MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVAKODNEVNA TRAGEDIJA



 Severni Kamerun
    
Početkom Avgusta, za vreme monsuna, moj telefon je zazvonio posle ponoći. Probudio sam se u strahu i čuo poznat glas žene koja je radila kao kuvarica već nekoliko godina. Plakala je i bila je u očajanju, tako da sam je jedva razumeo da joj treba pomoć u vezi njene ćerke koja je bila odvedena u hitnu pomoć dežurne bolnice...
 
Ustao sam, ušao u auto i otišao u bolnicu. Jedva sam uspeo da pronađem hitnu pomoć jer su dve bolnice bile spojene. Ipak, uz pomoć mamurnog obezbeđenja i medicinskih sestara uspeo sam da stignem do okrugle sobe u kojoj je oko 50 pacijenata čekalo medicinsku pomoć od dva dežurna lekara. Neki od pacijenata su već bili mrtvi i samo se čekala potvrda smrti da bi ih odgurali dalje… Bio sam u malom šoku, ali u isto vreme sam bio dirnut jer me ova situacija podsetila na moju domovinu. Konačno, uspeo sam da nađem kuvaricu i njenu bolesnu ćerku…
 
-Pitao sam šta se dogodilo.
 
-Rekli su mi da ne znaju, da se onesvestila, a kasnije povratila ali da ne može da hoda.
 
Otišao sam do glavne sestre i tražio više informacija.
 
-Oče, ako joj se ne uradi analiza krvi, niko ne može da kaže u čemu je problem… Ne obraćaj pažnju na to što njena majka govori… Ukratko, da bi se uradile analize sve mora da se plati unapred. Njena majka je rekla da nema novac tako da ne možemo ništa da uradimo…
 
Nastavili smo sa razgovorom i ja sam platio analize. Odmah su joj izvadili krv i poslali uzorak na analizu. Ostao sam da sačekam rezultate. Medicinska sestra se vratila i rekla nam da ima AIDS i da joj pod hitno treba transfuzija krvi.
 
Sledio je još jedan šok, nisu imali njen tip krv u bolnici. Tako da su nam ostale dve opcije ili da tražimo krv u drugim bolnicama ili da sutra čekamo  donora i da mu platimo za krv, naravno.
 
Bog nam je pomogao, naišli smo na fizioterapeuta koji me je prepoznao i zatražio blagoslov. On nam je pomogao da odemo od bolnice do bolnice i da tražimo krv. Bio sam iznenađen da me je kao Pravoslavnog sveštenika prepoznao, ali on mi je rekao da je studirao u Moskvi pa ume da prepozna Pravoslavnog sveštenika.
 
Tako da smo otišli i tražili krv od bolnice do bolnice. Tek smo u četvrtoj bolnici uz Božiju pomoć našli njen tip krvi. Dodatni trud traženja kase nam nije teško pao jer smo bili presrećni što smo našli odgovarajuću krv.
 

 Afrika Kuamm
 
Počelo je da sviće i mi smo se vratili u prvu bolnicu. Čim je transfuzija počela pacijentkinja je otvorila svoje oči. Kada me je ugledala uhvatila me je za mantiju i počela da plače.
-Ne dozvolite da umrem.. Čim ozdravim dolaziću u Crkvu svaki dan… Molite se za mene… Ne dozvolite da umrem…
 
Pokušao sam da je utešim… Ali šta reći devojci od 20 godina kada znate da skoro sigurno uskoro umire.
 
Otišao sam uznemiren sa teškim mislima i dubokim bolom u srcu zbog realnosti koja se dogodila pred mojim očima te noći. Sigurno da sam nailazio i na teže situacije, ali me je ova pogodila na svoj način.
 
Agonija te devojke je trajala 12 dana uz neprekidnu transfuziju… Onda se upokojila u suzama i tuzi…
 
-Želim da živim. Zašto mi nije bolje?
 
Ko to može da odgovori ili ko može nešto da kaže mladoj osobi u ovakvoj situaciji.
 
Mislim da je najvažnije da se ruka umiruće osobe drži do kraja, da se ona ne bi osećala sama… Razmišljao sam koliko ljudi ovako završava svoj život i to svakodnevno, a nema nikog da plati lekove koji su im potrebni!
 
 
Kako je mala cena ljudskog života u siromašnoj Africi!
 
† Mitropoli Grigorije Kamerunski
Pravoslavno Misionarsko Bratstvo
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
27.09.2016.
 
Izvor: replica rolex http://www.pravoslavie.ru/english/93240.htm

Pročitano: 4574 puta