MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U POSETI "ZEMLJI ŽIVIH"



Arhimandrit Gavrilo, nastojatelj manastira Lepavine, i Nenad Badovinac bili su u jednodnevnoj poseti Centru za psiho-socijalnu rehabilitaciju „Zemlja živih“, koja deluje pod pokroviteljstvom manastira Kovilj u Eparhiji bačkoj. Rehabilitacioni centar „Zemlja živih“ ima pet kuća, sa ukupno 150 članova zajednice, od kojih je nekoliko žena u jednoj kući te muškarci u ostale četiri kuće. 


Poseta je bila informativne prirode, hteli smo da saznamo kako se živi i u kojim uslovima u centru za resocijalizaciju obolelih od bolesti zavisnosti.
 
Nedaleko od Novog Sada, u selu Čenej, nalazi se jedna od kuća za lečenje ovisnika. Protojerej Branko Čurčin, upravitelj kuće, sačekao nas je na autoputu, tako da smo uz njegovu pratnju došli do centra. Bila je to kuća daleko u polju do koje se dolazi makadamskim putem. Pravi vojvođanski salaš. Kada smo parkirali, nekoliko mladih štićenika je istrčalo pred nas. Uzeli su namirnice koje je otac Branko nabavio za njih, a od oca Gavrila su uzeli blagoslov. 


Pozvali su nas u svoju kuću, da je izbliza upoznamo. Nakon obilaska njihove kućne kapelice, u kojoj se svakodnevno mole i u kojoj se služi Sveta Liturgija, a gde smo celivali ikone, poveli su nas u dnevnu prostoriju, koja im služi za duhovno druženje i kao čitaonica. Kada su se svi okupili, prišli su i uzeli blagoslov od oca Gavrila.

Oko nas se okupilo 25-oro mladih i starih članova zajednice. Od 16 godina do 42 godine. Otac Branko nas je predstavio, a onda je sledilo njihovo predstavljanje - svako od članova zajednice je ustao i nama ispričao kratku biografiju. Primećuje se velika disciplina i uzorno vladanje svih članova kuće. 

Nakon toga su nam otpevali nekoliko pesama, duhovnih i svetovnih, i odsvirali nekoliko lepih pesama, koje su nam predstavili u mirnom i tihom okruženju svojim talentovanim angažmanom. Otac Gavrilo je na svakoj ikonici Presvete Bogorodice Lepavinske napisao posvetu, te ih uz blagoslov podelio. 


U kući „Zemlje živih“ vlada posebno pravilo i poslušnost, poredak stvoren u cilju da svi ukućani budu međusobno tolerantni i da poštuju jedan drugoga. Na primer, pravilo je da novi član zajednice dobije svog „anđela“, obično jednog od starijih članova, koji maksimalno pomaže novom članu zajednice. U slučaju da neko pogreši, recimo opsuje, dobiva poseban ukor koji se beleži na oglasnu tablu, a nakon toga i kažnjive ukore - pranje suđa, čišćenje i slično. Za jednu psovku, na primer, dobija se jednodnevno pranje suđa.

Poslužili smo se posle toga svi zajedno jednim desertnim kolačem i kafom, koja se uglavnom deli u ograničenoj količini, ali je povodom radosnog trenutaka, dolaska oca Gavrila, starešina otac Branko dopustio da se posluži još jedna dnevna kafa. Otac Branko vodi brigu da se njihove, inače oskudne, zalihe pažljivo troše.

Uz kolač i šolju kafe vodio se duhovni razgovor o svakom pojedincu - koju literaturu čita i šta je upamtio iz knjige, šta je uticalo najviše na njega. Nakon toga, članovi kuće su ocu Gavrilu postavili nekoliko pitanja. Pitanja su bila tematska, a jedno se odnosilo na misionarski rad oca Gavrila na internetu i njegov rad sa mladima. Otac ih je u odgovoru upoznao sa svojim radom i dao nekoliko primera iz svog duhovničkog kontakta sa mladima putem interneta. Članovi zajednice su hteli da malo osveže svoj boravak u kući duhovnim savetima oca Gavrila. 
 

