MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC ELPIDIJE (NOVI SKIT, SVETA GORA)



 Starac Elpidije (Novi Skit, Sveta Gora)

Starac Elpidije je bio brat blizanac Svetog Mučenika Filumena, kojeg su skoro ubili Jevreji u Palestini. Njegove Svete netruležne mošti su sačuvane u Jerusalimu i iz njih ističe Sveto Miro i čudotvorne su, što je znak očigledne Svetosti Svetog Filumena. 
 
Blagoslovena blagodatna ljubav je gorela u srcima pobožnih blizanaca još od njihove mladosti. Radije su čitali duhovne knjige nego svetovne. Kada im je bilo četrnaest godina pročitali su biografiju oca Jovana Kavsokalivita. Njegov herojski život ih je inspirisao da odmah tajno odu u sveti Manastir Stavrovuni. 
 
Taj manastir je bio isključivo muški po uzoru na Svetogorske Manastire. Otac Kiprijan je bio duhovni toranj Manastira i Crkve na Kipru. Život Svetih Otaca je uticao na mlade blizance i ostavio dubok utisak koji je teško izbrisati.
 
Podvizavali su se šest godina i onda otišli u Palestinu jer im se zdravlje pogoršalo zbog teških uslova u manastiru. Zbog toga su postali deo bratstva Crkve Svetog Groba Gospodnjeg. Otac Elpidije je postao đakon 1937 godine, a tri godine kasnije sveštenik. Takođe mu je data mogućnost da završi srednju školu. Od tada je služio na više mesta u Patrijaršiji. Prvo je postao Iguman Manastira Svetog Jovana Krstitelja i Preteče, a onda je bio poslat u Tiberiju, koja je pripadala Nazaretskoj Patrijaršiji. Lično smo ga upoznali u Palestini 1946 godine kada je već postao Mitropolit. Nikada nećemo zaboraviti njegovo gostoprimstvo kada smo bili kod njega. Na Tavorskoj Gori je veoma lepo pojao tropare melodičnim glasom. Naše emocije su navirale pogotovo kada je pojao deo u kome se govori o odlasku sina čovečijeg na Golgotu u Jerusalim...
 
Godine 1947, Aleksandrijska Patrijaršija ga je poslala na misiju u Mozambik. Tamo je ostao do 1952. Onda je došao u Atinu i tamo pohađao Teološku Školu na Atenskom Univerzitetu. Godinu dana nakon završetka školovanja bio je poslat u London gde je služio u Crkvi Svih Svetih. U isto vreme je pohađao časove interpretacije Svetog Pisma i Crkvene Istorije na Rojalnom Koledžu. Godine 1959 je bio u Rusiji i Grčkoj, a nakon toga je postao propovednik na Kipru i Iguman Manstira Machairas. 
 
Posle ovih teških zadataka vratio se u Grčku i počeo da služi u bolnici Crvenog Krsta. Šest godina je služio uz veliku revnost, kako pacijentima tako i osoblju i posetiocima bolnice. Ovo se u bolnici pamti sa velikom zahvalanošću i dan danas.  
 
Njegovo poslednje poslušanje je bilo u Crkvi Svete Trojice u Ampelokipoi. Na kraju se povukao sa aktivne službe i tražio je udaljeno mesto od sveta da bi tu ostao do kraja života. Sećam se da je 1946 u Nazaretu izražio želju da živi kao običan monah bez svetovnih briga. Čak i kasnije je uvek tražio vreme da ode na njegovu voljenu Svetu Goru gde je tražio odgovarajuće mesto za svoju budućnost. Ostao je još neko vreme u svetu ne zato što je tražio počasti kao drugi već zato što je trebao da sredi familijarne obaveze koje su ga opterećivale.
 
Starac Elpidije me je posetio u Novom skitu Svetog Anargirija i molio me da bude oficijalno pridodat bratstvu manastira, da bi imao mesto gde će biti nakon svetovnih obaveza. Uverio sam ga da ga neću odbiti kada dođe vreme. I zaista, postao je član bratstva, ali u novoj keliji koju smo izgradili od temelja. 
 
Svetovne vrednosti i počasti nisu uspele da pomrače prvobitnu revnost i želju koju je božanska blagodat posadila u čitsim dušama dva brata, koji ne samo da su izgledali isto već su imali i slične karaktere, misli i želje. Naši Sveti Oci su u pravu kada kažu da “inicijalne boje ne blede”.  Inicijalne “boje” monaškog poziva, koje su posejane božanskom ljubavlju i revnošću u mladim dušama su dale bogat rod. Ni jedan faktor ili opravdanje na zemlji nisu mogli da ih odvuku od početnog cilja. Ovo je razlog zašto ljudi treba da se uče pobožnosti, revnosti, i vrlini od detinjstva da bi tako postavili osnovu za njihov dalji život. Daću vam još jedan primer ove stvarnosti.  
 
