MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

OSVRTI NA RUBRIKU "LIKOVI MONAHA - BUDITE SVETLOST SVETU"



LIKOVI MONAHA - BUDITE SVETLOST SVETU




KAKO ŽIVE MONASI

Sajt manastira SPC Lepavina, kraj Zagreba, poznat je ljubiteljima kompjutera po brojnim tekstovima, lepim fotografijama i duhovnim savetima arhimandrita Gavrila, igumana manastira. Nazivaju ga još popularno i „sajber duhovnikom“, jedan je od najpoznatijih monaha na internet prostorima ne samo u SPC. Posetioce sajta uvek prijatno iznenadi novim rubrikama. Najnovija, „Likovi monaha“, izazvala je veliko interesovanje čitalaca.




Arhimandrit Gavrilo (Vučković) proslavio je nedavno pedeset godina monaškog života. „Ma, gde me sve nije bilo u ovih mojih pedeset godina monaškog života. A gde će me još biti za sledećih pedeset, možda opet na Svetoj Gori. Čovek snuje, Bog određuje“, govori arh. Gavrilo. Odista, bio je u brojnim manastirima u Srbiji, Crnoj Gori, na Kosovu i Metohiji, u Tumanu, Pećkoj Patrijaršiji, Dečanima, a najviše su mu u sećanju godine provedene na Svetoj Gori. I danas je, kako kaže, svakodnevno tamo, oseća njene mirise i kako se čini, želja mu je da ponovo ode na Svetu Goru. Monaško iskustvo, duhovnu mudrost danas je u prilici da podeli sa brojnim ljudima širom sveta. Iako se prvo protivio ulasku kompjutera u manastir, kao i svaki monah, sledio je blagoslov svoga mitropolita Jovana i postao izuzetan poznavalac internet komunikacije. Sajt, fejsbuk, skajp, sve su to sredstva da arh. Gavrilo širi reč Božiju. I to radi veoma uspešno, što pokazuju brojke o posećenosti sajta, prijatelja na fejsbuku. Najnoviji projekat „Likovi monaha“ na fejsbuku okupili su brojne ljude, ne samo Srbe, već i strance, koji gledaju fotografije monaha sa raznih strana sveta i onda komentarišu. Iako ne mogu da razumeju ono što o. Gavrilo napiše kraj fotografije oni naslućuju taj mir, ljubav kojom monasi zrače. Tako se monaški svet, u kome arh. Gavrilo živi već decenijama, otkriva pred nama u svoj svojoj lepoti. Gledamo monahinje iz Astena u Holandiji, a mnogi nisu ni znali, da i u toj zemlji postoji pravoslavni manastir. Obaveštava nas o. Gavrilo da je u afričkoj državi Ugandi osnovan prvi pravoslavni manastir, „dalekoj za nas ali ne i za reč Božiju“, komentariše jedna posetiteljka. Nižu se pred našim očima monasi u Grčkoj, Rusiji, Srbiji, Rumuniji i ono što je o. Gavrilu posebno milo, na Svetoj Gori. Vodi nas do svetogorskih vrleti gde vidimo monaha na vrhu planine, kako se, tumači o. Gavrilo, moli. Jer, molitva je osnovni posao monaha, mole se za ceo svet. Mole se ne samo kada je služba u crkvi, već se mole i u svojim kelijicama (sobama), mole se pre svakog posla i kada rade a to bi trebalo, podseća o. Gavrilo i svi vernici da rade. 

Puno je fotografija monaha koji su u poslušanju, u nekom poslu a poslova je puno, jer monasi osim molitve obavljaju i brojne poslove. Vidimo brojne hlebčiće tek izvađene u manastiru na Svetoj Gori, valja nahraniti bratstvo i brojne goste koji tu dolaze svakodnevno. I uvek gosti pomažu, da se oduže za gostoprimstvo a i da doprinesu zajedništvu i ljubavi, jer vernici znaju da su im manastiri druge kuće. Gledamo monahinje u manastiru u Srbiji kako seckaju šargarepu a o. Gavrilo dodaje da: „Monahinje imaju interesantne mašte za spremanje zimnice, moraću da ih pitam za recept pa ćemo i mi probati da stavimo zimnicu na ovaj način.“ Ljudi komentarišu da ih ove fotografije podsećaju da bi i sami trebalo više da se potrude u životu i misle kada bi više ljudi to videli da bi svi bili bolji. Arh. Gavrilo odgovara da se u svetu umnožavaju iskušenja i da valja prenositi veru, nadu i ljubav pre svega, sopstvenim primerom, i poželeće da budu drugačiji. A ljubav monaha za ceo svet, za ljude, prirodu, životinjski i biljni svet vidi se i po fotorgrafijama monaha koji sa divljim životinjama, medvedima, vukovima u divljini druguju. Životinje osećaju njihovu ljubav i ne plaše se čoveka, znaju da će ih on nahraniti, čuvati. Ovakve fotografije su divna poruka za sve o potrebi očuvanja ove naše planete.  


09. februar 2012.    

Prilog Ljiljane Sinđelić Nikolić

Izvor: http://glassrbije.org/




ΠΩΣ ΖΕΙ Ο ΜΟΝΑΧΟΣ ΓΑΒΡΙΗΛ

Ο αρχιμανδρίτης Γαβριήλ (Βούτσκοβιτς), ηγούμενος του μοναστηριού της Σερβικής Ορθόδοξης Εκκλησίας που λέγεται Lepavina, κοντά στην πόλη Zagreb, της Κροατίας, ανάρτησε πρόσφατα στο Διαχίχτυο και στην ιστοσελίδα της Σερβικής Ορθόδοξης Εκκλησίας, τη στήλη με τίτλο «Μορφές μοναχών», που απόσπασε μεγάλο ενδιαφέρον των χρηστών του Ιντερνετ. Για αυτόν τον πνευματικό πατέρα και για τη ζωή του γράφει η δημοσιογράφος Ljiljana Sinđelić Nikolić.




