MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MOĆ SVETIH TAJNI U ŽIVOTIMA PRAVOSLAVNIH HRIŠĆANA



o. Nikon (Sveta Gora)
    
Dragi Ljudi, Hristos Vaskrse,
 
Dok sam u Grčkoj pretraživao duhovne tekstove preko interneta naišao sam na odličan video u kome je o.Nikon iz Filotejskog Manastira na Svetoj Gori govorio o moći Svetih Tajni u životima Pravoslavnih Hrišćana. On govori o čudima u svakodnevnom životu koja su se dešavala kroz Svete Tajne. Za nas je to teško da shvatimo jer se tu govori o duhovnoj dimenziji u životu ljudi. Toliko sam bio oduševljen ovim događajima da sam osećao veliku želju da ih preved na Engleski zbog ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama. U jednoj od priča o.Nikon govori o Čudotvornoj Ikoni Presvete Majke Božije Prousiotissa koja je spasila život mladom Grčkom vojniku koji je vozio kamion na strmoj litici.
 
Na osnovu tradicije naše Crkve, ova ikona se nalazila u Crkvi u Prousi, u Maloj Aziji. Za vreme ikonoborstva, kada su jeretici uništavali ikone, ovu ikonu je sačuvao jedan od uglednih članova Pravoslavne Crkve. Da bi spasao ikonu 829 godine, izneo ju je van Crkve sa namerom da je odnese u Grčku da bi tu bila sigurna. Ali kada je stigao u grad Kallipolis ikona je nestala, ali je na čudesan način stigla do odredišta. Kasnije je dokazano da je zaista to ta ikona koja je nestala. Zbog čuda koja su se događala oko ikone taj čovek je odlučio da se zamonaši i ostatak života provede kao monah. Kasnije tokom vekova mnoga čuda su se dešavala pred ovom Ikonom u Grčkoj.
 

Panagia Prousiotissa
  
MOĆ SVETIH TAJNI U ŽIVOTIMA PRAVOSLAVNIH HRIŠĆANA
 
Vera je život. To nije znanje. Mi se ne spasavamo time što saznajemo o veri. Nećemo biti spaseni zato što verujemo, već zato što živimo po veri. Znanje nas ne spasava. Znanje nam daje mogućnost da živimo onako kako Isus želi da živimo. Hristos nije došao u svet da nas uči teologiji i fiozofiji. On je došao u svet da nam da novi i drugačiji način života. Čak i đavo veruje, ali ga njegova vera ne spasava. Svi ljudi imaju znanje, ali nisu svi spaseni. Zapovest koju smo dobili je da pokažemo veru kroz dobra dela. Kažemo da volimo Isusa. To je možda tačno, ali šta nam Isus govori. On nam kaže da pokažemo veru kroz dobra dela, a da onaj koji ga voli ispunjava Njegove zapovesti. Način na koji živimo nas čini Hrišćanima, a ne naša vera. Ako živimo kako treba onda će mo imati dobar filozofski aspekat i dobre misli. Zato što filozofija dolazi od načina života po kome živimo. Loš način živito nam donosi lošu filozofiju i obrnuto. Vera se ne stiče čitanjem knjiga i slušanjem propovedi, već načinom života.
 
Vera nije logična. Razlog ovome je nasledni faktor od Adama i Eve, od kojih je došla smrt. Mi možda nismo krivi što su oni učinili greh, ali smo rođeni sa njihovom prirodom koja se odvojila od duhovne blagodati. Zbog ovog pada svedobri Bog je po drugi put otvorio Vrata Neba da bi nas primio. Pitanje je da li će mo mi prihvatiti ovaj Božiji poziv. Ova Nebeska Vrata su Svete Tajne Crkve za Pravoslavne Hrišćane. Pre Krštenja zlo je bilo deo naše prirode u kojoj smo se rodili. A sada, duhovna blagodat Božija pokušava da nas privuče, da bi bili spaseni. Kada uđemo kroz Vrata Krštenja i kada smo zapečaćeni Miropomazanjem zlo više ne živi u nama. Zlo je tada oterano, a Blagodat Božija je u nama. Ipak, zlo nastavlja da pokušava da nas odvoji od Nebeskih Vrata. 
 