Kada su bili u srednjoj školi oni nisu zapostavili monaške dužnosti. Čak i kada su se susretali sa ljudima koji su bili protiv njih oni bi se zatvorili u svoju sobu i čitali bi duhovne knjige kao što su radili u manastiru. Kada bi mlađi monasi ili vršnjaci iz škole dolazili oni su se izgovarali da imaju nešto da čitaju i onda bi počeli da se mole Bogu. Neželjeni gosti bi odlazili, a oni bi nastavili da rade na svom spasenju. Dva brata nikada nisu ostavili svoja pravila, čak ni kada su bili u poznim godinama.   
 
Otac Elpidije je takođe učio pravo. Tako da je pored svešteničke službe morao i da uči. Ponekad je ovo bilo teško za monaha, ali nikada nije odustao. Ponekad bi zamolio svoju duhovnu decu, rođake, ili medicinsko osoblje da umesto njega čitaju psalme ili druge duhovne knjige.
 
Nikada nije odlazio na Svetu Goru da bi odmarao, već je i na Svetoj Gori uvek imao obaveze. Molio bi se za ceo svet, čitao molitve za egzorcizam umesto monaha na Svetoj Gori. Kada bi odlazio u Dafne i ako bi čuo da će i neki monah ići sa njim bio bi uznemiren. Kada su ga pitali zašto, odgovorio je da bi taj blaženi monah non stop pričao, tako da on ne bi mogao da se moli. Ovaj revnosni starac je uvek pokušavao da bude oslobođen svetskih briga i da živi u tihovanju kao pravi monah, što je i bio njegov početni cilj. 
 
Bilo mu je veoma bitno šta je volja Božja u njegovom životu. Sveta Gora je bila njegova prva želja ali je hteo i da stekne Božju saglasnost. Zbog toga se molio Presvetoj Bogorodici da mu pomogne. Jednom, kada se razboleo i kada je bio odveden u bolnicu video je Presvetu Bogorodicu u snu koja mu je rekla da će ozdraviti i da će doći u Njen Vrt. Kasnije kada je ponovo bio uznemiren istom mišlju rekao je Ocima da je video Božju blagodat u obliku duge kako se spušta sa vrha svete Gore na blagoveštansku keliju, koja je bila iza Skita. Tu se na kraju nastanio. 
 
Nakon upokojenja Starca Elpidija, njegova duhovna braća su nam rekla da je tačno znao kako je njegov brat blizanac bio ubijen u Palestini. Čuo je ubice i svog brata kako mu kaže:”Brate moj, oni me ubijaju!” Jednom je bio na večeri kod siromašne porodice i nije bilo dovoljno hrane. Blagoslovio je ono što je bilo na stolu i rekao im da imaju vere. Nakon što su se svi nasitili ostalo je hrane na stolu. Dok je bio u bolnici Crvenog Krsta, Otac Elpidije je blagoslovio oko jednog doktora, koji mu je bio prijatelj i koji je imao glaukom. Trebao je da bude operisan, ali nakon blagoslova operacija nije bila potrebna jer je oko ozdravilo. Nekoliko ljudi nam je reklo da ga je videlo u vazduhu više puta dok je služio Svetu Liturgiju. Takođe su viđali svetlost oko Njegove glave.
 
Dok je bio u Atini, jednom se vozio u taksiju sa pobožnom ženom koja je išla na poklonjenje moštima Svetog Novomučenika Polidorosa iz Plake na Kipru. Vozač taksija je počeo da psuje. Na to mu je starac, koji ga nije poznavao, pomenuo ime i rekao mu da to ne radi. Vozač se začudio kako mu je znao ime i tražio je oproštaj, a žena se čudila kako to starac zna vozačevo ime. Na to je starac odgovorio da to nije ništa, da je samo izgovorio ime i da je ispalo da je ono pravo.
 
Bio je ponizan i nikada nije otkrivao nikome svoje duhovno stanje, koje bi ga učinilo poznatim. On je samo imao ljubav prema bližnjima i onima oko sebe. Dok je bio u Skitu, niko od otaca se nikada nije požalio da je ikada starac uradio nešto pogrešno, da je napravio neki skandal ili problem. Bio je veoma revnostan prema služenju Bogu i prema čistoj Veri, a pogotovo prema detaljima Svetootačke Tradicije.   
 
Poznavali smo kratko, ali smo ipak osetili Njegovu toplinu i očinsku ljubav. Trudili smo se koliko smo mogli da mu pomognemo u njegovim mnogim bolestima za vreme njegove starosti, ali u stvari on je znao zašto strada i time je on nama pomagao. Ipak bilo bi još bolje da smo imali više vremena da provedemo sa njim.
 
Naša Panagija, Presveta Majka Božja, zaštitnica ovog svetog mesta, ga je uzela ranije da bi mu dala mesto među pravednicima, mesto gde se i njegov brat blizanac i Sveti Sveštenomučenik nalazi i koji ga je očekivao:”Dođi, brate moj, budimo monasi zajedno, i uživajmo u nagradama, nerazdvojni i sjedinjeni. Amin.”
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
01.12.2015

Izvor: http://pemptousia.com/2015/11/elder-elpidios-of-nea-new-skete-holy-mount-athos/

Pročitano: 9063 puta