MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI PAJSIJE AGIORIT (1924-1994)



Po nekad, vrata stare kelije bi se otvorila i Starac, koji je unutra tvorio Isusovu molitvu srca za spasenje svoje braće i za svoje spasenje, bi se pojavio. Njegovo lice bi blistalo, prema svima se obraćao onako kako treba. Primio bi nas i seo sa nama na klupe napravljene od dasaka koje su bile u blizini. Rukovao bi se sa svakim od nas i ponudio nam ratluk i vodu kao što je to običaj na Svetoj Gori.
 clone watches uk

cheap replica watches

Tu, ispod krošnji drveća uz cvrkut ptica, Starac bi nam pričao o večnom životu. Ponekad bi odgovarao na naša pitanja, a nekad bi mu bilo otkriveno odozgo šta treba svakom od nas da kaže. Oko njega su bili ljudi različitih profesija i raspoloženja. Neki su znali ko je on, a neki su samo čuli o njemu. Vođen Duhom Svetim on je svakome pričao ono što je za njihovu korist.
 
Nikada neću zaboraviti kada je Starac uspeo da objasni istinu studentu iz Španije katoličke vere. Starac se sa ljubavlju obraćao njemu koristeći više jezika da bi mu objasnio ono što bi za njega bilo bitno. Onda mu je govorio na Grčkom iako taj student nije razumeo Grčki. Starac nam je rekao da će Duh Sveti pomoći da on oseti istinu i da razume ono što mu se objašnjava iako ne razume Grčki. Neki ljudi koji su to slušali su rekli Starcu da student ne može da razume šta mu se govori, a Starac im je odgovorio da će razumeti ono što treba da razume.
 
Njegov savet svim posetiocima je bio da treba da imaju duhovnog oca. Posle mnogih pitanja i odgovora Starac bi na kraju upućivao ljude kod svog duhovnog oca na ispovest jer je znao da su gresi osnovni problem i uzrok svega onog što ih muči.
 
Mnogi koji nisu imali duhovnog oca do tada su nakon razgovora sa Starcem uspevali da nađu duhovnog oca i da žive po Crkvenim zapovestima. Njihovi životi i životi ljudi oko njih bi se promenili. Želim da navedem savet koji je Starac davao svim ljudima u braku koji su dolazili kod njega. Savetovao ih je da imaju istog duhovnog oca jer bi imali probleme ako bi im duhovni oci bili različiti.
 
Starac Pajsije sa Profesorom Mantzaridisom i njegovom decom
 
Takođe bih hteo da kažem još nešto veoma bitno o čemu je Starac pričao. Jednom drugom prilikom došla je grupa ljudi kod Starca, a među njima Asistent Profesor Medicinskog Univerziteta u Atini koji je veoma poštovao Starca. U jednom trenutku profesor je sa bolom i ljubavlju pitao Starca šta će biti sa ljudima koji su dobri ali nisu vernici i kako im se može pomoći. Starac mu je odgovorio da treba da se moli za njih jer pod tim okolnostima oni zaslužuju milost Božiju.
 
Starac, koji je bio pravi čovek Božiji, je govorio i učio na osnovu pravog životnog iskustva. Ali kada je u pitanju Pravoslavna Vera tu nije bilo nikakvog kompromisa. Znao je da je najopasnije odreći se Vere i prihvatiti obmanu. Mnogi ljudi koji su bili zalutali su odlazili kod njega sa raznim problemima. Vraćali su se kao pokajnici i dalje živeli pod rukovodstvom duhovnog oca.
 
Jednom sam upitao Starca šta treba raditi sa ljudima koji su pali u jeres, sektu, ili demonsku obmanu i koji su se odrekli svoje Svete Pravoslavne Crkve. Starac je odgovorio da treba održati službu u Crkvi za tog čoveka i da on ili ona treba da se odreknu pređašnje zablude i pročitaju Simvol Vere, a onda ih treba Miropomazati.
 
Svi mi se veoma brinemo za naše drage upokojene i za njihovo stanje, pa smo pitali starca šta treba da radimo za njih. Pitali smo ga o tome i očekivali ubedljive odgovore. On bi nas sa ljubavlju savetovao treba da se mnogo molimo za njih. Molitve, liturgije, parastosi, i milosrđe namenjeno za upokojene im najviše mogu pomoći. Starac je govorio da se treba više moliti za upokojene nego za žive jer oni više ništa ne mogu da učine da sebi pomognu. Ali mi možemo navedenim načinima da privučemo Milost Božiju na upokojene. Tako da se njihovo stanje na taj način može poboljšati ili čak i promeniti jer su još uvek pred sudom. Onda bi na svoj način završio govereći zar je mala stvar upokojenog preseliti iz podruma bez svetlosti u lepo osvetljen apartman.  
 
Sećam se jednog veoma upečatljivog detalja o čoveku koji je hteo da se samoubije skočivši sa mosta. Starac kaže da se taj čovek pokajao dok je padao, a Bog je prihvatio njegovo pokajanje i poslao Svetog Anđela da primi njegovu dušu. Ne smemo nikada da očajavamo već treba da se molimo za braću i sestre tražeći Božiju Milost. Po rečima Svetog Isidora Pilousiotisa ne treba da budemo sudije drugima i ne traba pre Suda Božijeg da donosimo zaključke.
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
20.07.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2016/07/saint-paisios-the-hagiorite-1924-1994-2/

Pročitano: 6391 puta