MOĆ SVETE TAJNE KRŠTENJA
 
Na Svetoj Gori imamo sveštenika koga svi vole. On je došao kod nas iz veoma daleke zemlje. Pre nego što je došao na Svetu Goru proputovao je mnogo i imao veoma raznolik život, tako da je bio pun znanja. Njegova zemlja porekla je Peru, gde mu još uvek živi familija i majka koja mu je rekla, još dok je bio mlad, da će nositi crninu i da će živeti na mestu koje nije ostrvo ali na koje se može stići samo brodom. Pošto je mnogo putovao, bio je i u Parizu gde je upoznao Pravoslavnog monaha. Pravoslavlje ga je privuklo tako da se krstio, a kasnije postao monah i sveštenik sa imenom Simeon. Nakon mnogo godina otišao je u Peru i krstio svoju majku u jezeru. Otac Nikon ga je sreo na Svetoj Gori i pitao ga kako je mogaao bez pripreme da krsti majku.   
 
A o.Simeon mu je odgovorio da kada je njegova majka saznala da joj je sin postao Pravoslavni monah odmah se raspitivala o tome. Čula je da u glavnom gradu postoji Ruska Pravoslavna Crkva pa je odlazila tamo na bogoslužanja često. Tako da je bila spremna da bude krštena. Za vreme krštenja u jezeru dogodilo se čudo, jer je njegova majka nakon trećeg potapanja u vodu ostala kratko u vazduhu da lebdi. Braća o. Simeona su sve ovo posvedočila. 
 
Majka je objasnila da je nakon trećeg potapanja bila ispunjena nekom svetlošću, a da je takođe sve oko nje blistalo. Na krštenju je dobila ime Eleftheria što u prevodu znači sloboda. (Svetlost koju je ona doživela je poznata u Pravoslavnoj Crkvi kao Nestvorena Božija Svetlost) 
 
JOŠ JEDNA PRIČA O MOĆI SVETE TAJNE KRŠTENJA U ATINI
 
Mladić koji je bio iz Grčke, dok je radio kao mornar, na jednom od jegovih putovanja upoznao je devojku iz Brazila. Zaljubili su se i došlo je razgovora o braku. Mladi Grčki rnornar je rekao devojci iz Brazila da je on Grčki Pravoslavni Hrišćanin i da ako hoće da se uda za njega treba da postane Pravoslavna Hrišćanka. Ona se na to složila i otpočela je katihezu u Brazilu, a nastavila u Grčkoj kada se tamo preselila. Jedini problem je bila buduća svekrva koja nije želela da joj ta devojka bude snaja. Mladić je rekao majci da voli tu devojku i da neće promeniti svoje mišljenje. Kada je majka uvidela da će doći do braka otišla je kod vračara.
 
Nakon katiheze devojka je bila krštena. A majka je otišla kod poznatog vračara u Atini, koji joj je rekao da će uraditi da njen sin ne poželi da vidi svoju buduću nevestu. Ali nekoliko dana vračanja nije pomoglo. Majka je ponovo otišla sa svojim suprugom i dali si još više novca vračaru, a on im je rekao da će uspeti jer uvek uspeva. Prošlo je još deset dana, a ništa se nije dogodilo. Tako da su roditelji ponovo otišli kod vračara. On im je rekao da ne može ništa da uradi i da će im vratiti sav novac. Rekao je da je prizvao najveće demone koji postoje, ali kad god su demoni pokušali da opsednu buduću snaju nisu mogli ništa da urade, jer ih je odbijala bela haljina koju nosi koja ima crveni amblem na njenim gudima. (Bela haljina je Krštenje, a crveni amblem je Miropomazanje)
 
DEMONI SU NEMOĆNI PRED BLAGODAĆU KRŠTENJA I MIROPOMAZANJA
 
Otac Nikon nam je ispričao da su mu u jednom Manastiru na Svetoj Gori rekli da ode do vinograda i da ga tu čeka dobro informisan čovek. Taj čovek je bio načitan i znao je pet jezika. Postali su odmah prijatelji, ali na žalost taj čovek je bio učitelj tehnike Zen u Atini i imao je “šesto čulo”. Da bi to dokazao ispričao je ocu Nikonu jedan događaj. Kada je hteo da legne da spava osetio je tim svojim čulom da će doći do zemljotresa pa je rekao svojoj majci da izađu u šetnju. Otišli su do obližnjeg parka i seli na klupu i zaista se dogodio zemljotros i ljudi su stradali. Otac Nikon mu je rekao da je onda on svetac, a učitelj Zena nije bio glup da kaže da je svetac, ali ni da je posednut demonom. 
 
