MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC NIKOLAJ GURЈANOV



Sa dubokom ljubavlju prema Bogu i Nebeskoj Carici, jedan monah je srdačno molio Boga da mu pokaže ko na ovoj zemlji, ispunjenoj grehom, živi kao Sveti Oci i ko je po volji Božjoj u ispunjavanju zapovesti o ljubavi prema Bogu i bližnjem. Nakon njegove molitve, Nebeska Carica mu je dala odgovor tako što ga je uputila na Ostrvo Zalit gde živi bogonosni Starac Nikolaj. U viziji, Majka Božija mu je rekla da ide tamo odmah i da ne gubi vreme jer je Starac veoma mio Bogu, zato što je duhovno veoma jak i zato što je on Starac iz poslednjih vremena. Takođe mu je rekla da u Starca može da vidi dragocenu i najuzvišeniju manifestaciju naše Vere i Ljubavi prema Bogu, što je veoma retko. Starac Nikolaj voli Boga i svog bližnjeg toliko mnogo da ga ništa ne može omesti u ljubavi prema Bogu. To mesto gde on živi je sveto i tu treba podići presto Božiji. Mirjani tu ne treba da rade već samo monasi čistog i pravednog srca i misli. Po Božijoj Volji, Starac će se uskoro upokojiti, a svakom na ovoj grešnoj zemlji je potreban njegov sveti blagoslov.         
 
Tako je Nebeska Carica otkrila veličinu pravednog bogonosnog Starca Nikolaja Gurjanova.
 
Ovaj Starac je od svoje mladosti bio odabran od Boga da bude sasud Božije Blagodati. Starac priča o sebi da je od mladosti imao ljubav Božiju u sebi i da je odlazio u Crkvu i služio u oltaru, pevao u horu, i odlazio sa sveštenicima kod bolesnih ljudi da služi molebne. Sveti Mučenik Venijamin, duhovni otac Starca Nikolaja, često je posećivao Crkvu gde je Starac kao mladić služio. Pre svoje mučeničke smrti Sveti Venijamin je zagrlio i poljubio mladog Nikolaja i rekao mu da zahvaljuje stalno Bogu, pošto je Bog stalno sa njim. Onda mu je oko vrata proročki stavio vladičanski krst, koji je Starac nosio kao vladika kasnije sve do svog upokojenja. Starac kaže da je bio monah od uvek i da je uvek tražio samo Gospoda, jer je monaštvo nagrada od Boga, Božiji poziv, i velika je radost služiti Nebeskom Ženiku!    
 
 
1926 godine, Nikolaj je upisao pedagoški fakultet, ali je bio izbačen jer je bio protiv zatvaranja jedne Crkve koja se nalazila u okolini. 1931 godine, bio je uhapšen od strane komunista jer je služio u Crkvi Hristovoj. Bio je u zatvoru “Kresty” u Lenjingradu. Osuđen je da ide u logor gulag na prinudni rad blizu Kijeva, gde je proveo 7 godina. Kada je bio oslobođen Otac Nikolaj je radio kao nastavnik matematike u Tosnu, jer mu nisu dozvoljavali da se vrati u Lenjingrad. I pored velikih progona, rizikovao je, položivši svoj život Crkvi i služio je kao psalmist u Crkvi u Tosnu. Za vreme Drugog Svetskog Rata otac Nikolaj nije služio u vojsci zbog slabosti i bolova u nogama od napornog rada u gulagu. Kada su Nemci okupirali njegov grad on i njegovi sugrađani su morali da izbegnu prema Baltiku. Tamo je pohađao bogosloviju i Mitropolit Sergije (Voskresenski) ga je rukopoložio za sveštenika.   
 
