MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NOVA TVOREVINA U HRISTU: KAKO JE ISUS IZMENIO NAS I NAŠE BRAKOVE



Ko god da obitava u Hristu, on je nova tvorevina; staro je prošlo, a novo je došlo. Konačno dolazimo do jevanđelskog i hrišćanskog života! Punoća vremena je nastala i Bog je poslao Sina Svog, našeg Gospoda Isusa Hrista. Sve se promenilo! Ni jedan vid ljudskog života nije ostao isti. Sve je umrlo sa Njim, i sve je vaskrslo i preobrazilo se Njim. Svi smo iskupljeni, preobraženi, osvećeni, jednom rečju postali smo Hrišćani.  
 
Kada je Isus došao na zemlju mi smo bili bolesni i slabi, a On nas je iscelio, isto onako kako je upotpunio i ispunio Stari Zavet. U svojoj Himni o Devstvu, Sveti Jefrem Sirijski opisuje uticaj isceljenja koji se dogodio ovaploćenjem Boga.   
 
Njegovo telo je pomešano sa našim telom, Njegova čista krv je ulivena u naše vene, Njegov glas u naše uši, i Njegova svetlost u naše oči. Njegovom milošću On se sav pomešao sa nama. A pošto mnogo voli svoju Crkvu dao joj je živ hleb za hranu. Pšenica, masline i grožđe služe i simbolično kao lek i direktno na tri načina. Svetim hlebom se Crkva krepi, Svetim vinom se oživljava, a Svetim miropomazanjem razveseljuje.
   
Bog je postao čovek, jaz je premošćen, pravednost se ispunila, smrt uništila, đavo je pobeđen, greh iskupljen, prokletstvo se ukinulo, pakao je uništen, Hristos je vaskrsao, Bogočovek se vazneo na nebo, Raj je otvoren, ljudsko telo se zacarilo na nebu, Carstvo je uspostavljeno, demoni su poraženi, a čovek je dobio dostojanstvo. Bog je sa nama! Sve nacije znajte to i pokorite se!  
 

Vaskrsenje devstvenosti i braka
 
Novost hrišćanskog čoveka jasno sebe izražava u braku i supružničkim odnosima. Sa iskupljenjem i uzdizanjem ljudske prirode došlo je do iskupljenja i uzdizanja svega povezanog sa ljudskom prirodom, uključujući i brak. Sa vaskrsenjem Isusa Hrista došlo je do vaskrsenja svete devstvenosti, koja je bila izgubljena Padom. Sve veličanstvene jevanđeljske realnosti su donele velike promene u našim životima.  
 
Sa zemlje na Nebo
 
U Jevanđelju, cilj više nije bila zemlja kao što je zapisano u Zakonu, već Nebo. Sve do uništenja smrti, koje je Isus uradio, obećanje nebeske nagrade bilo je samo san i neefikasan način motivisanja Božjih ljudi. Pa je zbog toga Bog svojim zakonom motivisao ljude obećavajući zemaljske blagoslove i sigurnost. Zbog toga u Starom Zavetu postoje blagoslovi i prokletstva. Oni koji su se držali zakona dobijali su velike zemaljske blagoslove: dug život, imunost na telesne bolesti, pogodno vreme, veliki broj potomaka, mnoštvo roda i pobedu u ratu. Dok oni koji nisu ispunjavali zakon su bili pod prokletstvom: iznenadnim katastrofama, bolestima, porazima u ratu, umiranjem dece i životinja,  neplodnom zemljom...
 
Isus nije propovedao na ovaj način. Umesto zemaljskih blagoslova i proklestava, On je naglašavao realnost Raja i Pakla, i najveću motivaciju koja je ljubav. Gospod je obećao Carstvo, velike nagrade i dobar ishod na Njegovom strašnom sudu. U stvari, niko nije više pričao o večnim nagradama, Raju i Paklu nego sam Gospod Ljubavi. Zašto je Isus govorio toliko mnogo o Paklu, zato što ne želi da iko ode tamo. On je učio svoje učenike da uopšte ne brinu o zemaljskim stvarima. Svojim primerom i učenjem On nam je na delu pokazao da ne razmišljamo o zemaljskim nagradama i kaznama. Ne treba da se plašimo onih koji mogu da ubiju telo, već da se plašimo Onog koji može da baci u pakao i telo i dušu. Hrišćani treba da se usresrede samo na nagradu u Carstvu Nebeskom i na plamen pakla.  
 
Za razliku od Jevreja, Hrišćanima nije obećano da će biti zdravi oni, njihova deca, njihova stoka i da će biti plodni. Hrišćani ne provode ovozemaljski život u postizanju zemaljskog prosperiteta, traženju zdravlja i mnogobrojnog potomstva, iako sve ovo ostaje blagoslov Božji. Hrišćanima je obećano sasvim suprotno od toga u ovom životu i na to treba da budu spremni. Jer će svi oni koji žele da žive po Jevanđelju Hristovom biti gonjeni. Hrišćanima je dato ne samo da veruju u Njega već i da stradaju za Njega. Gospod je rekao da svako ko želi da ide za Njim treba da uzme krst svoj i da ga prati, jer ko hoće da sačuva svoj život izgubiće ga, a ko god izgubi život svoj Hrista i Jevanđelja radi sačuvaće ga. Više ne postoji strah od smrti, a tome su dokaz mnogi mučenici poslednjih dve hiljade godina, koji su svojom krvlju ukrasili Crkvu.  
 
