MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA POSTAVLJENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CDXLXV)



Reporter Novosti u Homolju: Zlata ima, ali naroda nema


Na licu mesta: U Homolju, čija se sela i varošice gase jer mladi beže, a stari umiru. Sela pusta. Odlaze i poslednje devojke

o.Gavrilo Demografski desetkovan pojas duž istočne i južne granice Srbije počinje na samo oko 150 km od Beograda, pod obroncima Homolja.

Demografi najavljuju da će slika ovih krajeva biti još strašnija kad se objavi prosek starosti stanovništva. Žitelj ovih krajeva još tokom popisa 2002. imao je oko 50 godina. To praktično znači da će avetinjskih sela i gradova biti sve više čak i u slučaju da već sutra bela kuga nestane i da mladi odustanu od odlaska u inostranstvo.

Ipak, „suva“ statistika ne pokazuje dubinu tragedije koju je osetilo svako mesto ove regije koja brže ili sporije umire, bilo da je reč o stočarskom zaseoku ili regionalnom gradskom i industrijskom centru.

Putnik koji se uputi ka istoku zemlje da pronađe mesto gde Srbija ubrzano odumire osetiće to nepogrešivo i po kvalitetu kolovoza. Čim iza sebe ostavi Požarevac i bogata ravničarska sela Stiga i približi se brdovitom Homolju, prekida se udoban i održavan put i počinje truckavi drum s morem grbavih asfaltnih zakrpa. Pred očima putnika počinju da promiču kontrasti drečavo obojenih ali pustih gastarbajterskih kućerina i starih skromnih kućeraka. Samo se iz retkih dimnjaka još vije dim.

- Svi odoše u inostranstvo, a kuće prave kao nadgrobne spomenike. U njih se samo u sanduku vraćaju - objasni nam Saša Gicić, dok silazi sa svog starog bicikla.

- Nestaće nam selo, jer su i skoro sve devojke otišle.

Još mračnija slika nalazi se na samo 170 km od Beograda, u naselju Blagojev Kamen, jednom od najčuvenijih evropskih nalazišta zlata u kome je do 1991. živelo 140 rudarskih porodica. Danas avetinjski gradić ima samo nekoliko stanovnika.

- Ovde živi još samo desetak nas penzionera jer nemamo kuda da odemo - ispravlja statističare Uroš Strainović (65), najstariji stanovnik Blagojevog Kamena. - Svi koji su mogli pobegli su u beli svet, glavom bez obzira. Teško je poverovati da je u ovim ruševinama, kad sam bio osnovac, živelo više od 1.000 ljudi, a da je nas đaka bilo trideset u odeljenju.

On sa setom pokazuje sivu ruinu na kojoj stoji grb SFRJ u kojoj je završio osnovnu školu i zakatančenu oronulu zgradu gde je nekad bio bioskop i dom kulture. Preko puta je železnička stanica pred kojom više ne staju vozovi.

- Nekad su ovde stajala 24 putnička voza dnevno, a danas nijedan - tužno konstatuje stari železničar Strainović.

Veliki problem preostalih stanovnika rudarskog gradića jeste zdravstvena zaštita, jer su posle penzionisanja njihovi zdravstveni kartoni iz Majdanpeka, koji je udaljen 19 kilometara od Blagojevog Kamena, premešteni u Kučevo, koje je još 10 kilometara dalje.

Ni Majdanpečani, žitelji nekadašnjeg „zlatnog grada“, nisu zadovoljni zdravstvenom zaštitom, a opštinski odbornik Nebojša Trailović kaže da je i to pored hronične nezaposlenosti važan uzrok masovnog gubitka stanovništva.

- Poslednjih deset godina se oko 4.000 stanovnika iselilo iz opštine Majdanpek. Polovina iz samog grada, a polovina iz sela - kaže Trailović. - Lepi su ovde pejzaži, ali se od njih ne živi. Radna mesta se ne otvaraju, osim onih za stranačke kadrove koja se finansiraju iz budžeta. U majdanpečkom porodilištu, koje osim naše opštine pokriva i Donji Milanovac i Kučevo, prošle godine rođeno je samo 96 beba.

