MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VEOMA VREDNO MIRO MILOSTI



Poslovni put u Deržavino nije bio u planovima redakcije. Ali kada je tog istog dana kod nas došla samarska poklonica, koja je već četiri puta bila u tom orenburškom selu i kada smo poštom dobili odatle pismo sa pričom o dogadjajima koji su se desili oko mirotočive ikone Nikolaja Čudotvorca postalo je jasno da treba da putujemo. Tamo gde danas već 21 ikona mirotoči.

Pejzaži izuzetne lepote se velikom brzinom smenjuju se sa obe strane puta. Čini se da je teško zamisliti nešto dirljivije i istovremeno velinčanstvenije od tog gracioznog brezika, koji je već obavijen zadivljujuće laganim lišćem – ali ne: samo nešto dalje se ukazuje bajkolika slika. svet ispunjen toplinom, sunčevim bojama rane jeseni, koja se još nije predala žalosti. I nebo će uskoro izgubiti svoju svežinu od jakog vetra i nezadrživo uplakanih oblaka. Šuma pored puta se kupa u nežnoj sunčevoj svetlosti, a iza nje je selo koje je rasprostranjeno po brdima, i seoska jednostavna bela crkva.

Deržavino! – uopšte nema državni izgled pored običnog kotlinskog, iako dovoljno velikog sela sa jednostavnim kućicama. U nekima od njih su te iste ikone zbog kojih ne putujemo samo mi, već desetine pa i stotine poklonika tu dolaze. Mnogi od njih slično nama tu dolaze prvi put, imajući u najboljem slučaju daleko ne detaljnu mapu puteva i neshvatljivu unutrašnju uverenost: ovde treba ići desno, iza ovog sela skrenuti, bez greške proći medju kućama-blizancima; i posle prvog kucanja na vrata odmah prepoznati Olgu Jefimovu čija pisma su bila objavljena u dva broja “Blagovesti”. Sledimo za njom i ulazimo u malu sobu – i zastajemo ćutke sa strahopoštovanjem. Čitav levi zid i prednji ugao su prekriveni ikonama. To su skoro sve papirne ili kartonske ikone. Samo jedna ikona je drvena, starinska, koju je pre dve stotine godina naslikao iskusan seoski ikonopisac. Na toj ikoni, kao i na drugim, se jasno vide krupne kapi prozračne uljane tečnosti sa jakim mirisom neovdašnjih ruža. Nekoliko ikona su postavljene u tanjiriće, jer iz njih miro ističe u mlazevima. Olga nas brižljivo pomazuje i puni flašice blagouhanim mirom. Došli smo 7 oktobra, uoči praznika prepodobnog Sergeja Radonješkog, i iz njegove ikone ističe miro obilnije nego ranije. Ali jedna ikona je potpuno prekrivena mirom. Od te ikone “Nikolaj Čudotvorac na moštima” su i počela čudesna dešavanja. To je kopija poznate čudotvorne ikone naslikane u italijanskom gradu Bariju, gde se nalaze mošti Nikolaja Čudotvorca. Pre dve godine tu ikonu su provezli po ruskim eparhijama, a nekoliko dana se nalazila i u sabornoj Pokrovskoj crkvi u gradu Samari. Veliki broj pravoslavnih Rusa koji su celivali ikonu su po svojoj veri tada dobili isceljenje od bolesti i drugu blagodatnu pomoć.



Prošle godine je mala litografija sa čudotvorne ikone osvećene na moštima Svetog Nikolaja, poklonjena i Olgi Jefimovoj. 23 oktobra 1998 godine oko ponoći su iz ruku Čudotvorca izašle dve jarko svetleće strele. Primećivalo se čak i kako su se pomerali prsti desnice Svetitelja koja blagosilja. Neovozemaljskom svetlošću su se ozarile i druge ikone. Ta osvetljenost je trajala oko dva minuta. Olga i njeni bližnji koji su to videli su se najpre uplašili, a potom su im se srca ispunila neobjašnjivom radošću. Bukvalno je sam veliki Svetitelj došao i dotakao ih …Još jedan sličan slučaj se desio na noć uoći praznika Vavedenja u hram Presvete Bogorodice. Olga se molila pred ikonama i videla je kako je ognjena strela iz ruku Nikolaja Čudotvorca direktno udarila u molitvenik. I ta svetlost se proširila na ikone i one su se bukvalno sve kao razgorele svetlošću. Pete nedelje Velikog Posta, u četvrtak ili petak, ikona je zaplakala. To nije bilo mirotočenje: ni sa oreola niti od lika, već upravo iz očiju svetog Nikolaja su isticale suzne mutne kapi – prave suze živog čoveka. Ikona je plakala dva dana, a potom je postalo jasno da će doći do tragičnih dogadjaja u Srbiji. Nije li zbog toga plakao Sveti Nikolaj? Tih dana je poginulo mnogo pravoslavnih Srba, razrušene su njihove kuće i Božiji hramovi, Sveto-Nikolajevski manastir …


5 maja, na dan Prepolovljenja Pedesetnice, izmedju pet i šest uveče kod Jefimovih je došla jedna blagočestiva žena da se pokloni ikonici. Ona je povikala:


- Olja, Olja pogledaj – na zidu su potoci!

