MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČUDO SVETOG ARHANGELA MIHAILA



Mihailo, veliki i vrhovni vojskovođa Božije bestelesne vojske, je pokazivao milosrđe prema ljudskom rodu kako pre tako i posle Božijeg ovaploćenja. Mnoga čuda je činio pre Hristovog dolaska, a nakon Hristovog dolaska je pokazao još veću ljubav i brigu prema Hrišćanima.
 
Kolos je bio antički grad južne Frigije, a nalazio se sa zapadne strane Anatolije i doticao je Liku sa gornje strane. Grad je bio udaljen deset milja od Laodikije, a trinaest od Jeropolisa. Nalazio se na glavnom putu od Efesa do Eufrata. Bio je veoma oslabljen u sedmom i osmom veku kada je Vizantijska moć opadala u Maloj Aziji. Kolos je bio izložen napadima Saracena. Ostatak populacije je izbeglo u Honu, koja je bila tvrđava sa glavnim zamkom na planini Kadmus, koga su Turci uništili za vreme invazije u dvanaestom veku. Ovo mesto je danas ne naseljeno.
 
Kada je Jevanđelista Jovan Teolog otišao u Efes, koji se nalazio između Jone i Lidie, naišao je na mnogo ljudi koji su grešili i bili idolopoklonici. Pogotovo su se klanjali Artemisi, koja je po mitologiji bila hrabra žena lovac. Grčki pagani su je smatrali boginjom i prinosili su joj velike žrtve. Kada je Jevanđelista Jovan bio u tom gradu sa Svetim Prohorom, podigao je svoje ruke uvis i sa uzdahom se pomolio Bogu. I gle! Idol Artemise u njenom hramu se srušio, ali niko nije bio povređen. Nakon toga se i ceo hram srušio. Sveti Jovan je učinio mnoga čuda u tom gradu.
 
U jednom od sela u Lidiji, sveti Jovan se susreo sa Apostolom Filipom i njegovom sestrom, pa su zajedno otišli u Frigijsku zemlju. Tamo su ušli u grad Jeropolis i propovedali Hrista. Grad je bio poznat po rudnicima kalcijuma i bio je pun idola. Svi ljudi tog grada su bili idolopoklonici, a pored idola imali su i zmiju kojoj su izgradili specijalni hram. Donosili su hranu i razne žrtve zmiji i klanjali joj se i ostalim zmijama. Sveti Filip i njegova sestra su se naoružali molitvom protiv zmije, a Sveti Jovan im je pomagao. Zajedničkim molitvama su ubili zmiju kao sa kopljem, uz pomoć Sile Hristove. Kasnije su pagani razapeli Svetog Filipa i tako je Sveti Filip dobio krunu mučeništva. Hristos je dopustio jak zemljotres na Jeropolis koji ga je razorio do temelja. Grešnici Jeropolisa su sa kajanjem pali pred noge Svetog Jovana i molili za milost. On ih je krstio u Ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, i naučio ih istini. Ostatak Crkve na mestu mučeništva Svetog Filipa se još uvek može naći u Jeropolisu.   
   
Sveti Jovan je produžio svoj put u susedni grad Jerotopon i priveo Grčke pagane istinitom Bogu. Sveti Jovan je prorokovao da će se na tom mestu pojaviti veliki izvor svete vode u čast Svetog Arhangela Mihaila, koji će činiti mnoga i velika čuda.
 
Nakon toga Sveti Jovan je napustio te predele i nastavio da propoveda Jevanđelje, a izvor svete vode se pojavio i mnogi ljudi, ne samo Hrišćani, su bili isceljeni od svake bolesti kada su je koristli sa verom.
 
U gradu Laodikiji živeo je jedan Grčki paganin. Imao je jednu ćerku, koja je bila gluvonema od rođenja. Otac je zbog toga bio veoma tužan i rado bi joj dao i svoju dušu samo da je čuje kako govori. Jednoga dana je imao viziju u kojoj mu se javio čovek koji mu je rekao da ode na svetu vodu (Agiasma) Svetog Arhangela Mihaila i da se neće razočarati. Dodatno mu je rečeno da će njegova ćerka biti isceljena, a da će on naći spasenje za svoju dušu. Ova vizija mu se nija javila zato što je Grčki paganin bio dostojan (jer se zna da je bio idolopoklonik) već zato što Bog želi da spase sve ljude i da ih dovede do poznanja istine, pa je u svojoj milosti poslao ovu viziju da bi se kroz čudo Grčki paganin preobratio, ali ne samo on nego i drugi. Kada se probudio u strahu, on je sa svojom ćerkom otišao na izvor svete vode Svetog Arhangela Mihaila. Kada je stigao, naišao je mnoge ljude koji su došli da bi se izlečili od raznih bolesti. I zaista, direktno bi dobijali isceljenje kada bi popili vodu ili došli u kontakt sa njom.
 