«Είμαι μοναχός εδώ και 50 χρόνια. Κατά τα πενήντα αυτά χρόνια επισκέφθηκα πολλά μοναστήρια, και ιδίως στο Άγιο Όρος, όπου έμενα ένα χρονικό διάστημα. Ποιος ξέρει τι θα γίνει κατά τα επόμενα 50 χρόνια της μοναχικής μου ζωή, ποιος ξέρει πού θα πάω, ίσως ξαναπάω στην Άθω. Ο άνθρωπος επιθυμεί κάτι και το ονειρεύεται, όμως, ο Θεός είναι εκείνος που αποφασίζει»,- λέει ο αρχιμανδρίτης Γαβριήλ. Και πράγματι, ο ίδιος πέρασε τη μοναχική του ζωή σε πολλά μοναστήρια της Σερβίας, του Μαυροβούνιου, του Κοσσυφοπεδίου, στο Τούμανε, στο Πατριαρχείο Πεκίου, στο μοναστήρι Βισόκι Ντέτσανι, όμως, όπως λέει, στη μνήμη του έμειναν, σαν τα καλύτερα, τα χρόνια που πέρασε στο Άγιο Όρος. «Ακόμα και τώρα, στις σκέψεις μου, πάω εκεί και απολαμβάνω την ομορφιά αυτού του τόπου. Θα ήθελα και πάλι να πήγαινα εκεί»,- λέει ο αρχιμανδρίτης Γαβριήλ, και αναφέρει ότι ο ίδιος είχε αρχίσει να ασχολείται με Διαδίχτυο και τους υπολογιστές μετά από ευλογία του Μητροπολίτη του, κυρίου Ιωάννη. Το Ιντερνετ, το Facebook και το  Scype είναι τα μέσα επικοινωνίας στα οποία ο αρχιμανδρίτης Γαβριήλ διαδίδει το Λόγο του Θεού, και το κάνει με μεγάλη επιτυχία. Το τελευταίο του σχέδιο, το οποίο ανάρτησε στο Διαδίχτυο λέγεται «Μορφές μοναχών», το οποίο απέσπασε μεγάλο ενδιαφέρον των χρηστών και προκάλεσε πολλές θετικές αντιδράσεις και σχόλια. Δίπλα στο κείμενο για τους μοναχούς και για τη μοναχική ζωή γενικά, ο π. Γαβριήλ αναρτεί και φωτογραφίες των μοναχών, που ακτινοβολούν τη γαλήνη και την αγάπη τους.  

Οι φωτογραφίες απεικονίζουν την αγάπη και τη στοργή των μοναχών απέναντι σε όλη την κτίση, στον άνθρωπο, στα ζώα και στη φύση. Δείχνουν τους μοναχούς και τις μοναχές στη Σερβία καθώς κάνουν τις καθημερινές δουλειές τους, προσεύχονται στο Θεό, φτιάχνουν το ψωμί, κόβουν το καρότο και φτιάχνουν διάφορα φαγητά, συναναστρέφονται με διάφορα ζώα – σκυλιά, λύκους, ακόμα και με αρκούδες, επειδή αυτά τα ζώα νιώθουν την αγάπη τους και ξέρουν πως οι μοναχοί θα τους ταϊσουν και θα τους προσέχουν. Έτσι, ο κόσμος των μοναχών παρουσιάζεται στους χρήστες του Ιντερνετ με όλη του την ομορφιά. «Στο Διαδίχτυο βλέπουμε μοναχούς και μοναχές από πολλές χώρες της Ευρώπης, Ρωμαιοκαθολικού θρησκεύματος, κι όμως δεν έχουμε ούτε καν ιδέα ότι μέσα σε μερικές απ’αυτές τις πόλεις υπάρχουν και Ορθόδοξες εκκλησίες και μοναστήρια, με δικούς μας μοναχούς»,- λέει ο πατήρ Γαβριήλ, εξηγώντας γιατί αποφάσισε να αναρτήσει μια ιστοσελίδα αφιερωμένη στους μοναχούς της Ορθόδοξης Εκκλησίας μας, και αναφέροντας ότι ακόμα και στην αφριναική χώρα της Ουγκάντας ιδρύθηκε ένα ορθόδοξο μοναστήρι, που είναι «μακριά από μας, όμως, δεν είναι μακριά για το κήρυγμα του Θείου Λόγου». Τέλος, ο αρχιμανδρίτης Γαβριήλ, από το σερβικό μοναστήρι Lepavina, κοντά στο Ζάγκρεμπ, πρωτεύουσα της Κροατίας, λέει πως έχει σκοπό να παρουσιάσει, στην ιστοσελίδα του, μοναχούς και μοναχές από την Ελλάδα, τη Ρωσία, τη Σερβία και τη Ρουμανία, και ιδίως από το Άγιο Όρος, οι οποίοι «προσεύχονται αδιάλειπτα για τους άλλους, προσεύχονται καθημερινά στο κελί τους, πριν από κάθε δουλειά που θα κάνουν»,- πράγμα το οποίο θα έπρεπε να κάνει κάθε πιστός.  



Ljiljana Sinđelić Nikolić
11/02/2012

http://glassrbije.org/G/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=15&Itemid=28
  


 

Pročitano: 13328 puta