Do ovog vremena, u domovini oca Nikolaja, svi manastiri su bili opustošeni, monasi i monahinje ubijeni ili poslati u logore da tu skončaju svoj život. Njegova cela Majka Crkva je bila uništavana od ruku ateista. Bilo koji znak religioznosti u zemlji je bio iskorenjivan, a crkveni jerarsi, monasi, i mirjani su bili ućutkivani, obično mučenjem i smrću. Totalitarizam bezbožne vlasti je težio da u potpunosti uništi Pravoslavlje u Rusiji. Očuvanje Crkve i Njene Tradicije je bilo veoma teško. Dok je mučenička krv bila prolivana svuda oko njega, otac Nikolaj je nastavio da služi kao sveštenik u Baltičkim zemljama. Izgleda da je Bog njega sačuvao da bi pomogao Ruskoj Crkvi i narodu. U svetu u kome su monasi bili ubijani, otac Nikolaj je uspeo da sačuvao strog monaški način života. Gospod je stvarao u njemu sve karakteristike Pravoslavnog Starca, a on je voleo istinu i zbog toga bio stranac u ovom svetu. Njegove karakteristike su bile ljubav, blagost, dugotrpljenje, čistota srca, i požrtvovanost. Sve ove karakteristike je Bog usadio u njega. Nije imao duhovno rukovodstvo već je kroz mnoga odricanja sve to stekao. 
 
Kada je otac Nikolaj napunio 40 godina, vratio se u Lenjingrad da studira bogosloviju. Za vreme ovog perioda Gospod je pozvao dušu oca Nikolaja i on se upokojio. Njegova duša je bila uzneta prvo u Raj, a onda mu je bio pokazan i pakao. Dok je gledao pakao i ljude koji se muče u njemu pravedni otac Nikolaj je plakao sa bolom i pitao Gospoda kako i njih spasiti. Onda je starac molio Gospoda da ga vrati u telo da bi se molio za njih i Gopod ga je vratio u ovaj život. Ova vizija pakla mu je uvek bila u umu i uvek se prisećao da mu je smrt blizu. Savetovao je da ne zaboravimo da nam smrt dolazi i da budemo spremni da je dočekamo bez greha u duši. Blizu kraja svog života rekao je drugima da je odavno bio spreman za svoju smrt i da je greh da još uvek ostaje na zemlji jer ga njegovi rođaci čekaju u Raju, a to su bili Car i Carica, Otac Jovan Kronštatski, Ilarion Gdovski, i njegova majka.
 
1958 godine, već oformljeni starac je bio prebačen u Pskov kao parohijski sveštenik Crkve Svetog Nikole na ostrvu Zalit i tu je ostao do kraja svog života. Sve ovo vreme starac je čuvao kao tajnu svoju svetost i samo oni koji su ga dobro poznavali su mogli po nekad to da vide.
 
 
Kada se Sovjetski Savez raspao, starac je mogao slobodno da prima sve kojima je bila potrebna njegova pomoć. Za vreme ovog perioda Rusija je ponovo bila krštena. Crkve su počele da se otvaraju po selima, a manastiri su ponovo zaživeli. Crkveni život je počeo da cveta, a krstevi su se sjajili iznad gradova. Crkva je prihvatala mnogo novih članova i knjige su počele da se štampaju o drevnoj Crkvi i Njenim Tajnama. Ljudi su bili žedni Hrista, ali je sedamdeset godina opresije ostavilo traga. Vlast Sovjestkog Saveza je ubila vladike, starce, i svetitelje Ruske Crkve. Zbog toga je Bog sačuvao starca da bude živ primer Pravoslavlja. On je postao novi Mojsije koji je izvodio narod iz zarobljeništva. On je bio kvasac za novi hleb Ruske Crkve. Ostrvo Zalit je postalo bezbedno ostrvo i duhovna bolnica svima kojima je pomoć bila potrebna. Starac je bio duhovna sila koja je prodirala u duše ljudi, a često i u srca pređašnjih komunista koji bi tada doživljavali pokajanje i stajali pobožno pred Bogom. Tako da je starac pomagao čak i mučiteljima da se pokaju i na taj način činio isto što i Hristos čini.
 