Odgovor oca Nikona je bio da i životinje mogu da osete opasnost i zemljotres. A on mu je odgovorio da ih to ne čini posednutim demonima, tako da je odbijao da shvati opasnost tehnike Zen. Kako nekoga ko dobija informacije od demona da ubedite da je to pogrešno. Kada demon posedne um čoveka veoma je teško ubediti čoveka da mu treba pokajanje. Oni koji misle da su mnogo pametni veoma lako postaju posednuti. Ovi ljudi ne mogu biti spaseni osima ako ih Bog čudom svojim ne isceli.
 
Otac Nikon je ispričao još jednu priču u kojoj je stranac putovao Grčkom sa svojim sinom i lepo se provodio. Jednog dana je ugledao čoveka obučenog u crnu odeždu sa crnom kapom na glavi. Pratio ga je do Crkve i shavtio da je to sveštenik. Pitao ga je koja je razlika između Pravoslavnih Hrišćana, Katolika, i Protestanata. Sveštenik mu je objasnio razliku i dao mu jednu knjigu da pročita. Nakon što je pročitao knjigu hteo je da postane Pravoslavni Hrišćanin ali mu je sveštenik rekao da ne žuri, tako da je cele godine pohađao katihezu. 
 

Starac Jefrem
 
Onda je došlo vreme da se krsti, pa je otišao u Filotejski Manastir na dan slave manastira. Tu je bio kršten i odmah nakon krštenja se pričestio. Po Tradiciji čovek za vreme krštenja nosi belu odeću i drži sveću u ruci. Kaže da je nakon pričešća video belu svetlost oko Starca Jefrema koji je sada Iguman Manastira Svetog Antonija u Arizoni, u Sjedinjenim Američkim Državama. Takođe je video onog učitelja Zena i strašnu pticu nad njim, koja je u stvari predstavljala demona koji je zaposeo tog učitelja Zena koji nije znao da je u velikoj opasnosti. Pre krštenja i pričešća on nije mogao sve to da vidi, tako da se time na još jedan način dokazuje moć Svetih Tajni u Pravoslavnoj Crkvi.
 
MOĆ SVETOG TELA I KRVI GOSPODA ISUSA HRISTA
 
Otac Nikon nam je ispričao još jednu priču. Jedan sveštenik koji je mnogo godina služio nije osećao da se nešto specijalno dešava za vreme Svete Liturgie i nije verovao da hleb i vino postaju Sveto Telo i Krv Gospodnja. To je ispovedio, a ispovednik mu je objasnio da Bog zna zašto nam ne otkriva sve. Razlog može da bude naša gordost ili možda mi ne bi izdržali sve to ako bi nam Bog otkrio. Nakon tri meseca isti taj sveštenik se vratio ali je izgubio mnogo kilograma i izgledao je veoma loše pa je ispričao šta mu se dogodilo.
 
Za vreme prve Svete Liturgije nakon ispovesti u Manastiru, na dan Slave Svetog Jevanđeliste Jovana, nešto se dogodilo tom svešteniku. Kada je završila pričest naroda i kada je vratio Sveto Pričešće na Sveti Oltar video je da se u Svetom Putiru nešto događa. Iz Svetog Putira je počelo da izlazi sveže ljudsko meso i krv. Kada je ovo ugledao sveštenik se onesvestio, a čtec je brzo pritekao u pomoć jer je mislio da je sveštenik dobio infarkt.  
 