 

Na pitanje, pak, oca Gavrila o njihovom svakodnevnom poretku, jedan od članova zajednice je ustao i detaljno ispričao njihov dnevni raspored aktivnosti u kući. Ustaju u pola 7, pa posle doručka odlaze na svoje dnevno zaduženje. Posle ručka, oko podneva, imaju svoje slobodno vreme, koje ispunjavaju čitanjem knjiga, sportskim aktivnostima i slično. Ukratko, čuli smo da im je celi dan ispunjen sadržajem. Neki od njih se bave duborezom, kaširanjem ikona, neki poljoprivredom, i ostalim poslovima van kuće. 

Na poziv oca Branka, imali smo priliku da vidimo njihove sobe, kuhinju, gde peku hleb, a koja je veoma uredna i čista.

Nakon toga, krenuli smo u obilazak imanja, te videli radionice za kaširanje ikona i za izradu duboreza. Otac Gavrilo je tom prilikom dobio poseban poklon na dar. Po blagoslovu oca Branka, jedan od štićenika je u ime njihove zajednice poklonio duborez, grb Republike Srbije, u znak sećanja na posetu oca Gavrila, članovima njihove zajednice. 

Nakon trosatne posete napustili smo ovu divnu zajednicu. Zahvalili smo se ocu proti Branku za posebnu duhovnu atmosferu i dušekorisne razgovore koje smo imali u njihovoj zajednici. Saznanja o načinu života u kući „Zemlje živih“ bila su za nas novo životno iskustvo. Setili smo se se reči psalmopisca cara Davida: „Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive složno“ (Ps 1,132).  

Ovu zajednicu, koja deluje po blagoslovu episkopa bačkog Irineja i vikarnog episkopa Porfirija, koji vodi brigu o njima, posetili smo po blagoslovu Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Jovana. 
 
 
*  *  * 

Zainteresovani dobročinitelji, koji bi želeli da pomognu ovoj zajednici, mogu da uplate novčani iznos na sledeći žiro račun:

Vojvođanska banka
EUO Eparhija Bačka
Za Zemlju živih
Br: 355-105152-19
Nenad Badovinac
10. 1. 2013.
 

klikni na fotografiju za uvećanje (+)
       
         
         
         
         
 

WEB PORTAL "ZEMLJA ŽIVIH" <<< klikni


KOMENTARI SA FEJSBUK PROFILA O.GAVRILA NA TEKST >>U POSETI "ZEMLJI ŽIVIH"<<

„RADUJTE SE, PRAVEDNI, GOSPODU I SLAVITE SVETO IME NJEGOVO“
 
Svoj kratki boravak u Srbiji, i to zbog redovne kontrole na Kardio-vaskularnoj klinici Kliničko bolničkog centra u Beogradu, Arhimandrit otac Gavrilo Lepavinski koristi na potpuno čudesan i neverovatan način. Po blagoslovu Mitropolita Jovana i Vladike Porfirija, iako i sam bolestan, odlazi u posetu  Rehabilitacionom centru „Zemlja živih“, koji se bavi psiho-socijalnom zaštitom zdravlja članova ove zajednice, obolelih od bolesti zavisnosti, u centru, koji radi pod pokroviteljstvom Srpske Pravoslavne Crkve, odnosno,  manastira Kovilj nadomak Novog Sada, u Eparhiji Bačkoj.
Moramo da se zapitamo, zašto jedan duhovnik  ima potrebu da poseti ove mlade ljude posrnulih duša u jednoj ovakvoj ustanovi, u kojoj, bez obzira na svu težinu pristupa  i lečenja obolelih, očigledno, zahvaljujući besprekornoj organizaciji i stručnosti, a pre svega Ljubavi Božijoj, pruženoj od strane osnivača, vaspitača i duhovnika ove ustanove, tim pre protojereja Branka i svih učesnika u ovoj ustanovi, po rečima brata Nenada Badovinca, vlada potpuni poredak u svakom smislu te reči?
 
