MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BLAGOSLOVENI STARAC MARKELOS GOVORI O NEVIDLJIVIM ISPOSNICIMA NA SVETOJ GORI



Oče Markelose, čuli smo od Starca Pajsija kako je potvrdio kontinuirano postojanje nagih asketa koji se na neki čudesni način stalno javljaju i odlaze da se približe Gospodu. Čuli ste sigurno i vi dosta o tome. Recite nam nešto o njima, ali i o drugim, običnim i neukim starcima koji su živeli u vrtu Presvete Bogorodice i ukrašavali ga kao najmirisniji duhovni cvetovi.
 
S. M. : O nevidljivim, nagim asketima smo zapravo čuli mnogo toga.
M. M. : Kao na primer?
S. M. : Ispričaću vam jednu priču o njima:
 
Bio jedan iskušenik, Jovan po imenu, koji je služio nekom vrlo strogom Starcu. Jovan nije nalazio predaha blizu njega, zato što ga nije pomagao da duhovno pronađe Isusovu molitvu, otežavao mu je iskušenja itd. Uto, ode Jovan, zato što je bio ponosno dete koje je želelo da napreduje u vrlinama, i nađe drugog duhovnika da ga posavetuje šta da radi, jednog Starca iz Kafsokalivja. On mu je rekao da ustaje noću, dok mu Starac spava, i tada radi svoje duhovne dužnosti, ono za šta se borio. Zaista, Jovan tako i uradi. Ustajao je noću i u tajnosti radio sve ono u čemu ga je Starac sprečavao. Ali, Starac primeti to i izgrdi ga zato što radi na svoju ruku a ne ono što mu je on postavio za zadatak. Zapita se Jovan šta da radi, te odluči da odlazi nešto podalje odatle noću kako bi izbegao Starčeve prekore.
 
Ustajao je dakle, čim bi Starac zaspao a onda odlazio pred manastir Kirjakovo i tu ispred hrama počinjao da se klanja, moli, kaje i tako je skoro osvanjivao. Jedne noći dok se tako molio, vide da dolazi jedan od tih nagih asketa, dosta starija osoba od njega. Približavao se tako sedokosi, nagi Starac ne primetivši Jovana jer je bio mrak, zastao ispred vrata crkve, prekrstio se i vrata se otvorila! Ušao je, otišao pred oltar, pao na kolena, podigao ruke ka nebu i počeo da se glasno moli.
 
Dugo se tako molio. Kada je završio, izašao je, ponovo se prekrstio i vrata su se zatvorila. Kao da niko nije ni ušao ni izašao. Počeo je brzo da se udaljava putem uzbrdo, da ide prema vrhu Svete Gore. Čim je sve to video, Jovan pomisli: Ovo je pravi monah za mene. Njega ću slediti. I počne da ga prati. Napred Starac a u stopu za njim Jovan na pristojnoj udaljenosti da ga ovaj ne bi primetio.
 
Pre nego što će stići do Bogorodice, male kapele pod svetogorskim vrhom gde hodočasnici obično zastaju da se malo odmore ili provedu noć, uplaši se Jovan da Starac ne promeni stazu i izgubi ga. Tako ubrza korak da ga sustigne, ne bi li mu dao blagoslov i da mu se ponudi za poslušanika. Kada je prišao, primetio ga je Starac. Zastade, pogleda ga pa mu se obrati nekako divlje:
 
- Gde si pošao?
 
- Starče, dođoh po blagoslov. Molim te da me uzmeš za svog iskušenika, zato što se ne smirujem kod svog Starca.
 
- Tamo gde mi živimo su vrlo teški uslovi. Ne možeš živeti tamo. Vrati se svom Starcu.
 
- Ali Starac me mnogo muči. Imam mnogo poteškoća, sveti Starče.
 
- Ne, dete moje, tamo ćeš da budeš. Tamo ćeš da ostaneš i nađeš raj.
 
- Nek je blagosloveno. Pošto ne mogu ništa da promenim nek je bar blagosloveno. Vratiću se opet tamo.
 
On dobija blagoslov i krene ali ga Starac pozva. S nadom u srcu se okreće Jovan i čuje gde mu kaže:
 
- Slušaj, momče, budi spreman jer ćeš uskoro napustiti ovaj svet. Zato idi kod svog Starca i pokori se.
 
- Nek je blagosloveno, reče opet Jovan.
 
Silazi Jovan, odlazi kod svog duhovnika, tako i tako kaže mu, ispriča mu sve o nevidljivom nagom asketi i kako ga je zamolio da ga uzme pod svoje, ali mu je Starac rekao da se pokori i ostane kod svog Starca jer će za nekoliko dana da napusti ovaj svet. Kako ti je rekao, tako i učini i tako će se dogoditi, rekao mu je njegov duhovnik. I zaista, posle kratkog vremena, upokojio se Jovan.
 
Kada je došlo vreme za ekshumaciju, iz svete lobanje mu je teklo miro! Starci su se našli u čudu. Tako mlad poslušanik, naravno početnik a uspeo je da stekne milost. Iz ovog primera se vidi šta to znači poslušnost. Iako je ostao pored tako okrutnog Starca, odatle ćeš otići u raj, rekao mu je pustinjak i tako i bi.
 
Literatura, Svetogorska reč, br. 10 Iskustva Otaca.
 
Prevela na srpski: Brankica Bogdanović 
28 maj 2015 god.
 
Izvor: http://agioritikesmnimes.blogspot.gr/2015/05/6503.html

Pročitano: 14047 puta