MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

REČ VAŠA UVEK DA BUDE U BLAGODATI, SOLJU ZAČINJENA



Bio je Februar 1988 godine i bilo je veoma hladno u Kareji, koja je glavni grad Svete Gore. Bilo smo na strmini, a ispod nogu nam je bio sneg tako da je bilo veoma teško hodati. Ipak, vreme tog dana je bilo suvo. Duvao je povetarac i ako ste dobro obučeni osećali bi ste se prijatno. Sunce je zalazilo iza brda jer je bilo kasno popodne. Hodao sam pored Starca Pajsija, a usput smo videli oca Kalinika iz Skita Kutlumuš.
 
Kada smo stigli na mali drveni most primetili smo drvo oraha koje nije imalo ništa na sebi osim golih grana.
 
Ko je doneo mandarine? Upita Otac Pajsije iznenađeno.
 
Na nekih 60 metara nalazila se kapija u njegovo dvorište i nešto je moglo da se vidi na zemlji, što je izgledalo kao pomorandže po boji. Sa te daljine ništa se više nije moglo reći.
 
Uskoro smo stigli i naišli smo na veliku kesu punu mandarina. Kako je mogao da ih vidi? Kako je znao da nisu pomorandže već mandarine? Uz to, kesa je bila narandžasta i unutra su mogle biti jabuke ili nešto drugo.
 
Mnogo volim mandarine, reče to praveći se da je pohlepan. Zadržaću tri za sebe… Ili bolje pet… Ne, sada kada mi se ukazala prilika uzeću sedam, reče sa velikim osmehom i zaustavi se na sedam.
 
Rekao mi je da odnesem ostatak Starcu Josifu i Ocu Kaliniku. Ja sam otišao kasnije u keliju Starca Pajsija. Sedeli smo i on je tražio da pročitam neki njegov tekst.
 
Nakon dvadeset minuta neko je zakucao na vrata i čekao da vidi oca Pajsija. 
 
Da li da otvorim, zapitah starca.
 
On mi odgovori da je bolje da ne otvaram jer ako su samo znatiželjni ubrzo će otići, a ako im je stvarno potrebno da ga vide onda će čekati.
 
Nastavili smo sa čitanjem, a neko je opet zakucao na vrat.
 
Upitah starca šta da radim sada.
 
Umesto zavesa na prozoru je bila neka tkanina.
 
Starac mi reče da provirim i da mu kažem koliko ih je.
 
Ja mu odgovorih da ne mogu da ih vidim.
 
On mi reče da ne umem da brojim i šta radim tolike godine u Americi kad ne umem ni da brojim. Dodade da će ponovo zakucati.
 
I zaista se to dogodilo.
 
Rekao mi je da će on sada da ih prebroji iako nije završio osnovnu školu.
 
Ustao je i otvorio vrata.
 
Upitao ih je zašto su došli.
 
A oni mu odgovoriše da žele da ga vide i da razgovaraju sa njim kratko.
 
Naravno da možete da razgovarate sa mnom ali čime da vas poslužimo, moramo da vidimo šta ima u prodavnici sada za vas sedmoricu.
 
Otišao je unutra i vratio se sa sedam mandarina.
 
Bio sam veoma iznenađen. Kako je znao da će mu trebati sedam mandarina, da li je znao unapred ili mu je Bog otkrio.
 
Pitao je grupu mladića odakle su.
 
Oni mu odgovoriše da je njih petorica iz Atine, a da su Brus i Džon iz Amerike.
 
Iz Amerike? Da i njima damo po mandarinu i da pogledamo da li imamo nešto Američko za njih?
 
Vratio se sa Američkim keksom i kikirikijem. Bili su impresionirani.
 
Jedan od njih je upitao starca u vezi talanata.
 
 
On im je odgovorio da je najbitnije znati umnožiti talante koje nam je Bog dao. Zbog vremena moraju da idu, reče im. Dodao je da ima samo jedno da im kaže. Reče im da je problem sa Amerikancima što sve pišu velikim slovom, dok je u Grčkoj drugačije.
 
Oni se nasmejaše i upitaše ga šta to znači.
 
On im reče da izbace Ja iz svog rečnika jer je egoizam naš najveći neprijatelj. Svi mi, bez izuzetka, moramo da se borimo protiv tog neprijatelja.
 
On im nije rekao ništa teološko ili mudro, ali im je ispunio srca. Znao je da će doći, ali je to krio od njih. Svakome je dao po poklon, a u njegovom prisustvu je bilo prijatno. Bez ubeđivanja sve je ubedio šta je najvažnije. Sa njim se osećate radosno i opušteno, kao Apostoli koji nisu hteli da odu sa tog mesta za vreme Preobraženja.
 
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
28.12.2016.
 
Izvor:http://pemptousia.com/2016/09/let-your-speech-always-be-gracious-seasoned-with-salt/

Pročitano: 26413 puta