Naš sagovornik ističe da cena dvosobnog stana od 11.000 evra na najboljoj lokaciji u gradu najrečitije govori o želji Majdanpečana da pobegnu.

Preostale stanovnike Blagojevog Kamena najviše čudi zašto je naselje upropašteno iako, kako kažu, vapi za rudarima jer su okolna brda još uvek puna blaga.

- Rude ima u Grabovoj reci, koja je još bogatije nalazište od dosada eksploatisanih, ima je u Zlatnom potoku iznad naselja, a na brdu Kraku badalan zlatne rude ima čak i po njivama - nabraja Strainović. - Ljudi odoše, a za šta se to zlato čuva - niko ne zna.
*****
Inženjer Krčmarević je napustio rudnik krajem devedesetih i zaposlio se kao kustos u majdanpečkom muzeju. Radno mesto mu je bilo u rodnom selu Rudna Glava kraj Majdanpeka, gde se nalaze okna najstarijeg rudnika na svetu iskopana pre 7.000 godina.

Traktorom je vozio uglavnom strane turiste do mesta gde je počelo metalno doba ljudske civilizacije, jer je u Srbiji ova činjenica bila slabo poznata.

Sada u Rudnoj Glavi, jednom od najstarijih naselja na planeti, preti opasnost da se ugasi.

- U 2009. rođeno je samo šest beba - rezigniran je Krčmarević. - Rudne Glava nažalost deli sudbinu majdanpečke opštine, jer je iz sela otišlo 223 stanovnika.

- Pop ima posla u Rudnoj Glavi svaki dan, ali veoma retko na krštenjima i venčanjima - kaže Tomislav Durlić (na slici), i dodaje:

- Evo ja sam bio gazda kafane i prodavnice u selu dok su rudnici radili dobro, a sad u 21. veku pravim ćumur da bih preživeo.

IZVOR: NOVOSTI
Boris SUBAŠIĆ 22 novembar 2011.

Ljiljana Janosevic Ex Jovanovic Imam priliku cesto da obidjem taj kraj.Naime moj svekar potice iz Bukovske Reke nedaleko od Kuceva.On je bas radio u Blagojev Kamenu.60-tih godina se doselio u Srem,umro je pre 15 godina,ali mog supruga,a i mene stahovito "vuku" koreni tako da smo svake godine najmanje po 2,3 puta godisnje u poseti rodbini tamo i vidim da sve manje dece ima u osnovnoj skoli.Vecina stanovnika je otislo u Austriju,Italiju,Svajcarsku...tokom godine u selu se mogu videti uglavnom stariji ljudi.Leti ili u vreme Homoljskih motiva sve ozivi jer tad se mladji vracaju na odmor,ali na zalost sve to kratko traje....

o.Gavrilo Sestra Ljiljana i ja potičem iz Duboke kod Kučeva evo malo izvornog Vlaškog folklora.
Vlasko - http://www.youtube.com/watch?v=4rYe_WEJtKE&feature=related
Vlaske igre Kud "Dobrosav Radovanovic" Kikac


Ljiljana Janosevic Ex Jovanovic Hvala Vam Oce!Znam gde je Duboka i bas sam se sad obradovala kad sam cula da ste i Vi odande.Imala sam priliku pored svekra da upoznam ceo taj deo oko Kuceva i mogu sa ponosom reci da takve ne dirnute prirodne lepote kao sto je tamo,ne mogu nikog da ostave ravnodusnim i uvek te teraju da se vratis ponovo.