Grčki otac je upitao ljude koje ime prizivaju kada piju ovu svetu vodu. Rekli su mu da prizivaju Oca, i Sina, i Svetoga Duha, i vrhovnog Svetog Arhangela Mihaila, roba Svete Trojice po njihovim rečima. Kada je ovo čuo, poveraovao je svim svojim srcem. Pa je prizvao Boga, koji je proslavljen i u Svetom Arhangelu Mihailu i dao svetu vodu svojoj ćerci da popije. I odmah, ne samo da je ćerka progovorila nego su oboje postali vernici i počeli su da slave Boga i da se zahvaljuju Svetom Arhangelu Mihailu. Nakon toga su bili kršteni, ali ne samo oni već i svi oko njih. A kao zahvalnost Grčki otac je sagradio skupocenu Crkvu, a izvor svete vode je ukrasio i prekrio lepim objektom. Tako da je uz veliku zahvalnost otišao svoj kući blagodaran Bogu i Svetom Arhangelu Mihailu što su mu je ćerka isceljena, ali još više zbog svog preobraćenja.
 
Posle devedeset godina, dete od deset godina iz Jerapolisa, koji je bio sin pobožnih Pravoslavnih Hrišćana, otišao je u Crkvu Svetog Arhangela Mihaila da bi dobio odgovor od Boga koji je tražio. Njegovo ime je bilo Arhipa i bio je crkvenjak koji je posedovao mnoge Božije darove jer je stekao puno vrlina i živeo podvižnički, izbegavajući telesne strasti. Jeo je samo biljnu hranu bez soli, a pio je samo svetu vodu. Spavao je na kamenju, ali ne dugo. Nosio je samo dve vrste odeće cele godine, jednu za dan, a jednu za noć. Ali pošto je živeo u strahu i ljubavi Božijoj smrt mu je bila slatka nakon rigoroznog života. Tako da je njegov život bio sličan mučenicima i pravednicima koji su prošli kroz velika stradanja. 
 
Arhipa je uvek imao na umu da treba da radi na svom spasenju svakodnevno i da ima srce koje je ponizno. Trudio se da Bog očisti njegovo srce i da živi u pokajanju jer je to ugodno Gospodu. Molio je Boga da ga ovaj svet ne obmane i da mu Bog ispuni oči duhovnim suzama i da mu pomogne da ispunjava Njegove zapovesti. Jer je znao da će ovo telo umreti kao što i trava umire i danas jeste, a sutra ga nema. Takođe je molio Boga da mu da odlučnost da teži ka večnom dobru i spasenju duše.
 
Takve su bile svakodnevne njegove molitve i Bog mu je brzo ispunjavao molitve. Pošto je živeo blizu svete vode video je mnoge bolesnike koji su se isceljivali na njoj, ali i na čudima koje je Arhipa činio. Zbog toga su mnogi bili ljubomorni i zavideli su mu, pa su loše govorili o njemu iako je živeo podvižnički. Jednoga dana pagani su se okupili i napali Arhipu. Nameravali su da ga ubiju i unište izvor svete vode. Jedni su vukli Arhipu za bradu i kosu i udarali ga motkama, a drugi su pokušavali da zatrpaju svetu vodu. Ali po premudrosti Božjoj oganj se pojavio koji je preplašio pagane koji su pobegli i tako neuspešno završili svoju nameru.
 
Nakon ovoga, oni su smislili nešto još gore, a to je bio plan da potpuno unište Crkvu i da ubiju pravednika. Šta su smislili? Pored Crkve Svetog Arhangela Mihaila se nalazio izvor svete vode, a sa leve strane se nalazila reka po imenu Chryssos. Nevernici su hteli da preusmere reku prema Ckrvi i svetoj vodi. Mislili su da ako pomešaju rečnu vodu i svetu vodu da će sveta voda da izgubi svoja isceljujuća svojstva i da tako Hrišćani više neće dolaziti tu da je koriste. I kada su sve isplanirali, prokopali su kanal da bi se rečna voda izlila onako kako je njima odgovaralo. Ali po premudrosti Božjoj, voda kao da se uplašila od Svetog Arhangela i otišla je skroz na suprotnu stranu, i taj njen tok je ostao do današnjeg dana. Ipak, pagani su smislili nešto još gore. 
 
