MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DUHOVNO I GENETSKO BLAGO



monah Dositej Hilandarac

Kako je tekao vaš put od Slavkovice do Hilandara?
 
Detinjstvo sam proveo u selu Slavkovica, a osnovnu školu sam završio u Ljigu. Potom sam školovanje nastavio u Vojnoj gimnaziji Beograd. Nakon završene vojne gimnazije završio sam Vojnu akademiju RV i PVO u Beogradu. Po završetku vojne akademije službovao sam tri godine kao oficir u Kraljevu i krajem 1998. g. sam otišao u manastir Hilandar na Svetu Goru. Potom kao hilandarski monah završio sam i bogoslovski fakultet i magistrirao.
 
Manastir Hilandar ima veliku ekonomiju. Kako danas ona izgleda, mislim prvenstveno na poljoprivrednu proizvodnju,  manastira Hilandara?
 
Tačno je da manastir Hilandar ima veliku ekonomiju, ali takođe ima i jako veliku teritoriju koja i nije u potpunosti iskorišćena. Ekonomija manastira je razvijena u skladu sa našim mogućnostima i našim potrebama. Veoma značajna su dva vinograda koja manastir ima. Jedan, takozvani „novi vinograd“ gde su na imanju od 14 hektara zasađene sorte loze iz Francuske, i taj vinograd je namenjen za proizvodnju vrhunskog vina za prodaju. Prva berba tog novog vinograda je bila 2010. g. i ove godine se planira i flaširanje tog vina i plasiranje na tržište. Drugi manji vinograd ima 2 hektara domaćih loza, i namenjen je da proizvodi vino za svakodnevnu upotrebu na hilandarskoj trpezi. Dakle, vino na hilandarskoj trpezi je od domaćih sorti grožđa. Pored vinograda, manastir ima i maslinjake, sa biološkom negom stabala, bez upotrebe hemikalija. Ove godine je proizvedeno u manastiru oko 8000 litara hladno ceđenog maslinovog ulja vrhunskog kvaliteta. Takođe je u planu da se na manastirskom imanju počne gajiti i pšenica. Manastir takođe ima i svoju baštu, sa četiri velika moderna plastenika. Takođe ima i voćnjake za svoje potrebe. Na manastirskom imanju Kakovo, koje se nalazi izvan Svete Gore imamo oko 2000 hektara kestenove šume. Na tom imanju postoji prerada tog drveta i izrada stolarije za naše potrebe. Takođe, na metohu Kakovo ima i jedan ribnjak u kojem se gaji riba šaran.
 
Rad na njivi Gospodnjoj podrazumeva i rad na manastirskom imanju. Kakav pristup teba da imamo prilikom obavljanja svakodnevnih poslova?
 
Čovek je psihofizičko biće, ima i dušu ali ima i telo. Svaki hrišćanin treba da doprinosi, prema svojim mogućnostima, zajednici u kojoj živi, prema rečima apostola Pavla: „Ko ne radi neka i ne jede“. Čovek prilikom obavljanja svakodnevnih poslova treba da priziva Boga u pomoć i da ništa niti započinje niti završava bez prizivanja Boga, kao što su i naši stari govorili i učili: „Bez Boga ni preko praga“.


 
Sada ste u keliji Paterica, radite na njenom obnavljanju. Pored  uređenja prostora i obnavljanja objekata, zainteresovani ste da na delu imanja posadite i neke stare biljne i voćne vrste iz Srbije. Verujem da se tu krije želja da se sačuva deo biljnog blaga koje smo nasledili.
 
Kelija Paterica se nalazi u sedištu Svete Gore u mestu Kareja, koje je udaljeno od manastira Hilandara oko 30 km. Kelija je po svetogorskim ustanovama nižeg ranga od manastira i pripada manastiru Hilandaru, ona je kao manastir u malom. Kelija na Svetoj Gori može imati do sedam monaha sa starcem kelije na čelu. Kelija Paterica se nalazi na izuzetno lepom i osamljenom mestu, sa predivnim pogledom na more i na sam Atos. Nju je osnovao sam Sveti Sava i stara je koliko i sam manastir Hilandar. U njoj se čuva igumanski štap svetog Save Osvećenog(zbog kojeg se kelija i zove Paterica), po kojem je naš sveti Sava Srpski i dobio ime. Od jula prošle godine u keliji Paterica žive trojica srpskih monaha. Namera nam je, pored obnavljanja kelije i uređenja ekonomije kelije, na kojoj imamo više od trista stabala masline, da zasadimo i jedan voćnjak sa domaćim sortama voća. Na tako drevnom mestu u kojem živimo, hteli bi smo da nabavimo kalemova starih sorti voća i da ih i zasadimo.
 