Zid je zajedno sa ikonom bio prekriven blagouhanim mirom. Olga nikada ranije nije videla mirotočenje ikona, i pomislila je da Svetitelj ponovo plače. Ali tečnost je bila sasvim drugačija – uljasta, mirišljava,..Otrčali su kod crkvenog starešine. Vasilje Jegorovič je odmah pozvao sveštenika u Buzuluku, a ovaj vladiku Valentina u Orenburg. Episkop je blagoslovio da se proveri mirotočenje ikone. Došla je komisija od 4 ili 5 sveštenika na čelu sa ocem Leonidom. Sveštenik je uzeo ikonu u ruku i direktno sa ikone mu je na dlan kanulo miro sa čela svetog Nikolaja, kao i iz plavog kamička naslikanog oreola. Bilo je to očigledno čudo što je komisija i potvrdila. Olga je u svojoj duševnoj prostoti uzela da obriše miro peškirićem. Sveštenici su je ukoreli za takvu drskost: šta si ti – jel ti to sprovodiš eksperiment?


- Želela sam da vidim da li će ikona još mirotočiti – pravdala se žena. Na očigled sveštenika i suseda iz ikona su ponovo počele da ističu kapi mira, a potom i mlazevi. Od tada se svakog četvrtka u kući Jefimovih obavezno služi moleban svetitelju Nikolaju, čitaju se akatisti. Počeli su da dolaze sveštenici i mirjani, poklonici iz drugih mesta. Nekada se služi i po 6 molebana ispred mirotočivih ikona (počele su da mirotoče i druge ikone koje su bila prislonjene na tu ikonu: Presvete Trojice, mnoge ikone Majke Božije – Kazanjska, Počajevska, Pokrov, “Utoli moje tuge”, “Blagoslov dece”, Brzopomoćnica, Iverska, prepodobnog Sergeja Radonješkog, Serafima Sarovskog, blažene Matronuške i Ksenije Petrogradske…).


Činilo se ništa lakše nego poverovati očiglednom čudu i svim srcem ga prihvatiti. Ali mnogi su uznegodovali: kako to kod nje ikone mirotoče, a kod nas ne?! Zbog čega sam ja gora od nje!...

Da li je u tome stvar: ko je bolji ili gori. Gospod gleda srce i našu veru. To On bira podižući iz tame neverja one koji su još nedavno živeli kako i drugi žive. Jer i Olga Jefimova je prišla veri svesno tek pre nekih pet godina. Prišla je uz pomoć Nikolaja Čudotvorca – s kojim je u njihovoj porodici povezano mnogo toga. Skoro pre pola veka Nikolaj Čudotvorac se javio njenoj majci u snu. Antonina, tada sedamnaestogodišnja devojka je tada drhtala od straha na pustom putu. On je blagoslovio devojku i utešio je, i rekao da se u životu ničega ne boji, samo da ne odstupa od Gospoda..


Antonina Ivanovna i danas ima jasne, bistre oči, svetlo pravoslavno lice. Ona je uvek pored ćerke u radostima i nevoljama..A nevolja im nije bila mala. Dan radosti se pretvorio u dan tuge i suza. 1 septembra su pošli da prate u školu stariju Oljinu ćerku. Vratili su se i nisu verovali svojim očima: bescenu ikonu Svetog Nikolaja su ukrali. Odneli su još i Počajevsku ikonu Majke Božije i veliko Raspeće. Otišli su u miliciju …


Nikolaj Čudotvorac se javio Olgi u snu i rekao joj ko je uzeo ikone i naredio da se uzmu od kradljivaca. Ujutru je Olga otišla kod te žene i sa suzama počela da je moli da joj vrati Svetog Nikolusku a ona će joj zauzvrat dati sav svoj novac koliko god ima …Kao odgovor je čula samo zbunjenu odbranu: kako si smela i da posumnjaš da sam je ja ukrala! ..I tako ju je oterala. Vasilije Jegorovič Kondakov, crkveni starešina i prvi pomoćnik Jefimovih po pitanjima vere je takodje otišao kod te žene na koju je Svetitelj ukazao u snu. Predložio je da se pored Olginog novca skupi sve iz crkvene kase i preda toj ženi samo da vrati svetu ikonu. Ali i on je otišao bezuspešno …


