MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU NJEGOVE SVETOSTI PATRIJARHA KIRILA LISTU „FILELEFTEROS TIPOS“



U toku zvanične posete Kiparskoj Pravoslavnoj Crkvi, Njegova Svetost Patrijarh cele Rusije Kiril dao je intervju listu "Filelefteros tipos" (objavljeno 10.06.2012. god.).
 
Kakav je cilj Vaše posete Kipru i o kakvim pitanjima se razgovaralo ili će se razgovarati?
 
— Postoji viševekovna predivna tradicija mirnih poseta, koje Poglavar svake pomesne Crkve, posle svog izbora, vrši svojoj braći - Poglavarima drugih Crkava. Glavni ciljevi takvih poseta su zajednička molitva, potvrda jedinstva vere, zajedničko služenje Božanstvene liturgije i bratski razgovori Poglavara, susreti s jerarsima, pastirima i verujućim narodom. Naravno, sve to doprinosi razvoju odnosa među Crkvama i jačanju crkvenog jedinstva. Posete, takođe, omogućavaju da se razmotre pitanja međusobnih odnosa, da se razmene mišljenja o opštepravoslavnim temama. 
 
Da li vas ogorčava taj fakt, da je zbog turske okupacije nemoguće vršenje Liturgije u manastiru svetog osnivača Kiparske Crkve, gde se nalazi njegova grobnica?
 
— Bolno je biti svestan, da je današnja Kiparska Crkva lišena mogućnosti da vrši bogosluženja na svetim i bliskim srcu svakog Kipranina, mestima u severnom delu ostrva. Ruska Crkva se i sama u skoroj prošlosti nalazila u sličnoj situaciji. Mnoge naše svetinje su bile oduzete i porušene. Žalost naše kiparske braće nam je vrlo bliska i razumljiva. Mi u potpunosti delimo zabrinutost za sudbinu hramova i manastira na severu Kipra, zalažući se za što skorije vraćanje tih svetinja Crkvi i obnavljanje crkvenog života u njima. 
 
Nedavno su mnoge novine objavile članke o mogućem Vašem susretu s Papom Benediktom XVI. Da li Vi, kao i ranije  insistirate, da susretu mora da prethodi rešavanje svih spornih pitanja (kakva su ona generalno), jer će u protivnom on biti besmislen?
 
— Da, ja kao i pre smatram, da je za uspeh takvog susreta neophodno, ako ne da se reše sva, ono u krajnjoj meri, da počnu da se rešavaju sporna pitanja.
Ne bih želeo da efekt tog susreta bude samo u njegovom senzacionalizmu. Za to, da bi on bio zaista koristan za daljnji razvoj odnosa između Ruske Pravoslavne Crkve i Rimsko-Katoličke Crkve, neophodno je provesti ozbiljnu pripremu, uključujući tu i rešavanje još uvek postojećih problema.
Tu se prvenstveno misli na do danas ne rešenu situaciju na zapadu Ukrajine, gde je početkom 90-ih godina vršeno nasilno otimanje hramova.
 
Kakvi su danas odnosi Moskve s Fanarom? Da li postoje trvenja i sukobi?
 
— Danas su kontakti između Konstantinopoljske i Ruske Crkve veoma intenzivni. Mi aktivno sarađujemo u najrazličitijim pravcima, od pripreme Svepravoslavnog Sabora, do organizacije hodočasničkih putovanja k svetinjama drevne Vizantije i pastirskog zbrinjavanja ruskogovorećih vernika u Turskoj. Mi redovno razmenjujemo delegacije, uključujući tu i praznovanja imendana Poglavara. Da, naše pomesne Crkve imaju razne tačke gledanja po nekim pitanjima. Ali ta pitanja se ne dotiču suštine naše vere, razilaženje u mišljenjima nije prepreka razvoju naših bratskih odnosa.
 
Sazivanje Svetog i Velikog Sabora je bilo okarakterisano kao "događaj s neizvesnom sudbinom". Kakvi problemi moraju biti rešeni i kada će se održati njegovo sazivanje?
 
— Za proteklih 50 godina pripreme, urađeno je mnogo toga: usaglašeno je osam od deset tačaka dnevnog reda Sabora. Razilaženja oko preostale dve tačke, po mom dubokom ubeđenju, mogli bi ili usaglasiti ili preneti to usaglašavanje za period posle Sabora.
Ako se svi Poglavari izjasne za provođenje Sabora po već usaglašenih osam tačaka, onda on može biti sazvan u doglednoj budućnosti. Pre toga, predstoji nam da definišemo reglament njegovog rada tako, da bi pri donošenju sabornih odluka bio u potpunosti uslišen glas svake pomesne Crkve. Takođe ima smisla još jednom razjasniti neke definicije iz ranije donetih dokumenata, uzimajući u obzir izmenjene spoljašnje uslove. Uveren sam, da ćemo se oko svega toga zajednički razabrati.
 
Da li smatrate, da će u sadašnjoj situaciji u Pravoslavlju, Crkva postati otvorenija k društvu?
 
— Crkva i društvo su tesno povezani, jer su ljudi koji čine Crkvu neodvojivi deo društva. Ipak, pri punoj otvorenosti Crkve k društvu u celom, ona uvek ostaje ne sasvim razumljiva za spoljašnje sile, ravnodušno ili čak neprijateljski nastrojene u odnosu na večna pitanja međusobnih odnosa Boga i čoveka, slobode i odgovornosti, moralnih osnova života itd. S time su povezani i napadi na Crkvu, koji su se dešavali u poslednje vreme, delom i u Rusiji.
 
