MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DUHOVNA MUDROST DUHOVNE MATI NAŠEG VREMENA



Mati Makrina iz Manastira Odigitrija

Molitvama mati Makrine otkrivene su nam nagrade koje je Bog pripremio onima koji su strpljivi za vreme velikih iskušenja i koji ne osuđuju druge ma koliko ih drugi mrzeli ili povređivali. Takvi ljudi u ovom životu, a i nakon ovog života osećaju neopisivo ushićenje i sve ostale blagodati. 

Propovedi Igumanije Makrine iz Manastira Odigitrija (Volos, Grčka) su sakupjene u knjizi Λόγια Καρδίας (pp. 246-250). Sa sada ova knjiga je dostupna samo na Grčkom jeziku, a nadamo se da će u budućnosti biti dostupna i na ostalim jezicima. Dok se ova knjiga čita duša prosto leti, takvu moć imaju duhovno inspirisane reči ove Svete Igumanije. Ona je kao svetitelj iz davnih vremena, duhovno mudra, revnosna u svakom smislu i vrla bez premca. Reči ne mogu da objasne kakav ona utisak ostavlja čak i na stranca. Njene reči nam direktno daju ukus Hrišćanske duhovne borbe. Tekst koji sledi je jedan od najduhovnijih iz njene knjige.

Neka bi njene molitve i blagoslov bili sa nama!
 
* * *
 
Treba da budemo pažljivi da nekoga ne osudimo, šta više treba da budemo veoma pažljivi! Neobjašnjivo i strašno je druge osuđivati jer je rečeno da pazimo jer ako druge osuđujemo, da ne budemo i sami osuđeni. Da li primenjujemo ove reči na delu? Čak iako nemamo vrline, Hristos će nas spasiti i odvesti u Raj, samo ako ne osuđujemo druge. 
 
Igumanija Makrina nam govori o njenom ličnom iskustvu. Njena duhovna sestra je jednom govorila laži o Igumaniji Makrini. Kaže da nam ovo priča na slavu Hristovu. Da li je zbog iskušenja, mržnje ili zbog ljubomore to njena duhovna sestra uradila to nije bitno. Mati Makrina se mnogo molila za njenu duhovnu sestru. Kaže da se toliko nije molila ni za svoje roditelje. Mati Makrina je tražila pomoć i snagu od Boga, kao što je Sveti Car David tražio da ga Gospod odbrani od kleveta, a da će on čuavti Njegove zapovesti. Mati Makrina kaže da je osećala velike patnje unutar sebe.
 
Igumanija Makrina kaže da je u viziji jednom videla svoju duhovnu sestru kako plače i kako je sva oronula. Lice joj je bilo tamno, a na leđima je nosila tovar koji nije mogao da se pomeri od velike težine. Sve je bilo veoma stvarno. Njena duhovna sestra je patila u viziji, a Mati Makrina je htela da joj pomogne čim je videla. Rekla joj je da izgleda umorno i pokušala da podigne tovar ali nije uspela. 
 
Njena duhovna sestra joj je rekla da je umorna od nošenja tog ogromnog tereta. Takođe je rekla Igumaniji Makrini da Carica večeras priprema Slavu i da želi da je vidi. A Mati Makrina nam govori šta se dalje dogodilo.
 
Začudila sam se, ali odjednom je stigla kočija i Igumaniji Teofanija u njoj. Izgedala je kao dete od petnaestak godina. Rekla mi je da će ih Carica večeras primiti. 
 
Načinila sam znak krsta i ušla u kočiju. Prošli smo prelepim putem i videla sam Crkvu ispred nas, izgledala je kao Crkva Panagije Tinos. Crkva je bila veličanstvena! Prekrstila sam se dok smo prolazili pored Crkve. Preko puta je bila Palata sa ogromnim vratima. Tu je bila Carica na ulazu. Ali Caricu nisam mogla da vidim iznad njenog vrata zbog ogromne svetlosti Njenog lica. Na sebi je imala lepu crkvenu odeždu.
 
Dva reda ljudi je bilo ispred nje koji su joj prilazili. U jednom su bila deca, obučena kao anđeli, a u drugom su bile udovice obučene kao monahinje.
 
Krenula sam prema redu sa udovicama, ali su mi rekli da još uvek nije moj red. Odjednom sam čula Vaskršnje pojanje. Onda je Carica pozvala Svete Veliko Mučenike i Mučenike, a oni su prilazili da dobiju blagoslov pre nego štobi otišli na pripremljenu platforu. A iz Palate se čulo pojanje da je ovo Dan Vaskrsenja…  
 
Kada sam prišla dodirnula sam ruke Carice, njene predivne ruke koje su ostavile utisak na moju dušu. Stavila mi je ruku na leđa prijateljski i rekla da budem strpljiva. A onda je od svojih sluga tražila da me odvedu u Kraljesvki Vrt.
 
Za trenutak sam pogledala u Palatu i videla sam stolove sa belim stolnjacima, bilo je svega što se može poželeti.
 
Rečeno mi je da je sve to spremljeno za mučenike koji su pretrpeli velika iskušenja sa velikim strpljenjem. Kada smo ušli u Kraljevski Vrt videla sam cveće, a na na nekim cvetovima su bili krstići. Kako je vetar duvao tako se cveće pomeralo, a vrt je bio zelen i prekrasan. U tom Vrtu tuga koja mi je bila u duši je pobegla, a zadovoljstvo i radost došli! 
 
Tog jutra sam otrčala do duhovne sestre koja me je klevetala. Zagrlila sam je i izljubila. Nisam znala kako da joj se zahvalim jer su te njene klevete doprinele da vidim i osetim Raj. 
 
Taj doživljaj je ostao u meni, a ja sam zapamtila zapovest da nikoga ne osuđujem, da ne bih bila osuđena. To sam ispunjavala pa makar ispred mojih očiju se nešto ne željeno dešavalo.
 
To što sam videla u viziji me je utešilo, pa sam na sve ostalo zaboravila. U moje srce je ušla čistota koja me je učinila bestrasnom, a zatim i mir. Tako da mi je ta duhovna sestra učinila veliku duhovnu korist.
 
Sada kažem da je za svakoga najbolje da bude strpljiv! Zbog strpljenja je Carica pozvala Svete Mučenike Hristove da dođu… Velika Slava je pripremljena za mučenike koji se bore duhovno i koji izdrže mučeništvo!
 
Konstantina Palmer
 
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
13.06.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/91495.htm

Pročitano: 11274 puta