala Njegova maršruta? Zar nisu mogli da pošalju nekog pratioca da sazna u kojoj kući ili vrtu se Spasitelj nalazi?

Ali život je takav. Dok se iznutra nije pojavila iskra zla, oni nisu mogli da dovedu do kraja svoje strašno delo, samo su se zgražavali. I Spasitelj je govorio i upozoravao Judu ne samo radi toga da ovaj stane da ne čini to, već da Juda ne oseti da je odbačen, i da ga se Spasitelj odrekao u najtežem trenutku. Apostol Petar se odrekao Spasitelja, a Spasitelj njega nije. Juda je izdao Spasitelja, a Spasitelj nikoga nije izdavao. U poslednjem obraćanju k Judi Spasitelj je rekao: “Prijatelju”, zbog toga što je želeo i njega da spase, iako Ga je izdao, i da je Juda isto kao i apostol Petar pošao k apostolu Jovanu Bogoslovu, možda bi bio spasen i ne bi se obesio. A pokazalo se da je on toliko u svojoj vnutrini sam i da ni na koga ne može da se osloni, pošto je pošao k prvosveštenicima koji su ga samo ismejali: bacio je novac i otišao da se obesi.
Tako Spasitelj svim ljudima želi da se spasu i dodju u poznanje Istine. I ne postavlja pitanje ako si već nešto uradio, onda si već proklet, već pokušava svakoga da spase.

Narušavanje poslušanja

Što se tiče narušavanja poslušanja, može se navesti sledeći primer. Postojao je jedan divan Starac – jeromonah Pavle Trojicki. Živeo je u zatvorništvu, i praktično nikoga nije puštao kod sebe, ali je bio u veoma bliskom opštenju – intenzivnoj prepisci sa svojim bliskim ljudima. Tako je neko duhovno čedo sveštenika, duhovnog sina oca Pavla nameravalo da se uda, i preko duhovnika je predalo starcu pismo sa pitanjem da li da to uradi. Ta žena je rekla da želi da sazna Božiju volju. To joj ne bi bio prvi brak, život joj je težak, porodice su joj se raspadale, a i nije u prvoj mladosti. I stiglo je pismo od oca Pavla – nije Božija volja da se uda. Ona je napravila skandal, napustila duhovnika, udala se, preselila se u blizinu jednog manastira i rodila dete. Stvar je došla do toga da taj muž samo što je nožem nije gonio. Brak se raspao, ostala je sama sa detetom, i morala je da prodje sva ta stradanja. Ali Bog ne stavlja pečat – to smo samo mi spremni da na bližnjega stavimo pečat, a Gospod tako ne postupa, On svim ljudima želi spasenje.

Tražite pravdu

Poslušanje je poseban odnos pastira i čeda, koje se gradi na dubokom poverenju, uzajamnom uvažavanju, na kreativnosti, smirenju, molitvi, stremljenju da se traži i nalazi Božija pravda. Na jednom mestu u Pismu Gospod kaže: “Tražite pravde”. Prestanite da činite zlo, naučite se da činite dobro. Duhovni učitelj treba da pomogne čoveku, da mu ukaže na zlo koje čini, kao I na dobro koje može da uradi, i odlučno da nastoji na tome da čovek prestane da čini zlo. Najteže je razlikovati dobro od zla. Čovek koji to razlikuje – ne greši. Ako to nije dobro, on to neće raditi jer to Bogu nije ugodno. A mi se po pravilu spotičemo. Ako mi se nešto svidja onda je to po Pravdi Božijoj tobože.

- A kako razlikovati ono što mi se svidja od onoga što treba da bude?

- Ali Spasitelj kaže u Jevandjelju, da su “blaženi čisti srcem jer će Boga videti”. Pre svega, treba da postoji odlučan rad i straženje nad čistotom svoje duše. Ako je duša čista, i nema na njoj nekih teških grehova, ukoliko se čovek bori da mu i misli budu čiste, živi u miru sa svojom savešću, sa ljudima, onda će mu Gospod Sam otkriti Svoju volju bilo kroz duhovnika, bilo kroz životne okolnosti, ili će se samo u duši projaviti neka odluka, ili će osetiti da tako treba da bude. To jest treba da postoji neprekidan rad nad sobom. Ako tog rada nema, greši se ne daj Bože ponekad i smrtnim gresima, tada greh demorališe i oslepljuje duhovni vid. Čovek prestaje da razlikuje dobro i zlo, i s njim se dešava nešto strašno. On ne zna kako pravilno da živi. A ako ne zna kako pravilno da živi, znači nastavlja da greši – što dalje, to gore.

I to se nastavlja sve dotle dok čovek ne shvati da ide po nepravednom putu koji nije ugodan Bogu. Dotle dok ne počne da traži pravednički put. Ukoliko čovek stremi ka tome, Gospod će mu ga i otkriti.
U tome i jeste stvar, ako je njegova duša čista i glas savesti nije prigušen navirućim okolnostima, čovek se moli i teži da traži Božiju Pravdu, onda će mu je Gospod otkriti onda kada je spreman da je primi. Jer Gospod je milostiv i ako tražimo Božiju Pravdu naćićemo je. Najkraći put je put poslušanja. Poslušanje iskusnom duhovniku ili onome koga ti je Gospod dao. Šta je to poslušanje? Zamislite sledeću scenu. Majka dolazi iz prodavnice i donosi neke djakonije. Dolaze deca uzimaju bombone, mandarine i jedu ih. To je jedna varijanta. Majka je zadovoljna jer je deci priuštila zadovoljstvo.

Druga varijanta se malo razlikuje od prve. Deca pritrčavaju k majci i pitaju je da li mogu da uzmu. Naravno da mogu jer ih je za njih kupila ali to je nešto sasvim drugo. Deca su pitala da li može i uzela po poslušanju. Tako i mi veoma često možemo da pitamo i očiglednu stvar.

U prvom slučaju od strane deteta postoji neki egoistični postupak, a u drugom je to poštovanje prema majci, i zahvalnost, bez želje da se povredi njena volja, i uradi nešto bez njenog znanja. Očigledno je to donešeno za mene ali dete tim pitanjem pokazuje da mu majka nije kuvarica ili služavka, koja je donela nešto iz prodavnice, već je to njegova majka – to je ličnost. Ono se prema njoj odnosi sa poštovanjem, i zato sebi ništa ne dozvoljava.


Nastavak sledi...

prevod sa ruskog dr Radmila Maksimovic

preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_3118.html

Pročitano: 11035 puta