Kada se sveštenik oporavio pitao je čteca da li je video nešto neobično. A on mu je odgovorio da nije. Onda je sveštenik ustao i govorio Gospode verujem, Gospode verujem, a bio je u velikom strahu. Nakon Svete Liturgije sveštenik popije sve što ostane od Pričešća. Uz velik znoj i strah sveštenik je to uradio. Posle mesec dana tražio je da bude oslobođen svešteničke službe i nastavio je da radi u Mitropolitskoj kancelariji. 
 
MOĆ SVETOG PRIČEŠĆA U KANONSKIM CRKVAMA NOVOG I STAROG KALENDARA
 
Dok su Starac Jefrem i otac Nikon razgovarali u Filotejskom Manastiru, telefon je zazvonio, a Starac Jefrem je razmišljao da li da se javi. Ipak se javio i razgovarao je sa jednom ženom koja je bila zbunjena i nije znala da li postoji blagodat u obe Crkve koje koriste različite kalendare. Starac joj je rekao da ne treba da brine već da se moli Bogu i da posti. 
 
Uradila je kako joj je rekao i pričestila se u Crkvi koja koristi novi kalendar. Takođe joj je rekao da ako u toj Crkvi nema blagodati onda nema šta da izgubi, samo će onda popiti malo vina sa hlebom. Nakon pričešća vratila se na svoje mesto u crkvi i osetila da joj je nešto u ustima. Bilo je veliko i čudno, pa je prstima izvukla. Ali kada je izvukla videla je da je to pravo ljudsko meso i krv. Prepala se i glasno molila Boga da se smiluje na nju i da joj oprosti i On i Njegova Presveta Majka. Vernici su joj rekli da vrati nazad Sveto Pričešće u usta što je i uradila i tada se Sveto Pričešće vratilo u hleb i vino. To je moć Pravoslavne Crkve.  
 
MOĆ ISPOVESTI NAD ZLIM I NEČISTIM DUHOVIMA
 
Otac Nikon nam je ispričao još jednu priču o jednom od glavnih sudija u Grčkoj koji je imao veliki lični problem i koji je hteo da se ispoveda kod Starca Jefrema. Kada je ušao u sobu kod Starca Jefrema da se ispovedi čulo se vrištanje. Monasi kažu da su se zabrinuli da sudija ne povredi starca pa su ušli unutra i videli sudiju na podu kako se trese kao riba. Starac je rekao da je sve u redu sa njim i da ga odvedu u njegovu sobu, a da će nastaviti sa ispovešću sledećeg dana. Kada su ga vratili u sobi sudija se povratio i pitao šta se dogodilo. Monasi su mu ništa nisu rekli, već  samo da se onesvestio i da su ga vratili u njegovu sobu. Tek nakon tri dana ispovesti i istih događaja sudija je uspeo da sve ispovedi.  
 
Sudija je kasnije ispričao šta se dogodilo za vreme ispovesti kod starca Jefrema. Nešto gorko kao tumor je izašlo iz njega. Tek onda je osetio olakšanje i razumeo šta ga je teralo godinama da iskasapi  svoju suprugu. Neki glas mu je govorio da ubije svoju suprugu i osećao je veliki nagon da to uradi. Nekoliko puta je uzimao nož da ubije svoju suprugu, ali zbog ljubavi prema njoj nije to uradio već bi isekao njene fotografije. Taj zli glas mu je govorio da ubije i svoju decu. Nije bilo ni jedne fotografije u kući da sudija nije probio nožem. Ovo je kod njega trajalo petnaest godina. Nakon ispovesti više se glas i nagon nisu ponavljali. Otac Nikon kaže da 60 od 100 ljudi koji imaju psihijatrijske probleme su posednuti demonima.   
 
POKUŠAJ DEMONA DA UNIŠTE PRAVOSLAVNOG VERNIKA
 
Otac Nikon nam je ispričao da je jedan vojnik bio u životnoj opasnosti na planinskom putu. Vozio je kamion na strmoj litici kada su mu otkazale kočnice i volan. Pokušao je da otvori vrata i sa jedne i sa druge strane ali vrata se nisu otvarala da iskoči iz kamiona. Kada mu je ponestalo ideja počeo je da moli Presvetu Bogorodicu da ga spasi. Savio je glavu dole i čekao da kamion sleti sa litice, ali ništa se nije dogodilo.
 