Kakvi trebaju da budu odnosi nacija - religija - Crkva u savremenom svetu? Da li su te stvari pomirljive?
 
— Uzajamna veza pojmova koje ste naveli u mnogome zavisi od istorijskog konteksta u toj ili drugoj zemlji. Ako govorimo, na primer, o grčkom narodu, onda je za njega samoidentifikacija po religioznom priznaku jedna od osnova nacionalne svesti. I to je jaka strana grčkog naroda, a ne slaba, kako ponekad neko pokušava da je predstavi.
U Rusiji, Ukrajini, Belorusiji, Moldaviji i drugim zemljama, koje su duhovno povezane s Ruskom Pravoslavnom Crkvom,  značajni deo stanovništva takođe asocira sebe s Pravoslavljem, smatrajući njega za deo svog nacionalnog identiteta. Problem je u tome, što nisu svi koji sebe zovu pravoslavnim, takvi i u svom načinu života. Ocrkovljavanje tih ljudi je ozbiljan pastirski zadatak. Takođe treba uzeti u obzir da u tim zemljama, pored pravoslavne, postoje i druge religije.
 
Kakvo je Vaše mišljenje o obnavljanju Bogoslovske škole na Halki?
 
— Bogoslovska škola na ostrvu Halki - je jedna od najstarijih i najpoznatijih pravoslavnih školskih ustanova, kroz koju su prošla cela pokoljenja jerarha, klirika, monaha i mirjana Konstantinopoljske Crkve. Mi svi zdušno želimo da problemi koji otežavaju otvaranje te škole, budu što pre rešeni i da ona obnovi svoj rad.
 
Kakav je Vaš pogled na lepotu u Pravoslavnoj Crkvi?
 
— Lepota u Crkvi ima veliku vaspitnu ulogu: da objavljuje lepotu gornjeg sveta, privlači k njoj ljudske duše, da pruža odmor od svetske sujete. S moralne tačke gledanja, lepota u Crkvi je rezultat prinošenog kao žrtvu Bogu, ljudskog truda: ktitora hramova i manastira, donatora, majstora hrišćanskih umetnosti, koji posvećuju svoje radove Tvorcu svih tvorevina. Na kraju, lepota u Crkvi ima i bogoslovsku dimenziju: u Bogu ona nalazi prosvećenje i osvećenje ne samo unutrašnje, nego i spoljašnje. U njemu se lepota i dobrota stapaju.
 
Da li osećate, da Ruska Crkva do dan danas trpi gonjenja i od koga?
 
— Mnogobrojni narodi, koji su pod okriljem Ruske Pravoslavne Crkve, su se posle pada ateističkog režima našli u nimalo jednostavnoj situaciji: s jedne strane, kod ljudi se pojavila mogućnost da slobodno posećuju hramove, ispovedaju svoju veru, a s druge – na njih se obrušio moćni informacioni talas, često noseći sa sobom lažne ideale, koji sadrže otvorenu propagandu greha, „patos“ (grčki: zanos, žar) lažnog tumačenja slobode, poznate kao svedozvoljenost, kao instrument za zadovoljavanje ljudske pohote. Određeni deo društva, vođen gore pomenutim „idealima“, pokušava kroz sredstva masovnog informisanja, kroz sistem obrazovanja i svim drugim mogućim načinima da diskredituje hrišćanski način života i misli, ideale smirenosti i skromnosti, pojmove žrtvene ljubavi – sve, što je karakteristično za Crkvu. U tom smislu, napadi na Crkvu ne samo da se nastavljaju, nego i dobijaju sve oštriji karakter, jer su usmereni, u prvom redu, na omladinu.
 
Kakav je Vaš pogled na ekologiju? Na situaciju na Kosovu i na Bližnjem Istoku?
 
— Brižljivom odnosu prema prirodi koja nas okružuje, kao predivnoj Božijoj tvorevini, uči nas sama hrišćanska vera. Na žalost, moralno osmišljavanje naučno-tehničkog progresa ne prati njegov tempo razvoja i u tehnogenom svetu XX-XXI veka, problem očuvanja životne sredine jedan od najakutnijih problema.
 
Što se tiče Kosova, to je veoma bolno pitanje za pravoslavne srbe: na Kosovu se nalaze drevne hrišćanske svetinje, ali većina pravoslavnog stanovništva je bila prinuđena da beži odatle. Napadi ekstremista na preostalo pravoslavno stanovništvo koje je ostalo verno svojoj domovini, i na hrišćanske svetinje, ne prestaje do danas.
 
Ruska Pravoslavna Crkva pruža svu moguću pomoć kosovskim srbima. Delom se realizuje program prikupljanja sredstava za opremanje Prizrenske duhovne seminarije i za podršku projekta „narodnih kuhinja“ na Kosovu. 
 
U regionu Bliskog Istoka nas veoma brine raspaljivanje antihrišćanskog raspoloženja, koje se javlja posledicom takozvanog „arapskog proleća“. Dobija se utisak, da je nekome veoma unosno, da se krhki mir u tom regionu zameni neprekidnom napetošću i krvoprolićem. Mi se sada trudimo, i trudićemo se u buduće, da sve snage ulažemo da zaštitimo hrišćansko stanovništvo Bliskog Istoka, radi sprečavanja krvoprolića i eskalacije konflikata na religioznoj osnovi.
 
Prevod sa ruskog S. M.
29 septembar 2012 god.
 
Izvor: http://www.patriarchia.ru/db/text/2277149.html

Pročitano: 7892 puta