MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PREDIVNO JE BITI SA HRISTOM



Marta 2001. godine, mjesečni časopis Tolmi, sa kojim sam sarađivao u to vrijeme, zamolio me da uradim intervju sa danas već upokojenim, a u ono vrijeme igumanom manastira Grigorijat na Svetoj Gori, arhimandritom Georgijem Kapsanisom. Prije intervjua odbor časopisa mi je skrenuo pažnju da je iguman neko ko je napustio život u svijetu, čak i pored toga što je imao sigurnu i svijetlu budućnost (akademsku) i da je tada, sada takođe upokojeni arhiepiskop atinski Hristodulos, predložio grčkom Svetom Sinodu i  sveštenonačalstvu da se iguman Georgije stavi na spisak onih koji ispunjavaju uslove da budu izabrani za episkopski čin, iako on sam to nije tražio [Jedino je želio voditi bogougodan život. Na Svetoj Gori, kao i u drugim manastirima u Grčkoj, bio je veliki broj sposobnih monaha koji bi dali veoma vrijedan doprinos Grčkoj pravoslavnoj crkvi kao episkopi, ukoliko biste ih mogli ubijediti da napuste svoje manastire].
 
Slijedi dio intervjua. 
 
Tolmi: Kako objašnjavate činjenicu da danas mnogi mladi ljudi napuštaju svjetovni život i dolaze na Svetu Goru?
 
Iguman Georgije: Šta se dešava u ljudskim srcima u vezi njihovog odnosa sa Bogom je tajna koja će uvijek biti nedostupna bilo kom obliku sociološkog istraživanja. Postoji tajna sklonost u ljudskim srcima ka Bogu i svaka osoba koja ga prepozna odgovara na potreban način. Moglo bi se reći da mladi ljudi koji traže savršen hrišćanski život i koji ga ne nalaze u svijetu, pribjegavaju svetim manastirima u kojima nalaze želju duša svojih. Oni koji ne prihvataju da su ljudi – više nego bilo šta drugo – teološka bića koja se mogu razumjeti i naći spokoj samo preko svog Tvorca, nikada neće shvatiti odluku mlade osobe da napusti svijet i ode u manastir... Monaška država Sveta Gora i drugi sveti manastiri su „mastila na putu pokajanja“... Za nas pravoslavce pokajanje je početak, ali kome nema kraja. Moramo da se pokajemo za sve u našem životu, za naše vlastite grijehe i grijehe cijeloga svijeta. 
 

Tolmi: Na koje načine Crkva može doprijeti do mladih ljudi? Smatrate li da bi trebale postojati neke granice u vezi tih načina? 

Iguman Georgije: Način da se dopre do mladih ljudi i svih ostalih je svetost. Kada kažem svetost, pri tom ne mislim na savršenu bezgrešnost, već na pokajanje. Kada se ljudi pokaju i bore da budu ujedinjeni u Hristu, to odjekuje u srcima drugih ljudi i usmjerava ljude svih uzrasta prema Hristu. Ako mladim ljudima ponudimo jeftinu zamjenu za Hrista, oni će biti razočarani i u Hrista i u Crkvu... Osjećam da imamo ogromnu odgovornost prema mladim ljudima koji dolaze u Crkvu danas u velikom broju, zavisno od toga da li je i koliko nas u stanju da im ponudi istinsku duhovnu hranu... 
 
Tolmi: Vaše ime je uvršteno na spisak onih koji mogu da budu izabrani za episkopa. Kako vidite episkopa danas i šta mislite po tom pitanju?
 
Iguman Georgije: Ono što bih želio i što sam odlučio jeste da svoj zemaljski život proživim kao jeromonah u manastiru svog pokajanja... Ne mislim da sam kvalifikovan da opišem kakav bi episkop trebao biti danas. Čini mi se da stari i savremeni episkopi Crkve koji su bili i koji su poznati po svojoj svetosti su najbolji pokazatelji šta trebamo očekivati od istinskog episkopa. Baš kao što nam sveti monasi, sveštenici i mirjani takođe pokazuju kako mi trebamo živjeti svoje živote. 
 
Tolmi: Kako ste odlučili da postanete monah? Da li je to bio iznenadni trenutak ili cjeloživotna odluka? Da li vas je neko ohrabrio ili ste bili pod uticajem određenog događaja?
 
Iguman Georgije: Radije ne bih govorio o ličnim stvarima. Vjerujem da me je naš Sveti Bog doveo u monašku državu molitvama naše Presvete Bogorodice. Vječno sam zahvalan Gospodu za ovaj blagoslov a naročito za činjenicu da sam došao živjeti u vrtu naše Vladičice. Prije nego što se upokojio, otac Simeon, ponizni monah koji je usnuo u Gospodu prije nekoliko mjeseci u našem manastiru, upitan je gdje je bio a evo šta je odgovorio: „Sada sam sa Hristom.“ Kada ste sa Hristom to je predivno. Bez obzira da li ste u Atini, Solunu, Svetoj Gori. Zaista je predivno biti sa Hristom, gdje god da ste... 
  

Iguman Georgije usnuo u Gospodu u nedjelju Pedesetnice 2014. godine sahranjen je 9. juna 
 
Prevod sa engleskog D. P.
10. Jula 2014
 
Izvor: http://pemptousia.com/2014/06/its-wonderful-to-be-with-christ/ ;

Pročitano: 4119 puta