Završili ste dva fakulteta, imate magistraturu, pratite teme i dešavanja iz drugih oblasti, pretpostavljam  da ste upoznati sa problematikom genetičkog inženjeringa i želje da se izmenom strukture gena stvore, blago rečeno,  „noviteti“ u biljnom i životinjskom svetu.  Kako to posmatrati u odnosu na Božje stvaranje?
 
Bog je dao čoveku da bude gospodar od svega stvorenog. Dao mu je i slobodu i kreativnost. To stvaralaštvo čovek projavljuje od samog stvaranja. Ali, kako se čovek kroz greh odvojio od Boga, on često u svom palom stanju pokušava da bude gospodar svega stvorenog uzdajući se u svoj razum i svoje snage, a ne uz pomoć Boga. Da bi bio gospodar svega stvorenog potreban mu je Gospod. Sve nas hrišćane zabrinjava ta smelost savremenog čoveka da menja ono što je Bog stvorio, ta drskost čoveka da stvori nešto bolje od onoga što je stvorio sam Bog, a Sveto pismo svedoči da sve što je Bog stvorio „beše veoma dobro“. Drugo, zabrinjavaju nas, takođe, i posledice na organizam i na naše potomstvo koje može izazvati upotreba genetski modifikovane hrane. Treće, zabrinjava nas i mogućnost zloupotrebe genetski modifikovane hrane na globalnom nivou, jer je očigledno da genetski modifikovana hrana može odlično da posluži u svrhu specijalnog rata, tj. osvajanja bez upotrebe oružja putem takve hrane.
 
Kakve posledice mogu proisteći stvaranjem i upotrebom genetski modifikovanih organizama (GMO) po čoveka i prirodu?
 
I samim tvorcima GMO je jasno da se i sa najdobronamernijom upotrebom GMO remeti prirodna ravnoteža koja postoji među organizmima. Sama činjenica da se prirodna ravnoteža remeti nam ukazuje da razmere tih posledica mogu biti nepredvidive, da ne kažem „katastrofalne“.



Život u selu ili u gradu?
 
To je pitanje za svakog pojedinca. Teško je u malo reči o tome reći. Ono što svima pada u oči je to, da se svi najlepše osećaju izvan gradova u prirodi, čak i svoje odmore uglavnom koriste u „prirodi“. Zašto priroda, da ne kažem selo, izaziva taj osećaj slobode, odmora, harmonije? Postoji jedan jednostavan odgovor, koji se tiče bića samoga čoveka, a to je da je čovek biće slobode. U gradovima, tj. urbanim sredinama, sve je nekako geometrijski određeno i uređeno, ta „dela ruku ljudskih“ tom svojom geometrijom u uređenju prostora, izazivaju osećaj da je sve „ograničeno“, zato se i čovek kao slobodno biće, ne oseća u takvom okruženju sasvim prijatno. U prirodi, tj. selu, vidimo brda i doline ta „dela ruku Gospodnjih“, oblike koji se ne ponavljaju, i to u duši čoveka izaziva osećaj da nema ograničenja, izaziva osećaj slobode. Stoga, život na selu predstavlja život u stalnoj harmoniji sa svetom oko sebe.
 
Kako gledate na započetu inicijativu Srpska Magaza,  njenu ponudu proizvoda i usluga srpskog sela, njen novi pristup povezivanju ljudi, sela i grada?
 
Radujem se inicijativi Srpske Magaze, u njoj vidim buđenje iz učmalosti koja je zahvatila naše društvo, kao i mogućnost da prepoznamo svoje vrednosti i učinimo svoj život boljim.
 
Razgovor vodio: Mile Gošnjić
Foto: Saša Žutić
 
Izvor: http://moba.rs/tekst?article=duhovno-i-genetsko-blago

Pročitano: 9564 puta