Potom se pronela glasina da je kradljivica prodala mirotočivu ikonu dvojici ljudi i oni nisu podelili novac: jedan je udario nožem na drugog …Da li je to tako – samo Gospod zna. Molili su Mu se danju i noću za povraćaj svetih ikona. 22 septembra Olga je čistila. Pošla je da pusti vodu, naklonila se i ugledala dragu ikonu koja je ležala u blatu. Lik je sav bio prekriven blatom: ali ispod zemlje su se pojavljivale svetle kaplje – nije se odmah moglo različiti da li su to suze ili miro. S dragocenim blagom Olga je požurila kući gde je u to vreme bio sveštenik iz sela Amanak Pohvistnevkog regiona Samarske oblasti. On je pre bio ovde sa svojom pastvom da se poraduje čudu, pokloni ikoni, a sada je došao da uteši u tuzi, i doneo je kao poklon Počajevsku ikonu Majke Božije. Ugledavši svetinju nadjenu u blatu, otac Nikolaj ju je brižljivo očistio i pokropio svetom vodom. Pozadi je ikona bila izrezana – kradljivci svetinje su pokušali da razjasne kako je unutra isticalo miro … Olga je uz pomoć sveštenika uklonila i te tragove varvarizma, i popravila je izrezanu stranu ikone …


U isto vreme kod Jefimovih je bila još jedna veoma neobična gošća. Niko je nije video, i kako se u dvorištu našla ova slepa sirotica niko nije znao, a ona je sama rekla da ju je ovde dovela Počajevska ikona Majke Božije. Antonina Ivanovna je pozvala strankinju u kuću. Ona je ušla okrenula se ka ikonama i rekla: Matronuška, to je ona, moja Matronuška! Koraknuvši napred, bez greške je celivala ikonu blažene Matronuške. Nepoznata gošća je ostala kod Jefimovih dva dana. Pričala im je o monaškim obiteljima u kojima je bila, o gradovima i selima. Olga i njena majka su se samo divile: kako je mogla ona slepa da prodje toliko po Rusiji? Od stranih ljudi koji su dolazili u kuću ona se skrivala iza zavese. A ako dodju poklonici – ona bi izlazila. Pomolila bi se pred ikonama i rekla nešto duhovno. Antonina Ivanovna je bolno poljubila slepu strankinju i nagovarala je da ostane. Gde ćeš ti slepa da ideš – ostani kod nas ima mesta. Noć pre nego što će da ode, slepa strankinja je probudila Antoninu: “Ustani, za mnom je došla Počajevska ikona Majke Božije”. – “Šta ti je, spavaj, to kiša pada…” a ona je rekla: “Ne vreme je da idem!”


- Rasplakala sam se – priča Antonina Ivanovna. Pomislila sam: kad bih imala takvu majku!

Ujutru se strankinja pomolila i sela u autobus, došla do Buzuluka i – nestala. Kondukter joj je pružio ruku da joj pomogne da izadje iz autobusa, - a putnice nije bilo. Bila je i – nestala …Bila je to neobična strankinja! Moguće je da je sama blažena Matronuška došla s Neba. Tako se kasnije otkrilo Antonini Ivanovnoj …


Antonina Ivanovna se sećala kako su tih dana kada je ikona nestala kod njih došli Vasilije Jegorovič i drugi crkvenoslužitelji, počeli da čitaju akatist – i sve ikone su zaplakale. Obe domaćice su i same plakale. A kada su prišle bliže obamrle su: na tom mestu gde je ranije stajala mirotočiva ikona, iz zida su potekli potoci da li suza da li mira. Ikonu su ukrali – a zid je zaplakao!..Na njemu se i danas vide kapi…


Pitala sam Olgu da li je bilo nekih drugih čuda sem mirotočenja. Ispričala mi je da je bilo očevidnih isceljenja bolesnih. Dve starice su progledale od mira koje su stavile u oči. Jedna paralizovana žena iz Kurmanevskog regiona Orenburžja je ustala – bila je beznadežno bolesna, nije pokretala ni ruke ni noge …


Kažu da je jednoj poklonici kod kuće zamirotočila ikona koju je prislonila ikoni Svetog Nikolaja “Na moštima”. Otac Gerogije je dva puta dolazio ovde, prislonio na mirotočivu ikonu hramovnu ikonu Hrista Spasitelja, i sada i ona takodje mirotoči. Ne tako obilno, ali se vide kapi …


Pitam Olgu da li joj je teško da živi tako potčinivši se potpuno drugom ritmu – dan za danom su u kući nepoznati ljudi … A ona ima porodicu, muža i ćerke, posao.

- Najteže od svega je ljudska zavist. Neki se čak boje: smetamo im, tim ateistima …Drugi kažu: daj ikonu u crkvu i neka tu ljudi dolaze. Ali ako dam ikonu onda će i blagodat da nestane, i Nikolaj Čudotvorac će odstupiti od mene. Rećiće: ti si me predala, i ja te ne poznajem …Bez iskušenja ne može, a treba sve to trpeti …


Po mišljenju sveštenika Buzulukskog okruga oca Leonida, ova duhovna pojava se daje radi toga da se ljudi ukrepe u veri, a možda i pre nekog iskušenja. Jedino je Bogu poznato zašto …Orenburžac shiarhimandrit Serafim (Tomin) vidi u mirotočenju ikona posebnu blagodat …Teško je reći zbog čega je ona došla u ovu običnu kuću. Samo Gospod zna. Orenburški Arhiepiskop Valentin je blagoslovio Olgi da drži otvorena vrata za sve: da prima i daje Božiju blagodat svima.


preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp?heading=34&article=5355

prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 4723 puta