MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI STARAC PORFIRIJE KAVSOKALIVIT - 1.DEO



Zbog onoga što sam vam do sada ispričao mora da mislite da sam neko i nešto. A u stvari ja sam ništa, iako se trudim ipak sam na početku predukusa stvari o kojima govorim. Pokušavam, želim, i zaista osećam ljubav prema drugima, iako sebe ne teram na to. A to veoma često osećam kroz Božju Blagodat. Nije mi dozvoljeno da govorim o tome, pa zbog toga govorim samo o onome što mi je dozvoljeno. Život bez Hrista ne vredi živeti i o tome nema sumnje.
 
Starac Porfirije je rođen 1906 godine u selu Agios Ioannis u Karistijskoj provinciji. Na krštenju je dobio ime Evangelos. Pohađao je školu samo dve godine. Zbog bolesti svog učitelja nije nastavio školu i pomagao je svojoj porodici tako što je čuvao stoku. Kasnije je radio i u rudniku iako je bio veoma mlad. Takođe je radio i u trgovini, dok je njegov otac bio na radu u inostranstvu da bi obezbedio finansijska sredstva za svoju porodicu.
 
Kada mu je bilo osam godina pročitao je žitije Svetog Jovana Kalivitisa. Ovaj svetac je ostavio dubok utisak na Evangelosa pa je on poželeo da vodi isti život kao i svetac. Kada mu je bilo dvanaest godina otišao je na Svetu Goru bez znanja njegovih roditelja. Jeromanah Pantelejmon, koji je živeo kao podvižnik, je postao njegov duhovni otac na Svetoj Gori.
Ovom starcu je mladi iskušenik bio potpuno poslušan i sve obavaljao sa radošću. Nekoliko godina kasnija postao je monah i bio udostojen da nauči tajne duhovnog života kroz praktično iskustvo. 
 
Zbog velike ljubavi prema Hristu i svom starcu  kao i zbog poslušnosti i asketskog načina života, posetila ga je Božija Blagodat i veoma mlad je dobio dar prozorljivosti odnosno da kroz Božiju Blagodat vidi nevidljivi duhovni svet, prošlost pa čak i budućnost. 
 
Dok je bio na Svetoj Gori razboleo se kada mu je bilo osamnaest godina. Tako da ga je starac poslao na lečenje van Svete Gore. Arhiepiskop Sinajski je uvideo da mladi monah poseduje duhovne darove, pa ga je rukopoložio kada mu je bilo dvadeset godina. Nekoliko godina kasnije bio je postavljen za ispovednika, pa je Porfirijev duhovni dar prozorljivosti iskorišćen na pomoć ljudima. Njegovi saveti su pomagali vernicima da izbegnu zamke Đavola, ali takođe on je mogao da razume šta se deševa u duši čovekovoj koristeći svoje duhovne darove. Dodatno je mogao da isceli i telesne bolesti i patnje, uopšte pomagao ljudima u njihovim životima. 
 
1940 godine bio je zadužen da služi kao sveštenik u Atinskoj Poliklinici. Tu je ostao 33 godine i ispovedao pacijente i medicinsko osoblje. Molio se Bogu za sve koji su to od njega tražili i mnoge je isceljivao kroz Blagodat Božiju. Iako je skrivao svoje darove, ipak su vernici shvatili da je on taj koji im pomaže. 
 
1950 godine obnovio je mali manastir Svetog Nikole Kalissiona na planini Pendelis i tu boravio do 1978 godine. 1979 godine nastanio se u Milesi blizu Oroposa u Atici gde je počeo da gradi manastir posvećen Preobraženju Spasitelja. Tu je primao posetioce, odgovarao na pitanja preko telefona, davao duhovne savete, molio se Bogu za sve ljude svih profesija. Nastavio je da ispoveda vernike i isceljivao i duše i tela veoma često. 
 
Juna 1991 godine osetio je da će se uskoro upokojiti. Nije želeo veliku sahranu pa se povukao na Svetu Goru, na isto mesto gde je i postao monah pre oko sedamdeset godina. Oko 4 sata ujutro Decembra 2og 1991 godine se upokojio u Gospodu koga je mnogo voleo. Bio je sahranjen kao običan monah u prisustvu samo nekoliko monaha, jer je zahtevao da se vest o njegovom upokojenju objavio tek nakon sahrane. Danas, u njegovom grobu se nalazi drugi monah jer je on zahtevao da se njegove mošti prenesu na mesto koje je nedostupno.   
Njegove glavne osobine
 
Glavne osobine Starca Porfirija koje je ispoljavao tokom celog ovozemaljskog života su poniznost i savršena ljubav prema Hristu i ljudima, ali i njegov osećaj pripadnosti Crkvi i poslušnosti Gospodu. Ničega se nije plašio na ovoj zemlji, pa čak ni pakla, jer je osećao besmrtnost u sebi. Bio je veoma mudar i strpljiv u vremenima stradanja. Bio je prozorljiv i imao je veliko znanje koje nije stekao učenjem već je dobio na dar od Boga. Voleo je težak rad i ponizne molitve koje su bile veoma efektivne. Bio je apsolutno Pravoslavan ali nije išao u fanatizam, pa su zbog toga njegovi duhovni saveti bili veoma vredni, a njegovo služenje u Crkvi veličanstveno.  

Nastavak - DRUGI DEO
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
24.3.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2014/01/saint-porphyrios-of-kafsokalyvia-part-i/ 

Pročitano: 7506 puta