MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI NEKTARIJE (BLAGOSLOVEN OD BOGA)



Sveti Nektarije je rođen prvog oktobra 1846 godine u Silivriji od siromašnih, ali pobožnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Anastasije. O Hrišćanstvu, kao i azbuku je naučio od svoje majke. U Silivriji je završio osnovnu školu, a onda, pre nego što je otišao u Konstantinopolj morao je jedno vreme da radio, iako još mlad, da bi pomogao svojim najrođenijima. Počeo je da uči o Pravoslavnoj Veri i Svetim Ocima i klasičnim filozofima iz knjige Bogatstvo Svetih i Akademskih Filozofa, koja je bila izdata 1895 godine. Pre svoje dvadesete godine postao je tutor u podvorju Jerusalimske Crkve u Konstantinopolju.
 
Onda je otišao na Kios i radio kao učitelj u selu Liti, dok je u isto vreme propovedao u okolnim crkvama. Nekoliko godina kasnije, postao je monah u Novom Manastiru na Kiosu i dobio ime Lazar. Tada je počeo da radi kao manastirski sekretar. Nekoliko meseci kasnije postao je đakon i uzeo ime Nektarije. 
 
1877 godine otišao je u Atinu da nastavi sa studijama. Troškove studiranja su mu plaćali bratstvo Horemi. Nakon tri godine zavrišio je studije i vratio se na Kios. Septembra 1882 godine preselio se u Aleksandriju, a Patrijarh Sofronije mu je pomogao da se upiše na Teološki Fakultet u Atini, sa namerom da se vrati u Aleksandriju nakon diplomiranja i da radi za Patrijarhat.
 
23 Marta, 1886 godine, vratio se u Aleksandriju i postao sveštenik u Crkvi Svetog Save pri Aleksandrijskoj Patrijaršiji. Iste godine, u Avgustu, dobio je čin Arhimandrita. Radio je kao sekretar u Patrijaršiji, a onda kao patrijaršijski izaslanik u Kairu. 
 
Januara 1889 godine, postao je Mitropolit Pentapolisa. Njegov primer revnosti prema svojim dužnostima je učinio da ga njegovo stado zavoli i da ga poštuje. Ali neki članovi Patrijaršije su bili ljubomorni pa su ga napadali. 11 Jula, 1890 godine, bio je otpušten iz Aleksandrijske Patrijaršije i morao je da napusti Egipat. Tako da se još jednom našao u Atini, sam, ignorisan, pa čak i gladan. Posle veoma teške godine, bio je primljen u Grčkoj Crkvi da radi kao propovednik u školi na Eviji od 15 februara 1891 godine. Tu je ostao 14 godina. Kao predavač je unapredio program škole i pomogao stvaranju novog mladog sveštenstva. Za vreme malo slobodnog vremena on se molio, učio, i pisao velika teološka dela o etici i Crkvenoj istoriji. Takođe je voleo da radi napolju oko drveća i cveća. 
 
Leta 1898 godine, posetio je Svetu Goru. Putovao je dva meseca po Svetoj Gori i obišao sve Manastire. Za to vreme prikupio je puno materijala za svoje istraživanje manuskripta kao i mnogo materijala za svoj akademski rad.
 
Pošto je u sebi imao želju za tihovanjem, ispunio je želju svojih duhovnih ćerki i osnovao Manastir na Egini. Tada je napustio školu u kojoj je predavao. O svom trošku je izgradio malu kuću pored Manastira. Treba naglasiti da je aktivno učestvovao u podizanju Manastira. Kopao je temelj, nosio cement i pesak… Ponovo su ga crkveni visokodostojnici napadali, ovog puda zbog manastira. Tek nakon 4 godine posle završetka Manastira su dobili pismo u kome piše da se prihvata taj Manastir kao deo Crkve. Pismo je napisao Arhiepiskop Hrizostom 15 Maja, 1924 godine.
 
Poslednjih godina svog života se razboleo i bio je u neizdrživim bolovima. Nakon celivanja Ikone Majke Božije, rekao je svojim učenicima da će se uskoro upokojiti, ali je prihvatio savet doktora da ide u Atinu radi lečenja. Bio je pod terapijama u Atini, ipak nakon dva mesaca se upokojio u svojoj 74 godini. 
 
Njegove svete mošti su počele da mirotoče, pa je bio prenet na Eginu. Tamo su vernici i oni koji su ga znali plakali za svojim blagim i voljenim učenikom Hristovim. Bio je sahranjen u dvorištu Manastira, pored svog omiljenog drveta. Bog ga je proslavio, a Sveti Nektarije pomaže svima koji veruju u njegovo posredovanje. Svete mošti Svetog Nektarija su 20 godina bile neraspadljive, mirotočive, i iz njih je izlazila božanska svetlost. Mitropolit Prokopije je razdelio njegove svete mošti po celom svetu, 1953 godine.
 
Oficijalno je priznat kao Svetitelj u Pravoslavnoj Crkvi 1961 godine, od strane Vaseljenske Patrijaršije.  
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
16.11.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2016/11/saint-nektarios-unappreciated-by-people-blessed-by-god/

Pročitano: 11136 puta