Mučenici, a i verni Hrišćani koji dobrovoljno žele da budu mučenici, pokazuju da ne traže zemaljsku nagradu, već nebesku nagradu koja je bolja od one koja je ponuđena u Starom Zavetu onoliko koliko je nebo bolje od zemlje. Mi smo blagosloveni u Hristu svakim duhovnim blagoslovom, po rečima Sv. Apostola. Jer je Isus na nebesima, a nebo je tamo gde je naše srce, gde je naš um, i gde je naša nada. Naše dom je na nebu, sa koga željno očekujemo Spasitelja našeg, Gospoda Isusa Hrista. Naš cilj nisu zemaljski blagoslovi, već sam Raj. Ne tražimo materijalno blagostanje, već duhovno, odnoso umnoženje Duha Svetoga. Nada naroda Božjeg nije dug život na zemlji, već večni život u Crastvu Božjem.  
  
Od deteta do odraslog čoveka
 
Nova nebeska stremljenja Hrišćana su duboko ukorenjena u Jevanđelju Gospodnjem. Novi Zavet je zahtevniji od Starog Zaveta. Hristos ispunjava Stari Zavet i primenjuje ga na unutrašnjeg čoveka i mnogo dublje, što ga za Hrišćane čini striktnijim. Za razliku od vernika Staroga Zaveta i tog doba, vernici Novoga Zaveta imaju uzvišeniji cilj i mnogo rigoroznije “takmičenje”. Jer je nama zapoveđeno da živimo kao bestelesna bića. Danas, u vremenu Crkve, mi “trčimo“ sa anđeoskim silama, a sve to ima ogroman uticaj na brak, devstvenost i supružničke odnose.  
 
Od Jevreja do Hrišćana
 
Ovaj viši i novi cilj života u Hristovoj Crkvi je propovedao Isus, jer je čovek sada nov i uzvišen. Ne samo što je Isusovo ovaploćenje savršen zemaljski život, smrt uništenje Pakla, vaskrsenje i vaznesenje delo Božije ruke, Pedesetnica silazak Duha Svetoga na telesna bića, već se blagodat Božja koja se izlila na ljude veoma umnožila. Božanska pomoć koja nam je data Novim Zavetom je ogromna, jer smo dobili Božju blagodat. Mistično smo se sjedinili sa Svetom Trojicom. Bog u nama i mi u Bogu: to je hriščanski život. Ovo sjedinjenje Boga i čoveka se postiže, održava i produbljuje Svetim Tajnama, koje je sam Hristos ustanovio, a koje se daju ljudima Njegovim Telom, Crkvom, služiteljima Tajni, Svetim Apostolima i njihovim naslednicima. Ne živimo više u senci svetih tajni Starog Zaveta po kojima su pravednici živeli. Oni su to imali, a mi imamo pravu stvar. Oni su imali neku vrstu pričešća kada su jeli manu sa neba i pili vodu iz stene, a mi imamo pravu stvar. Ovi oblici svetih tajni su samo senke u odnosu na veličanstvene Svete Tajne koje su došle. Stare tajne nisu dovodile do radikalne regeneracije ljudi. A dokaz tome je seksualna nemoralnost, zbog koje je u jednom danu umrlo 23000 ljudi.   
  
Pre Hristovog dolaska, naše telo je bilo lak plen za greh. Nakon pada veliki broj strasti je ušao u nas. Zbog toga nije bilo lako živeti vrlinskim životom. Jer nije bilo Duha Svetoga u nama da pomogne, a ni krštenja da umrtvi staro. Tako da je bilo mnogo padova, a Zakon je služio da nam kaže šta treba, a šta ne treba raditi. 
 
Sada je došao kraj vremena. Krstili smo se u ime Gospoda Isusa Hrista i na taj način smo mistično sjedinjeni sa Hristom. Dobili smo potpun oproštaj grehova i ponovo smo se rodili vodom i Duhom. Naš stari čovek, koji je bio porobljen strastima i pohotama, je umro krštenjem da bi smo mogli da krenemo u novi život. Miropomazanjem, mi smo primili pečat  Svetog Duha, a pričešćem Presvetim Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista mi živimo u Njemu i imamo život večni. 
 
Čovek je dobio božansku pomoć, ali se zbog toga i etički mnogo više traži od čoveka. Zbog toga nam je i rečeno da naša pravednost mora da bude veća od Farisejeve. Uz dolazak veće blagodati dolaze i veća iskušenja. Hristos je preobrazio ljudske mogućnosti, dajući ljudima krila, ali nije promenio osnovnu ljudsku prirodu, isto kao što i gvožđe postaje vatra kada dođe u kontakt sa vatrom, ali ne prestaje da bude gvožđe. Sa dolaskom Duha Svetoga ljudsko telo je postalo duhovno, koje kao duša može da leti istim krilima. Ovo preobraženje je omogućilo Hrišćanima da im mučenja i stradanja budu bezbolna. Način života po Starom Zavetu je ispod Novog Zaveta, uključujući brak i supružničke odnose, što i Sv. Jovan Zlatousti potvrđuje. 
 
Nama Bog nije govorio prorocima već Sinom svojim, tako da mi imamo veće i savršenije Jevanđelje. Zbog toga treba da stremimo višim ciljevima od onih koji su se tražili od ljudi u doba Staroga Zaveta, jer nam je data veća čast. Oni su imali Mojsija za učitelja, a mi Mojsijevog Gospoda koji nam je svojim ustima govorio. Zato pokažimo nebesku mudrost dostojnu ove časti.  
 
Nemajmo ništa sa zemljom, jer vidimo sada da Hrišćani uzdižu brak i prihvataju svetu devstvenost.
 
Autor: o.Josiah Trenham
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
16.01.2015.

Izvor:https://pemptousia.com/2015/04/new-creation-in-christ-how-jesus-changed-us-and-our-marriages

Pročitano: 7007 puta