Dve reke protiču sa istoka i prolaze blizu Crkve, pa je nepomjanik smislio da obe reke udruži i navede ih na Crkvu i svetu vodu, pa da na taj način ništa ne ostane od njih. Ovo je izgledalo izvodljivo paganima jer bi tok vode bio pod kosim uglom na dole i voda bi lako išla ka Crkvi i svetoj vodi. U blizini se nalazila velika stena i tu su iskopali malo jezero i napravili branu da bi sakupili vodu iz reka. Hteli su da sakupe dovoljno vode i da onda otvore branu da bi se velika količina vode pod velikim pritiskom obrušila na Crkvu i svetu vodu. Tako da su nestrpljivo čekali da se dovoljno vode sakupi.
 
Danonoćno su muškarci, žene, i deca radili da bi ispunili svoj ubitačni plan. Rob Gospodnji, Arhipa, je uvideo njihovo ludilo i znao je da mu se sprema veliko zlo. Tako da je pao pred Boga i Svetog Arhangela Mihaila da bi se moć nevernika pokazala ništavna prema Božjoj moći. Bez prestanka se molio Bogu.
 
Nakon deset dana, velika količina vode se akumulirala. Bilo je oko ponoći kada su bezbožnici otvorili branu. Izabrali su kasne sate da bi iznenadili Arhipu i da bi ga bacili u očajanje jer su mislili da će i on i sveto mesto nestati. Zli ljudi su stajali sa leve strane crkve očekujući da vide šta će se dogoditi. Arhipa je čuo buku ljudi i bujicu vode. Sa još većom odlučnošću se u tom trenutku neprestano molio i ponavljao psalme Svetog Proroka Davida u kojima piše o nadolazećim vodama mora i svetosti Gospoda.
 
Tako da se svetac molio i pokazala mu se božanska vizija u kojoj ga glas sa neba poziva po imenu Arhipa. Nije mogao dugo da gleda u viziju Arhangela i pao je licem na zemlju. Tada je čuo da mu Arhangel gvori da ustane i da vidi bezgraničnu moć Božiju. Od tog glasa vratila mu se hrabrost i ugledao je ognjeni stub koji se proteže od zemlje do neba. Čuo je glas da stane sa leve strane i da se ne plaši. Onda je Arhangel podigao svoju ruku i načinio znak krsta prema steni i udario je mesto veoma jako da se stena rasprsla. Onda je nastao zemljotres koji je otvorio zemlju i svi su bili preplašeni onako kao što je zapisano u psalmima. Onda je sva voda otišla u pukotine zemlje. Tako da je Arhangel zaustavio bujicu vode. Ovo čudo se još uvek može videti jer voda iz reke i danas ulazi u istu pukotinu. Zato je ovo mesto dobilo novo ime i ne naziva se više Kolos već Hona, što na Grčkom znači levak u koga se reke ulivaju.
 
Arhipa je bio izbavljen od sigurno smrti, a u tome mu je pomogao Sveti Arhangel Mihailo. Sa glasnim i jasnim glasom Arhipa je slavio Boga, ali takođe je veličao i Svetog Arhangela Mihaila. Arhipa je nastavio sedam godina da živi na istom mestu. Nakon sedam godina se upokojio i sa radošću otišao svom Gospodu da uživa u plodovima božanskih suza koje je na zemlji imao, a sada se raduje u večnom životu.
Na slavu Svete Trojice i vrhovnog vojskovođe Mihaila mnoga čuda su se dešavala svakoga dana na mestu gde izvire sveta voda. Kada bi hteli da izbrojimo broj čuda koja su se dogodila bili bi kao ljudi koji žele da izbroje broj zvezda na nebu ili kao oni koji žele da izbroje pesak na obali mora.
 
O vrhovni vojskovođo nebeske armije, mi nedostojni te molimo da se moliš za nas i da nas zakriliš i zaštitiš svojim krilima duhovne slave!
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
21.03.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2011/11/miracle-at-chonae-by-archangle-michael/

Pročitano: 13833 puta