Dostići visinu jevanđeljske čistote i dobrote i biti sposoban da na te visine vodiš i druge, jeste veliki dar od Boga, jeste dostignuće savršenstva molitve, smirenja, vere i ljubavi. To je, očigledno, dostigao naš otac Gavrilo, znajući kako ovaj svet teško strada i propovedajući kako isceljenje duše dolazi nakon spiranja greha naših i primanja Ljubavi Hristove, koja u nas ulazi u onoj količini u kojoj očistimo dušu svoju.
 
Otac Gavrilo više ni suze ne može da sakrije. On, koji svakodnevno sluša ispovesti drugih ljudi, koji čak ima vlast da otpušta njihove grehe, očigledno, ima veliku potrebu da, kao i svi veliki duhovnici, potpuno prodre u stanje duša ovih mladih ljudi, stanje, koje je u ovom trenutku u fazi otrežnjenja, buđenja i ozdravljenja, kako telesnog, tako i duhovnog, i da sa njima podeli radost, tugu, brigu, molitvu...
 
Da Gospod podari mir,  duhovnu radost i brzo ozdravljenje ovim mladim ljudima, a svima koji se trude oko njih veliku platu od Gospoda i spasenje njihove duše. Amin. Bože, daj!
 
Hvala Vam, oče, za ovu ne malu žrtvu, za ovu Ljubav Božiju, za Vaše molitve.., i da i Vama Gospod daruje dobro zdravlje, mir i radost na mnogaja, mnogaja ljeta! Amin!
 


g-đa Tankosava Damjanović


Svetlana Milić
U poseti Zemlji Svetih!
Mirjana Jovicic
Divno je što ste posetili "Zemlju živih", i što ste omogućili (lepom Nenadovom reportažom o toj misiji, sa svim propratnim snimcima i video zapisima) da se šira javnost upozna sa poduhvatom spasavanja onih koje su svi otpisali.
Saša Lazić
Zemlja živih...naziv koji prema svemu viđenom daje nadu...još i sada vjerovatno prepričavaju posjetu o. Gavrila, radosni primljenim blagoslovom i ojačani vjerom ...
Milorad Mirovic
dva duhovna gorostasa zajedno- o.Branko i o.Gavrilo. slava ti Gospode
Stana Meseldzija
Slava Bogu i hvala za sve! Baš i sam naziv govori da uz Božiju pomoć i molitve i naše molitvenike i oce drage uvijek ima nade i spasenja!
Nenad Badovinac
Članovi zajednice u "Zemlji živih" po mnogo čemu deluju zdravije od svih nas koji se samo nazivamo "zdravi"..
Milos Kovac
Neka im GOSPOD da snage !!!!
Stoja Grieb Gavric
i uma , koji zasigurno vec imaju , Amen
Jovana Čonjić
Sve mladi momci..samo da ne prestanu sa borbom
LJiljana Botić Vilotić
Blagoslovite oče Gavrilo! Oduševila me ova reportaža! Hvala Gospodu da i ovi mladi ljudi imaju otvorena vrata spasenja! Nikada nije kasno ustati i krenuti u borbu sa samim sobom.Divno je što su naši duhovnici uz njih.
Vojislav Stokanović
Otac Branko, Kralj!!!
Nikola Vuletic
LEPO DRUSTVO
Jasmina Srbulovic
Nije greh pasti,greh je neustati ! Molite se deco srpska da vam Gospod podari snage za izlecenje.Presveta Bogorodica neka vam je zastitnica,a mi svi molimo se za nasu decu da ih Gospod pomiluje i izleci.Amin.
Tatjana Kremenovic
Slazem se sa brato Nenadom.Kad sam isla u posjetu bolesnicima na psihijatriji i ja sam imala osjecaj da su oni,da se tako izrazim -normalniji, od onih koji hodaju ulicama....Jedan brat mi rece da je to tacno, zato sto se covjek u bolesti smiri.Dakle, ti bolesnici su imali vece smirenje od onih naizgled normalnih.
 
 
(ova tema ima 6165 poseta)
 

*  *  *  *
   









 
 

Pročitano: 10962 puta