Nena Simic
Sa blagodanim pozdravima ocu Gavrilu iz St. Gallena od porodice Simic.



o.Gavrilo I o. Ljubo je iz tih krajeva Istočne Srbije



Nena Simic Nazalost , zalosno je samo pogledati ta lepa sela koja se gube u vremenskom prostoru. Sve vise ,covek moze da vidi , nekadasnje kuce ,zagrljene u korovu i paucini proslosti...a nekada se po tim dvoristia igrala srecna decica i bilo je dvorise puno decije radosti.....Cesto i ja prolazim tamo gde su moji koreni postojanja , kada su moji dolasci iz dijaspore....suze same naviru...


o.Gavrilo Sestra Neno evo postaviću vam link gelerije mog sela Duboke i moje rodne kuće: http://manastir-lepavina.org/novosti/index.php/galerija/najnovije/



Nena Simic Oce Gavrilo, veoma se radujem, ja sam bila sa bratom Nenadom kod Vas u Duboki, (pricace Vam Nenad). Veoma sam se radovala svemu, i Nenad je pisao veoma lepe reportaze. Videla sam Vase livade detinjstva, sve me to vratilo u jednu proslost detinju ,koja me rasplakala. Nenad je bio nas gost u Ranovcu, divan je to Bozji covek: Ima jos nesto u planu da se odradi kada budem ja ponovo dosla iz dijaspore. Od srca ,Vam ja i moja cela porodica zelimo svaku blagodat , u izobilju zdravlja, Bozje milosti i balgostanja. Mislim uvek na Vas i spominjem Vas u mojim molitvama kao i uvek, pre mnogo godina, jer Vase molitve pomogle su mojoj majci u isceljenju. Blagodarim oce!

o.Gavrilo A, vi ste bili prevodilac sve je to brat Nenad snimio tonski vaše razgovore sa mojima previše ste razgalamili lepo je pričala pomajka o meni nju sam nekako razumeo više od pola, njena je zemaljska planeta Duboka malo Kučevo te je malo ređe išla i njene ovce ali reče brat Ljubisav da su joj prodali ovce ali eto doživela 86 godina ali mislim da će ona doterasti stotku samo je brat Ljubisav snabdeva malo pivce i cigaretice.


Nena Simic Postovani oce Gavrlo , potrudila sam se koliko je bilo moguce da je prevod malo jasniji ,jer ipak malo starije osobe imaju i taj mali problem sa culom, znam i po mom dedi. Medjutim , verujem da je prevod uredu. Bilo mi je veoma drago da upoznam i ja Vase rodno mesto i Vase najdraze. Da, pomajka je veoma dobro , drzeci, veliki borac i voli da se sali. Drago mi je veoma. Imate divnu porodicu i rado cu , ako nekim putem ponovo tamo isla svarticu da ih posetim. Sve najbolje i svaku blagodat zelmo Vama i svima u manastiru.

Saša Lazić Vlaški folklor, svi kao jedan a u pozadini iznad njih naš Svetitelj, kao da anđeli igraju u Carstvu Nebeskom i raduju se...



Zorica Stanojevic
Moj brat je bio u tim krajevima u vojsci i dan danas se rado seca kaze da su to divni ljudi i neiskvareni



Dragana Stojanovic
Pomozi Bog oce Gavrilo!Danas se u Istocnoj Srbiji tesko zivi i sve nas je manje i sve smo siromasniji.Posle18 godina zivota u Beogradu,vratila sam se sa porodicom u Zajecar i tesko mi pada cinjenica da moj rodni grad sve vise stari i osiromasuje.Promene su,moglo bi se reci, dramaticne.Sta ce biti s nama u buducnosti?! Neki idu dotle, da ce i odavde ljudi biti prinudjeni kao majdanpecani da napustaju grad....


Zorica Stanojevic
Bolje da nespominju zlato jer ce i to da prodaju prirodno bogatstvo a vrednost zlata je veoma velika i u zadnje vreme raste cena iz dana u dan.



Tijana Miljkovic
Unutrasnjost Srbije postaje pusta a nasi ljudi sa Kosova mora da se sele u Rusiju ili druge zemlje jer nema ko da im organizuje/ da' da nasele druge predele Srbije koja vapije za stanovnistvom... o.Gavrilo molite Boga za nas.




(ova tema ima 8685 poseta )

Pročitano: 4565 puta