MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POUKE SVETOG JERONIMA EGINSKOG



 

KAKO UĆI U RAJ

 What kinds of knockoff watch brand is practical and luxury replica watches cheap sale with reliable movements.

Buy Cheap Fake Rolex Datejust Watches For Free Shipping.

Jednog je dana jerođakonu ocu Vasiliju (budućem starcu Jeronimu) došao jedan Turčin, koji ga je zamolio da posjeti kuću sudije, takođe Turčina. Domaćin je, potom,  gostoljubivo dočekao oca đakona i uveo ga je u svoje odaje. Tamo je sudija rekao:

 

- Ja sam musliman. Pomažem udovicama, sirotima, bolesnima, držim sve postove, nastojim da budem pravedan na poslu. Reci mi, da li je to dovoljno da se uđe u raj?

 

Otac Vasilije je upitao: - Reci mi, gospodine, imaš li ti djecu? 

 

- Da, imam.

 

- Imaš li sluge?

 

- Imam i sluge.

 

- Ko bolje izvršava naredbe, djeca ili sluge?

 

- Naravno, sluge. Djeca me često ne slušaju.

 

- Ali kad ti umreš, ko će biti tvoj nasljednik – sluge koje izvršavaju sve tvoje naredbe ili neposlušna djeca?

 

- Naravno, djeca.

 

- Eto, - zaključio je otac Vasilije, - sve što ti radiš je dobro, ali ti si zaradio samo čast dobroga sluge. Ako želiš da naslijediš Carstvo Nebesko, moraš da postaneš sin. A to se može ostvariti samo krštenjem.  

watch replicas uk

 

Sudija je bio utvrđen u vjeri i uskoro se krstio. 

 

PEDESET DVIJE NEDJELJE

 

Jednom je starac Jeronim svome srodniku, saznavši da on i u nedjelju otvara svoju trgovinu, napisao pismo, u kojem su bile sljedeće riječi: „Voljeni moj, koliko ima nedjelja u godini? Pedeset dvije. Koliki prihod ti donose pedeset dvije nedjelje u godini? Molim te, napiši mi, i ja ću ti poslati dvostruko više od tog iznosa, samo ne otvaraj trgovinu nedjeljom, i Bog će ti podariti Svoja blaga“. 

 

Ovo pismo toliko je ganulo starčevog srodnika da on nikad više u životu nije otvorio trgovinu nedjeljom.  

 

 

ON ZNA BOLJE

 

Otac Vasilije (budući starac Jeronim) doživio je povredu ruke. Obratio se ljekarima, koji su mu preporučili hitan odlazak u bolnicu. Bolest je bila opasna, i ako se ne bi amputirala ruka, mogla se proširiti na cijelo tijelo. Svoju odluku ljekari su saopštili bolesniku, odredivši datum za operaciju. Trpeljivi otac Vasilije, potpuno predan Božjoj volji, smireno je primio ovu vijest i predao se Božjem promislu.  

 

- Ako Gospod dopusti, neka mi odrežu ruku, - govorio je on. – Neka bude  volja Njegova. Bolje sa jednom rukom u raj, nego sa dvije u pakao.

 

On se neprestano molio Presvetoj Bogorodici i Svetim Besrebrenicima, da oni svojim čudesnim posredovanjem ne dozvole amputaciju, a ako to bude volja Božja, onda da mu daruju strpljenje i očvrsnu ga.

 

Njegova molitva je bila uslišena. Dan prije operacije posjetio ga je brat jednog svetogorskog monaha, koji je poznavao neke lijekove i njima liječio različite bolesti. Taj čovjek je čuo za oca Vasilija, došao je k njemu, te mu predložio da odbije amputaciju i ode iz bolnice, da bi ga izliječio. Otac Vasilije je ovu posjetu shvatio kao znak od Gospoda, koji je uslišio njegove molitve. Otišao je iz bolnice, i njegova ruka je bila iscijeljena nakon nekoliko mjeseci liječenja. 

 

BOGOHULNIK

 

Jednom dok je starac Jeronim šetao obalom, čuo je strašno bogohuljenje. Izrekao ga je električar, koji je naučio da se tako izražava još od djetinjstva. Otac Jeronim ga je pozvao i rekao:

 

- Oprosti, brate. Znam da ti bez razmišljanja govoriš takve riječi, a u dubini duše si dobar čovjek. Molim te, učini mi uslugu. Evo, staću pred tebe, a ti me vrijeđaj glasno i dugo, sve dok se ne umoriš, kako ne bi ostalo ništa za sljedeći put. Kakav je smisao da huliš na Boga? On nam je dao sve: oči, uši i sve što imamo. Zar ćemo Njega zbog toga vrijeđati?