Starac nije govorio komplikovano kao neki samoprozvani starci, već veoma jednostavno da svako može da ga razume. Njegove reči su se dotačinjale srca onih koji su ga slušali. Poznavao je srca svoje duhovne dece, njihovu prošlost, sadašnjost, i budućnost, pa je mogao svakom da da odgovarajući duhovni savet. Gospod mu je dao da poznaje unutrašnje stanje čoveka. Tako da je nekima govorio veoma direktno. Jednom čoveku koji je bio žustar prema svojoj supruzi je rako da bude blaži, direktno u dve reči. I te dve reči su bile dovoljne da čovek shvati šta mu je rečeno. Često su ljudi dolazali kod njega sa određenim problemima, a starac ne samo da im je to rešavao već im je otkrivao nešto što ni oni sami nisu znali. Jednom je jedan grešnik, koji se kajao, došao kod starca ali zbog srama nije smeo da mu se približi, a veoma ga je mučilo to što je grešio. Starac je to uvideo i rekao nekome da ga pozove. Kada je grešnik prišao starac ga je pomazao uljem i govorio mu blagim glasom da je Božija milost sa njim... To strašno stanje srama i mučenja koje je grešnik osećao je odmah isčezlo u ogromnoj ljubavi starca. Ali, pravedni starac se drugačije odnosnio prema onima koji se nisu kajali i govorio im je da mu više ne dolaze.
 
Za starca, niti vreme niti prostor nisu bili bitni. On je bio potpuno u ljubavi Božijoj da je činio mnoga čuda u Njegovo Ime, a često se javljao ljudima čak i sa druge strane sveta kada im je bila potrebna pomoć. Jedan dirigent iz Čikaga je bio kod starca u Rusiji da traži pomoć u vezi svog problema i velikih strahova. Njegova supruga je bila u saobraćajnoj nezgodi i pobacila je bebu jer je bila trudna. Dirigent je imao pomisli da njegov brak nije po Volji Božijoj i da se sve zbog toga dogodilo. Starac ga je utešio i rekao mu da nije tako. Sledećeg dana dirigent je bio srećan i pozvao je svoju suprugu iz Rusije. Ona se javila iz Amerike i rekla mu je da sve zna jer joj se starac pojavio dok je bila u lakom snu i sve joj objasnio rečima koje su bile pune ljubavi i podrške. Starac je mnoga slična čuda učinio i tako tešio ljude. Starac je bez sumnje uticao na Pravoslavlje u celom svetu jer čak i pomisao na njega donosi radost svakoj duši.  
 
Nekoliko dana pre svoje smrti rekao je da će uskoro odleteti svojoj Otačbini na svojim krilima za koje je govorio da su veoma jaka i da će tamo stići brzo i da će se tamo moliti za nas... Nakon mnogih isceljenja, kao na primer uspeo je da isceli rak, da slepom čoveku povrati vid, da nemom povrati govor... rekao je da je Hristos svetlost njegovog celog života i da Hristos ispunjava sve oko njega i u njemu. Takođe je rekao da je sve dao ljudima, ljudima Božijim i Majci Crkvi, a da je sada spreman da napusti svet i da ode “Preslatkom Spasitelju“. Nekoliko minuta pre svoje smrti, dok je ležao na samrtnom krevetu, video je Svetog Arhangela Gavrila koji je ušao u njegovu sobu i doneo mu cveće koje simbolizuje čistotu života starca i njegovu svetost. Nakon što je to video starac je rekao da ga je Arhangel blagoslovio i zakrstio cvećem. Ubrzo, starac se upokojio, Aprila 4og, 2002 godine.
 
Nakon oblačenja tela starca za sahranu, sveštenik je prišao kovčegu da stavi krst u ruke starca. Kada je sveštenik prišao dovoljno blizu, starčeva ruka je sama uzela krst. Onda se sveštenik približio još bliže i video otvorenu ruku starca spremnu da primi i Sveto Jevanđelje. Tako da je Hristos već tada otkrio da je starac svetitelj, kome zbog ljubavi prema Hristu ni smrt nije mogla ništa. Mnoga starčeva duhovna deca su sve ovo videla i osetila miris cveća o kojima je starac govorio. Dok su neki ljubili starčevu ruku videli su sveto miro kako ističe iz starčeve ruke. Tako da je i nakon smrti starac ostao utišetilj ljudskih duša i njihov vođa ka veri u Hrista.
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
03.09.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/96412.htm

Pročitano: 6638 puta