MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PITANJE DUHOVNIKU - Prot.A.Satov



Oče, blagoslovite!
 
Nikako ne mogu da shvatim zašto je Bog, zapovedajući nam da ljubimo svoje bližnje, rekao da onaj koji ne ljubi svoga bližnjega, ne može da ljubi ni Boga, odnosno,  ako ne ume da voli onoga koga vidi i zna, kako može da voli Onoga Koga nije ni video i Koga ne zna? 
 
Ali, ako čovek veruje u Gospoda, onda je za njega neosporna činjenica da nas On voli i da nam želi dobro. Verujući čovek ne mora da vidi Boga, da bi sve to znao. Znači da taj čovek ima ljubavi. A neke bližnje on i ne želi da voli baš zbog toga što ih je video, i što ih zna. Kako je moguće voleti šofera koji vozi velikom brzinom i namerno prolazi kroz baru kako bi isprskao narod na stanici? Ili, kako voleti ljude koji se podsmevaju drugim ljudima? Nasuprot tome, ja  kažem da njih ne treba voleti. Naravno, treba se truditi, ali, ne mogu da shvatim, ako već ne volimo one koji nam se rugaju, zašto ne smemo istovremeno da volimo one koji  nas vole? Hvala.
 
Valerija 
***
 
Draga Valerija!
 
Sveti apostol Jovan Bogoslov piše o tome da se čovek, koji govori o ljubavi prema Bogu, Koga nije video, i koji pritom ne voli bližnjeg, možda nalazi u zabludi u odnosu na svoja osećanja. Ljubav prema Bogu može biti maštovita, lažna i da se ne ispoljava ni u kakvim delima. Ljubav prema Bogu se pokazuje u težnji da se živi po Njegovoj Svetoj Volji, ali čovek, koji ne vidi Boga, ne može da zna da li  živi po svojoj volji, ili po Volji Božijoj. Njemu se može činiti da mu Bog nešto blagoslovi, a da to u stvari, nije tako. Ako možemo da odsečemo svoju volju u odnosu prema bližnjem, onda možemo da kažemo da ga volimo. Ako ne postupamo onako kako mi želimo, nego onako kako nas neko moli, i ako to radimo iz ljubavi – onda tu nema nikakve sumnje. Mi ne možemo iskazati svoju ljubav prema Bogu tako što ćemo Ga poslužiti, nahraniti, potrpeti zbog Njega neku nevolju ili neprijatnost. Naš bližnji je često nemoćan, nesavršen, i mi noseći njegove mane, smirujući se pred njim, fizički radeći umesto njega, odričemo se sebe i učimo se samopožrtvovanoj  ljubavi.

Sveti apostol Jovan Bogoslov ne govori o toj ljubavi o kojoj Vi pišete - o ljubavi koja se klanja pred Božijim Veličanstvom, o ljubavi koja bližnjega zadivljuje lepotom i vrlinama, već omiljeni Hristov učenik govori o samopožrtvovanoj, žrtvenoj, krsnoj ljubavi, o ljubavi kao služenju. O toj ljubavi u odnosu sa bližnjima Gospod govori u priči o milosrdnom Samarjaninu. Šta je privuklo srce Samarjanina prema Judejcu koji je ležao na putu,  dakle, čoveku koji s njegove tačke gledišta zaslužuje prezir, koji huli na samarjansku veru, i zbog čega bi on trebalo da bude kažnjen radi opštenja sa njim? On je za Samarjanina mnogo gori od vašeg vozača! Ali, milosrdni Samarjanin se sažalio na njega, i njegova ljubav se projavila u brizi za tog nesrećnika. Na tu ljubav nas priziva Hristos i o takvoj ljubavi piše Sveti apostol Jovan Bogoslov. Na Strašnom Sudu ćemo biti osudjeni ili pomilovani u zavisnosti od toga kako smo se mi odnosili prema našim bližnjima kada je to bilo potrebno, jer naše služenje njima Gospod prima kao služenje Njemu Samom: “Kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste?" (Matej, 25:35-46).
 
S  ljubavlju u Hristu,
Prot.A.Satov

Prevod sa ruskog:
Dr. Radmila Maksimović
 

Pročitano: 17144 puta