 

- U pravu si, oče. Molim te, oprosti mi. 

 

ŽELIM LIJEP DAN

 

Nakon Svete liturgije na praznik svetog Nikolaja Čudotvorca, otac Jeronim je otišao u grad da čestita poznanicima imendan. Prolazeći pokraj trgovine hranom, ugledao je vlasnika čiji se sin zvao Nikolaj. Zastavši na tren, rekao je:

 

- Mnogaja ljeta, sveti Nikolaj da pomogne i nama i tvome sinu.

 

Vlasnik trgovine, umjesto da se obraduje riječima čestitke, odgovorio je grubo: 

 

- Idi odavde, oče! Ne želim da razgovaram s tobom!

 

Otac Jeronim je otišao žalostan, ne toliko zbog uvrede, koliko zbog toga što nikog nije želio da uznemiri. I premda nije bio kriv, imao je potrebu da smiri bližnjega svoga. On je uvijek nalazio način da utješi onoga ko je izgledao žalostan. Osjećao je da i sada treba izgladiti situaciju. Za krotkog i smirenog Hristovog slugu bilo je važno spasiti izgubljenu ovcu. Kao i uvijek, on je to prepustio Gospodu. Molio se cijeli dan i noć, i sljedećeg jutra krenuo istim putem. Kad je prišao trgovini, vlasniku je blago i smireno rekao:

 

- Oprosti, brate moj, što sam te uznemirio, hoćeš li mi dozvoliti da ti zaželim lijep dan?

 

Vlasnik trgovine je bio iznenađen. Nije očekivao takvu smirenost i dobrotu. Došao je do starca i zagrlio ga rekavši:

 

- Oprosti mi, starče! Ne znam koji demon me je natjerao da tako govorim s tobom. Kajem se i molim za oproštaj. 

 

 

POMOĆ PRIJATELJU

 

Jednom je otac Jeronim posjetio u Pireju svog prijatelja K. Vasiliadisa. Tokom pijenja čaja rekao je:

 

- Molim te za uslugu: posjetimo zajedno jednu kuću.

 

- Naravno, starče, idemo.

 

Uzeli su taksi i krenuli u smjeru Tamburji. Stali su na mjestu na koje je ukazao otac Jeronim i pozvonili na vrata. Kada su im otvorili i kad su ušli unutra, ugledali su strašan prizor: porodica izmučena siromaštvom, bolestan otac leži na krevetu, nema novac za lijekove, a malena djeca bosa i gladna. Ostali su kratko i popričali s ukućanima, a kad su odlazili, otac Jeronim je rekao svom prijatelju:

 

- Kad bih ja bio na njihovom mjestu, da li bi mi pomogao?

 

- Da, starče, naravno.

 

- Ja te naročito molim, uzmi brigu za njih na sebe. Smatraj da to radiš za mene. To je moja lična molba.

 

- Dobro, starče, neka je blagosloveno.

 

Kasnije toga dana opet su pozvonili na vrata toj porodici i neki nepoznati muškarac (sluga Vasiliadisa) donio je nekoliko torbi s prehrambenim proizvodima i kovertu s novcem.

 

„S KIME STE VI?“

 

Jednom prilikom je jedna gošća upitala starca Jeronima:

 

- Starče, vi ste sa pripadnicima starog kalendara?

 

- Da.

 

- A sa kojima ste (s kojom grupom)?

 

- Sa svima.

 

- Ali, oni su u neprijateljstvu (među sobom).

 

- Ja nisam tamo gdje je neprijateljstvo. 

 

GOSPODE, NE UZMI ME…

 

Godine 1966. stanje starca Jeronima se veoma pogoršalo, ali je on svejedno nastavio da prima posjetoce. Nije htio da ide u bolnicu. Tada je jedan ljekar,  nagovarajući oca Jeronima, pao na koljena i rekao:

 

- Oče, potrebni ste Egini. Molim vas, idite u bolnicu, tamo će vam možda biti bolje. Ne odbijajte, učinite to zbog nas, ako već ne želite zbog sebe.

 

Starac je bio ganut ovim riječima i saglasio se s odlaskom u bolnicu. Smjestili su ga u bolnicu „Aleksandra“ u Atini. U trenucima teških tjelesnih patnji otac Jeronim je ponavljao:

 

- Gospode, ne uzmi me, ako još nisam postao sasvim Tvoj. 

 

prijevod s ruskog: Nadežda Č.

 

 

Iz Pravoslavnog kalendara 2017, izdanje Sveto-Jelisavetskog manastira, Minsk

 

Smrtovnice Osmrtnice

Pročitano: 7774 puta