MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

IKONA PRESVETE BOGORODICE „DOSTOJNO JEST“



 

Dostojno jest (ili Milosrdna) - praznuje se 11. (24) juna 

 

Blizu svetogorske prestonice Kareje, u oblasti koja pripada Svetom manastiru Pantokratoru, nalazi se velika litica sa raznim kelijama. U jednoj od tih kelija, posvećenoj Uspenju Vladičice Bogorodice, živeo je vrlinski starac jeromonah sa svojim poslušnikom. Pošto po običaju svake nedelje u pomenutom Protatskom skitu služahu bdenije, jedne subotnje večeri želeći da ode na službu taj starac reče svom učeniku: „Čedo, ja odoh na bdenije, a ti ostani u keliji i čitaj koliko možeš svoje pravilo“. I izašavši uputi se prema skitu.

 

Kasno uveče, gle, neko zakuca na vrata kelije. Učenik pohita i otvorivši ugleda pred sobom čudnog monaha, njemu sasvim nepoznatog. Monah je zamolio da uđe i prenoći.

 

Ustavši za jutrenje, domaćin i gost stanu zajedno pojati službu. Došavši do „Čestnjejšeje“, domaćin otpeva samo „Čestnjejšuju heruvim“ i tako sve do kraja, uobičajenu staru himnu svetog Kozme Pesnika. A monah stranac načini drugačiji početak pesme, pojući ovako: „Dostojno jest voistinu blažiti tja Bogorodicu, prisnoblaženuju i preneporočnuju i Mater Boga našego“, nastavivši potom Čestnjejšuju do kraja. Čuvši ove reči, domaćin se veoma zadivi pa reče strancu: „Mi pojemo samo Čestnjejšuju, a Dostojno jest nismo nikada čuli, ni mi ni stariji oci. Ali molim te, učini mi te zabeleži i meni tu himnu, da je i ja pojem Bogorodici“. Ovaj se saglasi, iskajući da mu donese mastila i hartije da zabeleži himnu. Domaćin mu onda kaže: „Na žalost, nemam ni mastila ni hartije“. A stranac će: „Daj mi onda neku ploču“. Monah pohita, nađe jednu ploču i donese je gostu. Uzevši ploču u ruke, on stane prstom beležiti pomenutu himnu. I slova se čudom toliko duboko urezivahu na tvrdoj ploči, kao da bejahu ispisivana po najmekšoj glini. Onda se gost okrene prema domaćinu rekavši: „Od danas pa nadalje ovako da pojete i vi i svi pravoslavni“. I ovo rekavši iščezne. 

 

Kad je starac došao sa bdenija i ušao u keliju, mladi monah zapoje „Dostojno jest“ onako kako ga sami anđeo bejaše naučio, i pokaže starcu ploču sa anđeoskim prstom urezanim slovima. Čuvši tu himnu i videvši ploču, starac se čudom začudi. Onda je oni podignu i zajedno odu u Protat, u nameri da je pokažu protu Svete Gore i ostalim starcima zajedničkog Sabora, i ispričaju sve što se zbilo. 

 

Ikona Dostojno jest sa rizom

 

Proslavivši jednoglasno Boga i zablagodarivši Vladičici našoj Bogorodici za ovo čudo, oni smesta pošalju ploču u Carigrad patrijarhu i caru, sa pisanim objašnjenjem ovog čudesnog događaja. Tako ova angelska himna bi objavljena čitavoj vaseljeni, da se poje od svih pravoslavnih preslavnoj Majci Božjoj. A Bogorodičinu svetu ikonu koja se nalazila u crkvi kelije u kojoj se dogodilo čudo, svetogorski oci prenesu u Protatsku crkvu, u kojoj ona do danas stoji ustoličena na svetom tronu u svetom oltaru, jer je pred njom prvi put Anđeo otpevao ovu himnu. Samu keliju nazovu „Dostojno jest“, i liticu na kojoj se ona nalazi svi do danas zovu Adin („Pevanje“) ili Psalin („Pojanje“), jer je u njoj prvi put zazvučala ova anđeoska, Bogomajci podobna himna. 

 

Da je ovo čudo dosta staro i da je Anđeo koji se javio Arhanđeo Gavrilo svedoči i zapis iz Mineja za 11. jun, koji kaže: „Na današnji dan slavi se sabor Arhanđela Gavrila u Adinu („Pevanju“). Pošto se, po svemu sudeći, čudo dogodilo 11. juna, ondašnji oci u znak sećanja na čudo ustanovili su ovaj praznik i služili jednom godišnje Božanstvenu liturgiju na mestu zvanom „Pevanje“, poštujući i slaveći Arhanđela Gavrila, koji ostavši od početka do kraja Bogorodičin hvalitelj i hranitelj, služitelj i radosni blagovesnik, posluži da se objavi ova himna Bogomateri, jer samo njemu dolikovaše jedna takva služba.  

 

U drevna vremena Vladika sviju Bog dade Jevrejima deset zapovesti napisanih prstom njegovim na dve kamene ploče, a sada Gospodar anđela Božjih dade svima pravoslavnima najslađu i najprijatniju himnu Majke Božje, urezanu arhanđelskim prstom na kamenoj ploči:

 

Dostojno jest jako voistinu

Blažiti tja Bogorodicu:

Prisnoblaženuju i Preneporočnuju 

I Mater Boga našego.

Čestnjejšuju heruvim 

I slavnjejšuju bez sravnjenija serafim.

Bez isteljenija Boga Slova roždšuju,

Suščuju Bogorodicu tja veličajem.

 

Iz knjige „Čudotvorne ikone Svete Gore“, Duhovi 2015, Čačak-Kragujevac

 

Pročitano: 6490 puta