Kada je podigao glavu uvideo je da je kamion išao kuda treba sam i zahvalio se Presvetoj Majci Božijoj. Godine su prolazile i on je zaboravio na ovaj događaj. Jednog dana je otišao u Atinu da poseti starog prijatelja koji se spremao da obiđe rođaka u psihijatrijskoj bolnici. Otišli su zajedno i dok su prolazili kroz hodnike bolnice jedan pacijent je uhvatio vojnika za vrat i vikao da je trebao on da ga ubije na strmoj litici i da je sve bilo spremno da ga uništi, ali da je došla žena u crnom i da ga je spasila. Otac Nikon je završio ovu priču naglašavajući i podsećajući nas da se demoni mnogo plaše te žene obučene u crno.
 
MOĆ SVETE TAJNE BRAKA I ISPOVESTI


 
Otac Nikon nam je takođe ispričao o svom prijatelju koji je bio professor u Atini. Ono što je oduševilo oca Nikona je njegova ljubav prema svojoj supruzi. Još dok su bili studenti njihova ljubav je počela. Kada je devojka rekla svojim roditeljima da će se udati za njega oni to nisu odobrili jer je mladić bio siromašan, čak su joj pretili da će je se odreći kao ćerke. Ipak, došlo je do braka i otac Nikon kaže da su imali troje dece kada ih je prvi put upoznao. U to vreme, mladi profesor je bio mnogo mučen od strane đavola.
 
Jednog dana dok su se vozili kolima profesor je ispričao ocu Nikonu šta mu se dešavalo. Dok je predavao na fakultetu osetio bi da mu se nešto nevidljivo približava i kada dođe u kontakt sa njim ostaje nepomičan. Studenti su se prvo smejali jer je profesor odjednom postajao kao statua, ali kasniju su samo čekali da ga to stanje prođe. A profesor im je rekao da je to neki njegov problem sa živcima. Profesor je ispričao ocu Nikonu šta mu se dogodilo na putu ka Atini. Kaže da je odjednom video skretanje koje ranije nije bilo tu, ali da se u tom momentu pojavio monah koji je sedeo pored njega i rukom mu pokazivao kuda da vozi. Kada su prošli nekoliko stotina metara i kada je pogledao u nazad video je da bi ga to skretaanje vodilo pravo dole u more. Monah je nestao, a profesor je želeo da sazna ko je bio taj monah. 
 
Problem sa demonom nije prestao. Kada je profesor kupio novu kuću osetio je da je u kući neko zlo. Možda su prethodni vlasnici imali satanske rituale u toj kući. Otac Nikon mu je rekao da pozove sveštenika i da osvešta kuću. Godinu dana kasnije otac Nikon je bio na Svetoj Gori i tamo video profesora koji nije dobro izgledao. Profesor mu je ispričao šta se dogodilo njegovoj porodici. Jednog dana kada se vratio kući demon je napao njegovu suprugu. Deca i žena su vrištali, a profesor je ugledao strašnog demona koji je izgledao kao polučovek i gorila. Profesor kaže da je počeo da se moli molitvom Gospodnjom, koju je jedino znao. Demon je gušio njegovu suprugu jedno vreme i onda nestao. Tada je profesor odlučio da ode na Svetu Goru da se ispovedi. 
 
Otac Nikon je pokušao da shvati kakav je greh profesor učinio u svom životu pa je dao toliku silu i slobodu Satani i Demonima. Otac Nikon je posavetovao profesora da ode kod starca Pajsija na Svetoj Gori. Kada je ugledao starca Pajsija shvatio je da je on bio onaj monah koji mu je spasio život na putu za Atinu. Bilo je puno ljudi oko starca Pajsija i on je rekao profesoru da sačeka i da će kasnije razgovarati sa njim. Kasnije, Starac Pajsije mu je rekao da je razlog takvim strašnim događajima i demonskim napadima to što profesor nije venčan sa svojom suprugom u Pravoslavnoj Crkvi i to što nije krstio svoju decu u Pravoslavnoj Crkvi. 
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
14.05.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/80501.htm

Pročitano: 17409 puta